Divlji dječak iz Francuske

Ništa manje potresna nije ni prica o Victoru, divljem djecaku iz Avignona. On je, kažu ljetopisi, davne 1799. godine bio senzacija o kojoj se raspravljalo i na francuskom dvoru. Pronaden je u dubokim i neistraženim šumama južne Francuske i zacijelo je prvo divlje dijete u povijesti koje su proucavali europski naucnici. No, ni s Victorom nije išlo baš lako i bez poteškoca. Ubrzo nakon hvatanja, uspio je da izmakne pažnji svojih cuvara i ponovo netragom nestane. Sljedecih sest mjeseci se krio u šumama Avignona, uspješno izbjegavajuci organizirane potjere i policijske zasjede. Uhvacen je u blizini sela
St. Servena, u trenucima kada je onemocao od stalnog skrivanja, progona i gladi. Nitko nikada nije saznao koliko je Victor dugo bio prepušten surovoj divljini, ali se moglo zakljuciti da je tamo odrastao i stekao životinjske instikte. Preko vrata je imao dugu i opasnu brazgotinu, pa su francuski naucnici zakljucili da je, najvjerojatnije, još kao malo dijete u polumrtvom stanju ostavljen u šumi kako bi izdahnuo. Kada je uhvacen mogao je imati izmedu 11 i 12 godina i bio je visok oko 140 centimetara. Njegovo mršavo, ogrubjelo divlje lice neprekidno se grcilo, a svaki cas je trljao oci i opasno skrgutao
snažnim zubima. Nije mogao da miruje na jednom mjestu, pa se u prostoriji kretao tamo-amo, poput kakve zarobljene zvijeri. Nije podnosio nicije društvo i svojim je oštrim zubima ujedao svakog tko bi mu se približio. Victor nikada nije zaplakao, a njegovo lice bilo je bezizražajno - nikada nije odavalo unutarnje raspoloženje. Volio se kretati nag,
nije podnosio nikavu odjecu, niti je želio da spava na krevetu ili na posteljini. Nije znao da govori, niti je hranu prepoznavao po izgledu. Jeo bi tek pošto bi dobro onjušio ono što je pred njega stavljeno. Prvih mjeseci o divljem djecaku su se brinuli službenici seoske uprave u Svetom Sernenu, ali kako se vijest o Victorovom hvatanju brzo procula
Francuskom, grupa pariških naucnika uputila je vlastima zvanicni zahtjev da se "divlji djecak iz Avignona" obavezno prebaci u neku znanstvenu instituciju u kojoj bi se mogao podvrgnuti razlicitim testovima i detaljnim proucavanjima. Uskoro se to i
dogodilo.

Kako nije govorio, siroti Victor je dospio u Nacionalni institut za gluhonijeme, a zadatak da o njemu skrbi dobio je doktor Jean-Marck Hutar, osjecajan i plemenit naucnik, koji se, kažu, o Victoru brinuo kao o vlastitom sinu ! Sljedecih godina, divlji djecak je izrastao u stasitog mladica. Dr. Hutar ga je naucio "lijepom ponašanju", ali ga nikada do kraja nije uspio ukrotiti i prevaspitati. Naucio ga je da se odjeva, da se redovno kupa i održava higijenu tijela, da spava na krevetu, da se služi priborom za jelo i da jede istu hranu koju su u to vrijeme jeli i njegovi francuski vršnjaci. To je dalo povoljne rezultate. Victor je nakon nekoliko godina cak poceo pokazivati interesovanje i za društveni život, ali se ubrzo povukao u osamu, jer se nije mogao navici na ceste zlobne primjedbe ljudi sa kojima se sretao. Zahvaljujuci plemenitom dr. Hutaru, Victor je naucio i da piše, ali nikada nije naucio tecno da govori. Doduše, znao je izgovarati mnoge rijeci, ali nikada
do kraja nije uspjevao sastavljati recenice u osmišljene jezicke forme. Zašto ? Na to pitanje dugo vremena nitko nije znao pravi odgovor. Tek u novije vrijeme naucnici su došli do jedinstvenog stava : Svako dijete govor mora savladati prije svoje cetvrte godine, smatra Burton Vajat, glasoviti americki strucnjak za razvoj djeteta na sveucilištu
Harvard. - Ako ga do tada ne uspije savladati, pouzdano se može tvrditi da ga nikada nece tecno govoriti ! Da li je to znacilo da je Victor bio odbacen prije svoje cetvrte godine i da je u divljini, medu divljim životinjama, proveo najmanje sedam-osam godina ? Drevne francuske kronike kažu da je Victor umro usamljen, u domu umirovljenog dr. Jean-Marck Hutara i da nikada nije odgovorio na ovo pitanje. Iza sebe je ostavio i mnoge druge zagonetke. Medu njima i onu, možda najznacajniju - tko su bili njegovi roditelji, pod kakvim su ga okolnostima odbacili i koje su divlje životinje preuzele roditeljsku skrb nad "divljim djetetom iz Avignona" !?