Svemir, taj neodređeni pojam prostor-vremena većina ljudi zapravo i nezna definirati. Čest odgovor na pitanje što je i gdje je svemir izgleda otprilike ovako: To je tamo "gore", tamo gdje su zvijezde i Mjesec, drugi ispravno nadodaju kako su i Sunce i planete dio svemira, treći će reći kako je sve što je "gore" oko nas - svemir. No što je to zapravo svemir i gdje počinje a gdje završava?!
Na to pitanje neće Vam egzaktno moći odgovoriti niti profesionalci!
Ipak ekipa istraživača s sveučilišta Calgary u Kanadi pokušala je dati odgovor na naizgled jednostavno pitanje; Gdje (za)počinje svemir?
Kanadska svemirska agencija potrošila je 422.000 USD za projekt kojime je nevelikom raketom JOULE-II u Zemljinu orbitu, 200km iznad razine mora, otprmljen set instrumenta pod nazivom Supra-Thermal Ion Imager.
Lansiranje je obavljeno još 19. januara 2007. godine, no rezultati su objavljeni tek ovaj tjedan u časopisu Journal of Geophysical Research. Vremenski odmak od lansiranja rakete s instrumentima te objave podataka od preko dvije godine rječito govori s koliko pozornosti su isti obrađivani na sveučilištu Calgary.
"Svemir započinje na visini od 118 km iznad razine mora!", kratak je zaključak višegodišnjeg rada na pripremi projekta i obradi prikupljenih podataka! Tijekom samo nekoliko minuta leta, osjetljivi senzori Supra-Thermal Ion Imagera prikupljali su podatke o intenzitetu i međudjelovanju "vjetrova" koje generira atmosfera naše planete te onih koji potječu sa Sunca i iz međuzvjezdanog prostora.
Profesor David Knudsen i njegov bivši student Laureline Sangalli te njihovi kolege s departmana za fiziku i astronomiju sveučilišta u Calgaryu, sveučilišta Clemson, NASAina Goddard Space Flight Center te korporacije T. Zhan of Conseco Inc. po drugi puta u povijesti svemirskih letova mjerili su količinu i intenzitet nabijenih čestica a po prvi puta u svijetu odradili su ciljano i određivanje njihova izvorišta! Razlog tome je nemogućnost istraživanja ovog prostora pomoću satelita (prenisko za za njihove orbite) a istovremeno nalazi se previsoko za visinske balone.
Aparatura lansirana s JOULE-II raketom postigla je svoj cilj: nekoliko dragocjenih minuta u "međuprostoru". Mjerenja su pokazala veliku dozu kompatibilnosti s teorijskim modelima koji su granicu k svemiru postavljali na udaljenostima 80-122km iznad Zemlje. Doduše, neki znanstveni krugovi odmahuju rukom i ukazuju kako je "granica svemira" pozicionirana na 20,7milijuna km daleko od Zemlje gdje njezin gravitacijski utjecaj gubi utrku s silama drugih svemirskih objekata, no to nije predmet ove misje.
U skoroj budućnosti turistički suborbitalni letovi nakratko će prelaziti granicu svemiraNa dobivenoj vrijednosti od 118 km iznad Zemljine površine dolazi do prestanka djelovanja Zemaljskog atmosferskog utjecaja i započinje prostor koji "kontroliraju" vjetrovi i zračenja koji potječu od naše zvijezde ali i međuzvjezdanog prostora. Razumijevanje granice između nas i svemira od krucijalne je važnosti za kompletiranje slagalice međudjelovanja i utjecaja svemira na Zemlju i obrnuto. Mnogobrojne letjelice s i bez ljudske posade nalaze se izvan Zemljina zaštitničkog zagrljaja, oluje svemirskog nevremena povremeno tako jako pogađaju naš planet da značajno utječu na ekosustav, čovjeka i tehnologiju koju koristi. Sve zajedno traži odgovore gdje to započinje svemir, kako bi bolje razumjeli prostor u kojem se nalazimo i kojeg koristimo.
Koliko je ovaj naizgled mali Kanadski projekt važan možda najbolje govori podatak kako će se instrumenti korišteni pri letu rakete JOULE-II nanovo iskoristiti i postaviti na satelit "SWARM" Europske svemirske agencije koji polijeće naredne godine s sličnim znanstvenim ciljevima. Još će nekoliko satelita na sebi nositi sličnu opremu!
Ipak, iako je ovo istraživanje dalo zasad najtočniji odogovor na jedno od fundamentalnih pitanja fizike i astronomije gledano iz teorijsko-praktične (!?, op.a.) perspektive, moramo znati kako svemir ne počinje niti na 122km, niti na 118km, niti na 100km iznad Zemlje! U stvarnosti MI smo skupa s planetom dio svemira. Svatko od nas individua je na velikom svemirskom brodu kojeg nazivamo Zemlja. Svake sekunde naš planet (i mi s njime) prevaljujemo desetke kilometara u sekundi putujući oko Sunca, Sunčev sustav s još tolikom brzinom okreće se oko središta naše galaktike, koja pak još brže putuje svemirskim prostranstvima za koje neznamo imaju li i gdje kraja te da li ne naš svemir samo dio bezbrojnih svemira u kozmosu..
Ova je godina od strane UN-a proglašena Međunarodnom godinom astronomije. Pod krilaticom; "Svemir, na tebi je da ga otkriješ!" i ovaj je članak doprinos razumijevanju beskraja prostora i vremena čiji smo sastavni dio. Slijedeći puta kada Vas pitaju "što je to i gdje je svemir?" slobodno odgovorite kratkom rečenicom.
Svemir - to smo MI.
Izvor