Teorije putovanja kroz vrijeme

· Promatrac - Vrijeme
Nekoliko teorija koje se koriste oko razmišljanja o putovanju kroz vrijeme dosta su
jednostavne i vec dosta poznate javnosti. Takvim se teorijama fizicari koriste ne samo da bi "putovali kroz vrijeme" vec i da bi se protumacio sam pojam vremena. Uzmimo primjer promatraca i vremena. Protok vremena pocinje ovisiti o gibanju promatraca. Uzmimo za primjer dva blizanaca od kojih jedan putuje velikom brzinom kroz galaktiku i nakon povratka na Zemlju ustanovljava da je njegov brat ostario mnogo više od njega. Takve pojave se svakodnevno primjecuju u fizicarskim eksperimentima i zaista nema nikakve sumnje da je u odredenoj mjeri moguce kontrolirati gibanje kroz vrijeme. Stvari medutim postaju krajnje problematicne kad se upitamo da li je moguce otputovati u prošlost, a specijalna teorija relativnosti sugerira matematicku mogucnost : gibanje brže od svjetlosti bi omogucilo gibanje u prošlost.

· Crvotocine
Crvotocine su cijevi koje povezuju udaljene tocke prostora tako da put kroz njih može biti mnogo kraci nego put kroz normalni prostor. U nacelu, crvotocina bi mogla biti takva da nam omoguci put na drugi kraj galaktike za svega par sekundi, dok svjetlost putujuci kroz normalni prostor do tamo treba tisuce godina. Premda smo se sa svjetlošcu utrkivali nesportski upotrijebivši precicu kroz crvotocinu rezultat se racuna tj. ispada da smo efektivno putovali brže od svjetlosti i teorija relativnosti pokazuje da takvu crvotocinu možemo iskoristiti kao vremeplov i možemo se vratiti s drugog kraja galaktike prije nego smo uopce krenuli na put. Ostaje pitanje da li je postojanje crvotocina u skladu sa svim poznatim zakonima fizike i ako jest da li bismo ih mogli konstruirati kad bismo raspolagali
dovoljno naprednom tehnologijom. Crvotocinu možete zamisliti kao liniju ili tunel koja spaja dva udaljena dijela prostora. Tako je moguce od tocke A do tocke B doci kracim putem kroz crvotocinu brže nego što svjetlost obavi put kroz normalni prostor.

· Egzoticna Tvar
Ako bi željeli sagraditi vremenski stroj, i teoretski gledano nademo crvotocinu o kojoj smo malo prije govorili, mislili bi da je moguce napraviti taj famozni skok kroz vrijeme. No ima još jedna manje poznata cinjenica u vezi stabilnosti tih crvotocina ili tunela za koju se smatra da bi bila neizmjerno potrebna u slucaju putovanja kroz vrijeme. Crvotocina u prostor-vremenu se obicno vrlo brzo steže i puca prije negoli bilo što može proci kroz nju. Da bi se ona ucinila dovoljno stabilnom da može poslužiti kao vremeplov, nužno je ojacati je tzv. egzoticnom tvari. Ta tvar ima neobicna svojstva : njena masa je negativna i ponaša se, grubo govoreci, antigravitacijski. Problem je da takvu tvar nismo nikad vidjeli u prirodi i ne znamo da li je njeno postojanje uopce dopušteno zakonima fizike. Jedna od indicija da egzoticna tvar nije samo san ambicioznih konstruktora vremeplova dolazi nam iz astronomskih promatranja koja posljednjih godina snažno
ukazuju na to da je citav svemir prožet necim što se u žargonu naziva "tamna energija" koja se ponaša upravo kao i egzoticna tvar - tjera svojim antigravitacijskim ponašanjem svemir na ubrzano širenje. S druge strane, moguce je da ova svemirska tamna energija nije u pravom smislu neka tvar od koje bi bilo moguce naciniti vremeplov vec samo specijalno svojstvo vakuuma. Slicna je situacija s obicnom energijom vakuuma. Vakuum je teoretski gledano prazan prostor za koju znamo da postoji, ali ga ne možemo iskoristiti u prakticne.

· Kauzalnost I Paradoks Samoubojstva
Ukoliko zanemarimo fizikalne probleme pri konstrukciji vremeplova, ostaje nam pitanje da li je postojanje vremeplova u sukobu s elementarnom logikom. Klasican je prigovor mogucnosti putovanja kroz vrijeme paradoks samoubojstva. Pretpostavimo da se temponaut vrati u prošlost i ubije samog sebe dok je još bio dijete. No onda on nece ni odrasti, a kamoli uci u vremeplov i ubiti se. Logicka kontradikcija je ocita i pitanje je kako priroda može sprijeciti takvu situaciju, a da svejedno dopusti putovanje kroz vrijeme.
Ustvari priupitajmo se da li covjek u životu postupa po svojoj slobodnoj volji ili je on samo dio velikog svemirskog mehanizma pa je svaki naš cin, ukljucujuci ulazak u vremeplov i ubijanje samog sebe odreden zakonima fizike i pocetnim uvjetima u trenutku nastanka svemira. No za sada je bolje izbjeci takva filozofska pitanja i ograniciti se na teoretske mogucnosti. Zamislimo na primjer što se dogada ako instaliramo vremeplov na bilijarski stol i pošaljemo bilijarsku kuglu u prošlost upravo tako da nakon izlaska iz vremeplova udari i skrene samu sebe s putanje prema vremeplovu. Naime, ta bi se kugla u odredenim vremenskim razmacima neprekidno pojavljivala i odbijala samu sebe kroz vremenski stroj u prošlost gdje bi opet udarila samu sebe i opet ušla u vremenski stroj.
Takvom kretanju ne bi bilo kraja. To je paradoks skoro ekvivalentan paradoksu
samoubojstva, ali takav postupak je zapravo moguce egzaktno opisati jednadžbama fizike.
Analize pokazuju da uvijek postoji neko rješenje situacije. U primjeru s bilijarom kugla može uz iste pocetne uvjete samo okrznuti samu sebe i malo se skrenuti s putanje tako da nakon prolaska kroz vremeplov ne dode do ceonog sudara vec samo do spomenutog okrznuca i odmah kontradikcija nestaje. Na isti nacin uzmemo da samoubojica loše gada i samo ranjava samog sebe što mu naruši zdravlje i više ne može vješto rukovati oružjem u svojoj prošlosti i upravo to je razlog zašto loše gada u tom pokušaju samoubojstva. Tako putovanje vremeplovom postaje vrlo cudno, uzroci i posljedice se miješaju i gube svoj identitet, ali elementarno logicko protuslovlje je izbjegnuto.

