Vjeruju li muslimani i kršćani u istog Boga?

Progovorit ću prvo malo o sličnostima i različitostima islama i kršćanstva, proučiti koncepciju Boga kod jednih i drugih i odgovoriti na pitanje da li vjerujemo u istog Boga.
Odgovor na ovo pitanje ovisi o tome što znači 'isti Bog'. Prvo što vidimo da sljedbenici islama, muslimani  koriste drugo ime za Boga. Arapski naziv za Boga je Allah.
Možda bi pitanje trebalo biti postavljeno da li muslimani i kršćani ispravno razumijevaju kakav je Bog. Postoje određene sličnosti u Božjim osobinama kako muslimani vide Allaha i kako kršćani vide Boga, ali postoje i  razlike u pogledu na Boga i učenje o njemu.
Osnovni koncept islama je jedinstvenost Boga, on je samo jedan i tu je najveća razlika jer ga kršćani shvaćaju kao trojedinog Boga; Oca, Sina i Duha svetog. Utjelovljenje Boga u Isusu Kristu značajna je razlika  između učenja. Važno je naglasiti kur'ansko učenje da je Bog jedan, apsolutan i bezgraničan, nije rođen i nije rodio, nedjeljiv je i  muslimani žive sa sviješću da je Allah Stvoritelj svemira i njegov Uzdržavatelj, te njegova Konačnost u smislu kako od njega sve dolazi i sve se njemu vraća. Jednako kao i kršćani smatraju da je Bog u povijesti dao inicijativu i govorio ljudima i otkrio im istine o sebi, stoga i jedni i drugi smatraju da su sretnici, korisnici dara Riječi. Razlika je u pristupu i utvrđivanju Riječi koje Bog upućuje. Za muslimane je to Kur'an, a za kršćane je to Biblija, Sveto pismo.
U smislu koncepcije Boga sličnosti islama s kršćanstvom su u Božjim karakteristikama da je svet, mudar, svemoguć, sve zna, vidi i čuje, pravedan, ljubi sva svoja stvorenja, promatra i sudi naša djela, milostiv i prašta kad se pokajemo, jeste  iznad svega, ali i jednako je blizak čovjeku. Isto je to da sljedbenici i jedne i druge religije ne klanjaju se nikome osim Bogu.

ISLAM I KRŠĆANSTVO
Islam se razvio iz kršćanstva i prihvatio ga, ali ne sasvim i posve. Imaju ideju jednakosti, ali za islam je Bog ne rođeni i ne rađa i tu oni zasnivaju svoju teologiju. Porijeklo muslimanske zajednice seže unazad do Muhammeda u VII st. i tradicija zapravo jest da židovi, kršćani i islamska zajednica imaju jedno porijeklo od Abrahama, prvog poslanika Božje objave.

Što je kod islama tako privlačno, jednom riječju - jednostavnost. Islam odražava nepopustljivu, snažnu jednostavnost Arapske pustinje, gdje je rođen i sažet je u uobičajenom vjerovanju koje iz dana u dan prolama tišinu u svakoj džamiji i minaretu: La Maha Ma Allah! - "Nema Boga osim Alaha!" Alah je, naravno, Bog - isti onaj Bog kojeg Židovi i kršćani poznaju i štuju. Kod njih je isto tako i molitva jednostavna.

