Georg Mueller i pouzdanje u Boga

George Mueller vodio je dva sirotišta, svaki sa po 300-tinjak djece, u Bristolu. Nikada nije tražio od nikoga novac, a za sve što su trebali u sirotištu tražio je Boga u molitvi. I tako je jednog dana, dok mu je u posjet došao prijatelj sa svojom kćerkom, sirotište broj 1 ostalo bez trunka hrane, a djeca su trebala doručkovati. George je pozvao prijateljevu kćer Abagail, tada staru 8 godina, da pođe s njim i vidi što će se dogoditi.

***

Unutra su našli tristo djece kako stoje u urednim redovima iza svojih stolica. Na stolovima ispred djece stajali su tanjuri, šalice i noževi, vilice i žlice. Ali nigdje nije bilo hrane. George je gledao kako su se Abigailine oči raširile u iznenađenju. "Ali gdje je hrana?" prošaputala je Abigail.

"Bog će providjeti", tiho je rekao George, prije nego se okrenuo prema djeci. "Nema mnogo vremena. Ne želim da itko od vas zakasni u školu, stoga idemo moliti", najavio je.

Dok su djeca sagnula glave, George je jednostavno molio, "Dragi Bože, zahvaljujemo ti na onome što ćeš nam dati za jesti. Amen."

George je podigao glavu i nasmiješio se djeci. "Možete sjesti", rekao je. Nije imao pojima otkuda će doći hrana za koju je upravo molio. Znao je samo da Bog neće iznevjeriti djecu.

Gromoglasno struganje je ispunilo prostoriju dok se tristotine stolica vuklo po drvenom podu. Uskoro je svih tristo djece poslušno sjedilo ispred praznih tanjura.

Samo što je buka utihnula začuli su kucanje na vratima. George je otišao do vrata i otvorio ih. Na pragu je stajao pekar, držeći veliki pladanj mirisnog kruha.

"Mr. Mueller", započe pekar, "nisam mogao spavati prošle noći. Stalno sam mislio da ćete vi trebati moj kruh jutros i da se ja moram ustati i ispeći ga za vas. Stoga sam ustao u dva u jutro i napekao tri serije za vas. Nadam se da ćete ga moći iskoristiti."

George se nasmijao. "Bog nas je blagoslovio ovog jutra", rekao je dok je od pekara uzimao pladanj s kruhom.

"Još su dva u kolicima", reče pekar. "Donijeti ću ih."

Za par minuta sva su djeca jela svježe ispečeni kruh. Dok su uživali u njemu, začulo se kucanje po drugi put. Ovaj put je bio mljekar, koji je skinuo svoju kapu i oslovio George-a.
"Trebam malu pomoć, ako možete, gospodine. Kotač na mojim kolima se slomio, upravo ispred vaše zgrade. Moram osloboditi kola od tereta kako bih ga popravio. Imam deset kanti punih mlijeka na njima. Možete li ih iskoristiti?" Pogledao je prema siročadi koja su sjedila u urednim redovima i dodao, "Besplatno, naravno. Samo pošaljite nekog da ih uzme. Nikada neću moći popraviti kotač s tim teretom na kolima.

"izvor