Divlji kesten (Aesculus hippocastanum)

Sinonimi: Hippocastanum vulgare Gaertn.
Narodni nazivi: beli divlji kesten — divji koštanj — gorki kesten — konjski kostanj

Opis biljke: divlji ke­sten je do 20 m visoko drvo s velikim prsta­stim listovima koji se sastoje većinom od 7 listića klinaste forme zajedno sastavljenih. Veliki grozdasti cvato­vi stoje u uspravnom položaju i čunjastog su oblika. Cvjetovi su sasvim bijeli ili crveni sa žutim i crvenim mrljama. Tobolac plo­da je bodljikav zeleni omotač u kojem se na­laze 1 do 2 ploda sjaj­ne tamnosmeđe boje s bijelom mrljom.

Vrijeme cvatnje: svi­banj, a vrijeme sazrije­vanja plodova rujan i listopad.

Miris i okus: plodovi su kao i cvjetovi gotovo bez mirisa i trpka su okusa. Kora drva prilikom sušenja miriši poput amonijaka i gorka je okusa.

Ponegdje pučko mišljenje da je kesten otrovan nije ispravno, jer su svi dijelovi divljeg kestena neotrovni.

Stanište: drvo potječe iz Indije i unutrašnjosti Azije odakle se proširilo po čitavoj Evropi, te je odavna vrlo obljubljena sadnja kestena u parkovima i drvoredima. Divlji kesten brzo raste, nema nikakvih zahtjeva, uspijeva u sva­koj zemlji, a dostigne starost i preko 200 godina.

Ljekoviti dijelovi biljke: cvjetovi se sabiru u svibnju mjesecu, kora (Cortex Hippocastani) s mladih, najviše do 5 godina starih grana u ožujku i travnju, te zreli plodovi koji padaju s drva u rujnu i listopadu.

Ljekovite i djelotvorne tvari: ljekovito djelovanje kao i ljekovite tvari divljeg kestena još su premalo poznate i cijenjene. Fluorescirajući glikozid eskulin, koji se uglavnom nalazi u kori, ima svojstvo da upija ultraljubičaste zrake sunca. Te nevidljive zrake vrše putem nadražaja kože važno ljekovito djelovanje, pa se eskulin upotrebljava za pripremu masti protiv opekotina od sunca. Iz eskulina priređen preparat uzima se s uspjehom kod malarije kao i kod povremene neuralgije. Ta ljekovita tvar nalazi punu primjenu i kod liječenja kroničnog tuberkuloznog oboljenja kože (lupus). Iz divljeg kestena dobivena tinktura isto je tako prikladna kao lijek koji brzo djeluje kod hemoroida. Tekući ek­strakt, koji se priređuje u ljekarnama, isto se s dobrim uspjehom upotrebljava u liječenju hemoroidalnih teškoća te je nadalje vrlo koristan u liječenju lišajeva, ozeblina i proširenih vena.

Osim navedenog glikozida eskulina nalaze se daljnje ljekovite tvari u kori, plodu i cvjetovima, kao saponini, tanin, smola, masna ulja i gorka tvar. Plod osim toga sadrži i do 35% škroba. Spojevi masti, saponina i škroba čine divlji kesten prikladnim za liječenje crijevnih oboljenja, proljeva i katara dišnih organa. Kod upale crijeva i proljeva preporuča se čajna mješavina od jednakih dijelova kestenove kore i hrastove kore (br. 119) pri čemu se 1 žlica (čajna) te mješavine upotrebljava za pripremu 1 šalice čajnog oparka. Kod katara svih vrsta uzima se 2 puta dnevno na vrhu noža prah pripremljen od oguljenih plodova divljeg kestena.

Primjena u pučkoj medicini: uvarak kestenove kore mnogo se primjenjuje u pučkoj medicini za pranje gangrenoznih rana, kod krvarenja, naročito kod krvarenja iz maternice, krvarenja hemoroida kao i kod kroničnog proljeva, bijelog cvijeta i sluzavog kašlja, i to, kako za unutarnju tako i vanjsku prim­jenu liječenja. Tinktura od cvjetova, koja se priprema tako da se šaka otpaloga cvijeta stavi na močenje u 0,3 litre jake rakije, pa taj pripravak daje lje­kovito sredstvo za masiranje protiv reumatizma i gihta, a 10 do 15 kapi te tinkture uzete prema potrebi, pomaže kod grčeva u želucu i kod nesvjestice. Pečeni plod divljeg kestena, sitno nariban i pomiješan s ječmenim brašnom i octom, upotrebljava se za obloge koji se topli polažu na prsa. Plod divljeg kestena sitno se izreže te se kuha u vodi dok ne nastane gusti uvarak. Taj se uvarak dodaje toploj kupelji te se miješa tako dugo dok se kupelj ne zapjeni. Ovakva kupelj je ljekovita za oboljele od reume.