U jednom je smislu islam pojednostavnjeno kršćanstvo, kao što je budizam pojednostavnjeni hinduizam. U drugom smislu islam pridodaje kršćanstvu, jer gdje Židovi imaju samo našu starozavjetnu Bibliju, a kršćani pridodaju Novi zavjet, muslimani također pridodaju Kuran. Oni prihvaćaju tvrdnje židovskih proroka da ih je poslao Bog. Vjeruju da je Isus produbio ovu objavu i da ju je Muhamed dovršio. Muhamed je "pečat" proroka. On govori kako živjeti Isusovu etiku (Isusa vide samo kao čovjeka, moralnog učitelja).
Islam vjeruje u jednog jedinog, svepravednog, svesavršenog, svemoćnog Boga koji je stvorio svijet i čovjeka; inzistira na podložnost njegovoj volji, a onima koji vjeruju i pokoravaju se obećava spasenje i besmrtnost. Zbog svega je ovoga islam sličniji židovskoj vjeri i kršćanstvu (zapadnom) negoli hinduizmu i budizmu (istočnom). Alah nije sila već osoba; nije tek bitak ili čak samo svijest već također i moralna volja. Iz Alahove je volje stvaranjem nastao i svijet i njegovo vladanje njime - vladanje prirodom i poviješću pomoću providnosti, i vladanje čovjekovim slobodnim izborom pomoću moralnog zakona.
Sveto Trojstvo, utjelovljenje i uskrsnuće tri su glavna kršćanska učenja koje islam ne priznaje. Poput židovstva islam ne priznaje Kristovu tvrdnju o njegovoj božanskoj naravi. Alah je jedan; kako može biti tri? Isus je čovjek; kako može biti božanski? "Ne pristaje Alahu da ima sina", pisao je Muhamed, očito biološki tumačeći sinovstvo. Kuran naučava Kristovo djevičansko rođenje, ali ne i njegovo uskrsnuće, njegovo proročko djelovanje (naučavanje), ali ne i njegovo svećeničko djelovanje (spasenje) i njegovo kraljevsko djelovanje (vladanje), njegov moralni autoritet, ali ne i njegov nadnaravni autoritet. Za muslimane, kao i za Židove, Krist je kamen spoticanja. Teologija o Bogu Ocu i etika ljudskog života u osnovi su isti za Židove, kršćane i muslimane. Što onda nedostaje? Nisu li to najvažniji elementi? Nisu. Ono što nedostaje veza je između ta dva elementa - "karika koja nedostaje", Krist posrednik između Boga i čovjeka. Muhamed i Kuran u biti su drugi Mojsije (zakonodavac) i drugi zakon." Ono što nedostaje je milost, spasenje, otkupljenje - upravo bitne stvari.
Još treba spomenuli najvažnije u vezi s islamom: što znači biti musliman? Kako muslimani postoje religiozno? I ovdje nalazimo, kao i u muslimanskoj teologiji i etici, zapanjujuću jednostavnost, koja je sažeta u samom imenu religije. Islam znači i mir (povezan je etimološki sa židovskim shalom) i podložnost, ili predavanje; to je mir koji dolazi od pokoravanja Alahovoj volji. Islam je, poput židovske vjere i kršćanstva, proizveo bogato mnoštvo svetaca i mistika, osobito u sufističkoj tradiciji, koja je na mnogo načina slična židovskoj hasidskoj tradiciji.
Može li musliman biti spašen? Oni odbacuju Krista kao spasitelja, a ipak traže i vole Boga. Islam označava u biti fundamentalnu opciju iskrenoga da Bogu. Mnogi muslimani, poput mnogih Židova, gledaju Krista samo kroz razbijene leće. Ako Židovi koji Boga traže i Boga vole, kako oni prije, tako i oni poslije Kristova utjelovljenja, mogu naći Boga, onda svakako mogu i muslimani koji traže Boga, sukladno Kristovu obećanju da "svi koji traže, naći će" - bilo u ovom ili u sljedećem životu. Ipak, Krist također tvrdi kako "nitko ne može doći k Ocu, osim preko mene". Kakvoj god da je istini Muhamed naučavao muslimane, Bog je prisutan u Kristu Logosu, potpunom otkrivenju Boga. Ako su muslimani spašeni, spašava ih Krist. Kršćani se trebaju nadati i moliti da će se njihovi odvojeni islamski braća i sestre ponovo ujediniti s našim zajedničkim Ocem tako što će pronaći Krista - Put.


ZAKLJUČAK
Gledajući Boga iz dva ugla ili puta, odgovoriti na pitanje da li muslimani i kršćani vjeruju u istog Boga, mogli bismo reći da su temelji možda isti i važni, ali detalji ih čine bitno različitim.
Mogli bi reći, da, muslimani i kršćani slave jednog istog Boga jer se pod kršćanski Bog-Otac i Allah opisuje isti.
Taj Jedan prvo se očitovao u Bibliji, pa onda u Kur'anu. Suština je jedna, međutim velika razlika je u muslimanskom odbacivanju Sina i Duha svetog. Priznaju ih, ali muslimani razlikuju Boga Oca od Sina i Duha svetoga po tome  što su oni ipak Njegova stvorenja, a on je njihov Stvoritelj. Mi vjerujemo kako je Isus rekao:“ "Ja sam Put, Istina i Život, nitko ne dolazi k Ocu osim po meni." I vjerujemo da se do Boga ne može doći drugim putem osim kroz Isusa Krista.
Jednom riječju mogli bi reći Bog je jedan, a religije su mnoge. Oni koji su spoznali znaju.


(ovaj esej napisala sam ja sama u sklopu zadaće iz predmeta "Filozofija religije")

pa moj stav je da vjeruju, sad svatko na svoj način...u globalu da...