Tko zna možda će se jednom i moći..zapravo možda negdje neke vrste znaju kako se to radi. A mi zapravo bi se trebali okrenuti više očuvanju ove naše Zemljice nego mozganju kako putovati i vračati se u njemu prošlost odnosno odlascima u budučnost jer bi se moglo dogoditi da nebi imali što vidjeti u budučnosti. Zapravo za Zemlju bi to bilo najbolje pošto bi to značilo da bi se mogla obnoviti.

Putovanje kroz vrijeme je oduvijek bila doista škakljiva tema.
Kad je u pitanju vremeplov, koliko se tu radi o stvarnoj mogućnosti, a koliko je sve samo fanatazija?
Ruski znanstvenici vjeruju da će se CERN-ov akcelerator čestica moći upotrijebiti za putovanje kroz vrijeme.

CERN-ov Akcelerator Čestica Europski Vremeplov?

Putovanje kroz vrijeme je teoretski moguće, samo još trebaju naći način kako to izvesti. U svakom slučaju to nam je bliska budućnost. Svemir se sastoji od 10 dimenzija, mi poznajemo 4, 3 prostorne i jednu vremensku, ako otkrijemo još koju to je to.

walle, a kako znaš da se svemir sastoji od 10 dimenzija?
je li to dokazano?

Imam negdje jedan tekst pa kad ga pronadjem postat ću ga tu. Ima još nekih teza o slojevitom svemiru, materijalnom i nematerijalnom, energetskom itd.

to su samo teze. teorija.

To je jedan od onih tajnih dokumenata koji su nekako došli u javnost.

Da se svemir sastoji od 10 dimenzija govori string teorija, a sve dobiveno matematičkim putem. Matematički se mogu razračunavati n-dimenzionalni prostori, a konkretno brojka od 10 dimenzija vjerojatno dovodi do matematičke stabilnosti u fizici čestica.

Ima još pitanja vezano za putovanje kroz vrijeme. Prvo i osnovno jest gdje bi se mi uopće mogli pojaviti? Sve u svemiru se giba, Zemlja oko Sunca, Sunce oko središta galaksije, galaksija oko težišta lokalnog superjata... Ako bismo mi sada i krenuli u prošlost, tko nam garantira da bismo se mi u prošlosti pojavili baš na Zemlji? Možda se putovanje u prošlost bazira na položaju u odnosu na svemir. Zamislimo veliku mrežu kroz svemir sa koordinatnim točkama. Kroz tu mrežu se kreću sva tijela. Ako se mi u prošlosti pojavimo na istoj koordinati svemira gledano na taj način, mi se ne bi pojavili ni blizu Zemlje, ona bi k nama tek trebala doći. To je problem prostornog smještaja.

Taj problem otvara nova pitanja, recimo ako bismo mi u vremeplovu ipak bili podložni gravitaciji i ostalim silama, bismo li ipak ostali na Zemlji nakon putovanja kroz vrijeme. Ako bi, i ako bi tijekom putovanja vremeplov bio podložan gravitaciji, ne bi li onda isto tako bio podložan i ostalim silama, dakle bilo bi ga moguće vidjeti uz zračenje.

A naravno, pitanje koje slijedi prije svega toga jest kolika je očuvanost vremenske linije. U uvodnom postu kod ubojstva se postavlja da vremenska linija nije očuvana, već da ju mi de facto možemo mijenjati. No opet, i to ima određenih pitanja. Ako u prošlosti vidimo sami sebe, dali smo mi doista vidjeli sami sebe? Mi imamo svoje misli i osjećaje u prošlosti, osoba koju gledamo ispred sebe smo mi sami, ali ta osoba ima pak svoje misli i osjećaje koje mi NE osjećamo. Zar onda stvarno ubimo sami sebe ili ubimo osobu koja bi trebala biti mi, a nama se ne dogodi ništa? Opet pitanje očuvanosti vremenske linije.

Tesla je napravio time machine uz pomoć svoje mlade ruske pomoćnice. Inače, odbio je daljnji rad na tome jer je američka vlada htjela koristiti ljude kao pokusne kuniće, s čim se on nije slagao. Smatrao je da su ljudi psihički nespremni za to, pogotovo ljudi koje je Vlada htjela koristiti.