Bez negativnih emocija bi poludjeli

Osjećaji su toliko moćni da su nas u stanju podići u visine i odmah zatim baciti u ponor depresije. No oni se izvan konteksta ipak ne bi trebali dijeliti u negativne i pozitivne.

Sve što osjećamo ima svoju funkciju: stavi nas u stanje pripravnosti, uspostavlja odnose s okolinom... Zato je vrlo bitno razumijeti vlastite emocije, naučiti ih prepoznati i pratiti, piše zena.blic.

Nepopravljivi romantičari će se razočarati ali znanost je dokazala da srce, zapravo, nema ništa s osjećajima. Sive stamnice mozga igraju glavnu ulogu. Svako osjećanje, bilo pozitivno ili negativno, dolazi iz glave.

U sklopu mozga djeluje dio tzk. 'emotivni mozak' koja prima vanjske impulse, prerađuje ih i aktivira tijelo. Primjerice, ako osjetimo strah, bježimo ili nam se noge paraliziraju, kad smo zaljubljeni, srce nam brže kuca ili se pojačava znojenje.

U takozvane primitivne emocije svrstavaju se strah, seksualno uzbuđenje ili bijes. Njih kontrolira amigdale, mali nukleusa sive mase, koji se nalazi u unutrašnjosti limbičkog sistema mozga. Dođe li do oštećenja na ovom dijelu mozga čovek više nije u stanju osjetiti 'prvobitnu' emociju, strah, ali je zato može osjetiti sreću ili ljubav koja se nalazi u grupi složenih osjećaja u kojoj su i samilost, kajanje...

Uloga emocija
Anksioznost i zabrinutost - obrambene su emocije jer nas pripremaju na opasnost ili nemio događaj nakon čega smo spremniji ispravno odreagirati
Bijes i srdžba - također pomažu da se odbranimo i ne dozvolimo zlostavljanje
Tuga i melankonija - Potrebne su nam da bismo mogli prebroditi šok zbog gubitka
Strast i nježnost - Neophodni su za stvaranje jakih i trajnih veza. Garantiraju i produžetak vrste
Entuzijazam i polet - Neophodni su da bismo zapravo bilo što ostvarivali
Gađenje i prezir - Čuvaju nas od situacija i osoba koje smatramo negativnima
Net.hr

Istina da nam sve trebaju...i da bi bez nekih balans bio poremečen..sve se vrti u krug..malo ovog, pa malo onog..da bi dobili savršeni mix. onog što određuje svakog pojedinca. Problem nastaje kada je netko uslijed nekih drugih stvari u životu nečega imao premalo ili previše, balans svega se tad poremeti i dobijemo..problematičnu osobu.

Možda ja jesam zbrkana i možda je kod mene ..ili kod svih nas nešto zbrkano pomalo i poremečeno..ali moj je zadatak da u svom djetetu taj balans svega dobro rasporedim..da ima svega pomalo..da jednom odraste u kompletnu osobu.

Kao sto bi nastala zbrka u glavi bez faktora zaborav tako i bez negativnih emocija nastaje haos...

Nista nije dobro u prekomernim kolicinama pa i dobre emocije...

Mera u svemu je lek za sve !

mihaela je napisao/la:

Kao sto bi nastala zbrka u glavi bez faktora zaborav tako i bez negativnih emocija nastaje haos...

Nista nije dobro u prekomernim kolicinama pa i dobre emocije...

Mera u svemu je lek za sve !

Hmmm..s tim se baš ne slažem..
______________


Put neumjerenosti vodi u dvorac mudrosti..
Zatvori su sazidani od stijena Zakona, javne kuće od opeka Religije..
Što je sada dokazano, nekoć se samo zamišljalo..
Sve u što se može vjerovati, slika je istine..
Tigrovi bijesa mudriji su od konja pouke..
Kao što gusjenica bira najljepše listove da snese jaja,
tako svećenik baca prokletstvo na najljepše
radosti..
( William Blake, „Paklene izreke“)
____________


Neumjerenost nas vodi u "dvorac mudrosti". Od umjerenosti se samo - dugo i umjereno živi..

Ali neumernost u cemu bi nas odveo u dvorac mudrosti ?

mihaela je napisao/la:

Ali neumernost u cemu bi nas odveo u dvorac mudrosti ?

