Veza između misli, emocija i ponašanja

Bazična vjerovanja

Još od djetinjstva mi ljudi razvijamo određena vjerovanja o sebi, drugim ljudima i svijetu u kojem živimo. Naša središnja ili bazična vjerovanja su shvaćanja koja su toliko temeljna i duboka da ih često jasno ne izgovaramo čak ni samima sebi. Te ideje smatramo apsolutnom istinom, tj. načinom kakve stvari jednostavno jesu. Razmislite, koliko puta ste do sada npr. pomislili da nešto ne možete učiniti? Vjerujem da je svatko od nas imao neko takvo iskustvo. Moguće bazično vjerovanje koje stoji iza takve nesigurnosti može biti „ja sam nesposoban“. To vjerovanje ne mora biti aktivno cijelo vrijeme, nego se može aktivirati samo kada smo u lošem raspoloženju, depresivni ili u nekim situacijama u kojima smo i u prošlosti imali problema. Također, takvo vjerovanje može biti aktivirano većinu vremena. Kada je takvo vjerovanje aktivno onda situaciju u kojoj se nalazimo interpretiramo kroz prizmu tog vjerovanja, čak i ako je ta interpretacija posve netočna. Jednostavno usmjeravamo pažnju na informacije koje potvrđuju to vjerovanje. Primjerice, ako vjerujemo da smo nesposobni, obratit ćemo pažnju na sve događaje tijekom dana gdje smo pogriješili, dok ćemo sve one situacije u kojima smo odradili dobro svoje dnevne zadatke ignorirati.





Posredujuća vjerovanja ili pravila, automatske misli, emocije i ponašanje

Ovakva vjerovanja utječu na razvoj nekih naših stavova, pravila i pretpostavki. U slučaju gorenjg primjera, ako vjerujemo da smo nesposobni možemo razviti stav „strašno je biti nesposoban“ ili pravila: „moram cijelo vrijeme raditi najbolje“, „nikad ne smijem pogriješiti“ i sl.

Ova pravila utječu na naše viđenje situacije u kojoj se nalazimo, a to pak utječe na način kako razmišljamo i osjećamo se. Misli i osjećaji utječu na naše ponašanje. Misli koje nastaju iz tih vjerovanja i koje nam se često u pozadini javljaju tijekom situacije nazivaju se automatskim mislima. To su misli kojih često nismo odmah svjesni, nego nam one prolaze kroz glavu paralelno dok se nalazimo u nekoj situaciji. Međutim, upravo te misli su glavni uzročnik naših emocija koje se javljaju u situaciji.

Većina nas prošla je neugodne situacije tijekom života ili situacije u kojima se osjećala nelagodno i nesigurno. Npr. intervju za posao koji vam je važan, test u školi ili ispit na fakultetu i sl. I iako smo u tim situacijama svjesno odrađivali ono što se od nas očekuje (npr. pričali s potencijalnim poslodavcem), vrlo je vjerojatno da smo „u pozadini“ vrtili misli koje procjenjuju kako nam ide. Ako su te misli bile „uh, ovo sam stvarno loše rekao“, „ostavljam loš dojam“, „ne znam dovoljno o ovoj temi“ i sl. onda su i naše emocije bile neugodne, npr. strah, tjeskoba, nelagoda. Ako smo s druge strane imali misli „ovo sam baš odlično izveo/la“, „odlično, znam sve o tome!“, onda su i naše emocije bile pozitivne i osjećali smo se ugodno u situaciji. Kada ljudi imaju vrlo intenzivne neugodne emocije redovito je ono što se iza njih krije neka katastrofična automatska misao, potaknula strogim životnim pravilom i negativnim vjerovanjem o sebi.

Primjer na razgovoru za posao može izgledati ovako:

Bazično vjerovanje: „Ja sam nesposoban“

Pravila: „Moram pokazati potencijalnom poslodavcu da sam sposoban (a nisam, dakle, moram ga „prevariti“)“, „moram dobiti taj posao“, „ako ne dobijem taj posao bit će mi uništen cijeli život“...

Automatske misli u situaciji: „on vidi koliko sam zapravo nesposoban“, „ja to neću moći odraditi“, „ispadam glup“, „govorim sve krivo“, „to je preteško za mene“...

Takve misli vrlo lako utječu na naše ponašanje, npr. skloniji smo manje pričati (kako ne bismo rekli nešto “glupo“), skloniji smo lakše odustati od razgovora, težimo toma da što prije pobjegnemo iz situacije. Na taj način često puta i dovedemo do ishoda koji smo očekivali, a time si samo potvrdimo ono naše početno bazično vjerovanje i cijeli proces počinje iz početka, te se tendira ponavljati u narednim sličnim situacijama.





Vrednovanje vlastitih automatskih misli može bitno olakšati ovakve probleme sa kojima se svi ponekad susretnemo. Npr. možemo si reći: „ok, ovo je malo neugodna situacija, ali nije nemoguća za izgurati“ ili „pa dobro, možda sam neke stvari i krivo rekao, ali ne mogu odmah sve znati kad još ne radim ovdje, ima puno toga što sam rekao dobro“, „i moj potencijalni poslodavac je isto samo čovjek i on vjerojatno može razumijeti da ja osjećam malu tremu pred njim, sigurno neće zato pomisliti da sam glup“. itd.

Kada jednom naučimo pratiti svoje automatske misli u neugodnim situacijama, postaje sve lakše i lakše racionalizirati ih i pomoći se da se osjećamo bolje, a samim time i da uspješnije odrađujemo ono što želimo.



Izvor

ja ništa ne smatram apsolutnom istinom. :kavica:

apsolutna istina postoji, samo što ljudi gledaju iz više različitih uglova na nju...