Zar si ti zadovoljna umjerenom mudrošću, osrednjim osjećajima, prosječnim životom?
________

Draži mi je jedan nego tisuću - ako je najbolji. ( Heraklit)

californiamen je napisao/la:

mihaela je napisao/la:

Ali neumernost u cemu bi nas odveo u dvorac mudrosti ?

Zar si ti zadovoljna umjerenom mudrošću, osrednjim osjećajima, prosječnim životom?
________

Draži mi je jedan nego tisuću - ako je najbolji. ( Heraklit)

Pazi ovako : preterana mudrost moze odvesti u nepovrat, kao sto su mnogo poznati mudraci bili neshvaceni bas zbog toga...
preterana osecanja mogu da bole...ni za sta se ne treba mnogo vezivati jer kad to/taj- ode/nemas ga vise, ostaje praznina pa zalis za umerenoscu....
a ni prosecan zivot nije los u odnosu na one "nadprosecne" koje ili moraju cuvati telohranitelji od ubica ili zive na rubu propasti !

mihaela je napisao/la:

californiamen je napisao/la:

mihaela je napisao/la:

Ali neumernost u cemu bi nas odveo u dvorac mudrosti ?

Zar si ti zadovoljna umjerenom mudrošću, osrednjim osjećajima, prosječnim životom?
________

Draži mi je jedan nego tisuću - ako je najbolji. ( Heraklit)

Pazi ovako : preterana mudrost moze odvesti u nepovrat, kao sto su mnogo poznati mudraci bili neshvaceni bas zbog toga...
preterana osecanja mogu da bole...ni za sta se ne treba mnogo vezivati jer kad to/taj- ode/nemas ga vise, ostaje praznina pa zalis za umerenoscu....
a ni prosecan zivot nije los u odnosu na one "nadprosecne" koje ili moraju cuvati telohranitelji od ubica ili zive na rubu propasti !

mihaela, totalno si u pravu

mihaela je napisao/la:

Pazi ovako : preterana mudrost moze odvesti u nepovrat, kao sto su mnogo poznati mudraci bili neshvaceni bas zbog toga...
preterana osecanja mogu da bole...ni za sta se ne treba mnogo vezivati jer kad to/taj- ode/nemas ga vise, ostaje praznina pa zalis za umerenoscu....
a ni prosecan zivot nije los u odnosu na one "nadprosecne" koje ili moraju cuvati telohranitelji od ubica ili zive na rubu propasti !

U kakav to "nepovrat"? Nije mi baš jasno kako misliš da bismo trebali prestati tragati i biti "osrednje mudri"?
Pretjerana osjećanja zaista mogu boljeti, ali sada bismo trebali imati repertoar osjećanja da vidimo po redu o kojima sve govorimo..
Npr. osjećaj sreće - zar ga ne želimo sve više? Zar nije užitak nešto što želimo dosegnuti i - preko "umjerenih" granica?
Hm? "Prosječan život"? To je isto sintagma koju bismo morali definirati. Prvo što mi "nadprosječno" pada na pamet - primjer je koji sam nedavno čitao: filozof Čedomil Veljačić napustio je karijeru i obitelj kako bi se posvetio budizmu. Otišao je na jedan otok kako bi meditirao i posvetio se mudrosti i traganju za smislom svega. To sigurno nije "prosječan život", ali zašto bismo ga trebali okarakterizirati kao "promašenog" i "lošeg"?

a tko ga je okarakterizirao kao takvog?

Pazi to je moje MOJE vidjenje ove teme... hvala Bogu da ima puno pametnih koji mogu da iznesu svaja mishljenja...ali veruj mi da je umerenost majka za sve...

@goc: umjerenost života - znači prihvatiti umjerenost u svim segmentima - znači prihvatiti (o)srednje vrijednosti...

@mihaela: naravno da je svako viđenje - samo naše subjektivno viđenje, ali rasprava i služi da pokušamo dati dobre argumente u prilog svog stava..
Česta je mudrost da je UMJERENOST MAJKA MUDROSTI..
No, meni je ovaj stih W.Blakea - vrlo mudar. Govori o tome da samo ako pređemo granice umjerenosti, prosječnosti, osrednjosti - možemo dosegnuti istinske životne intenzitete...

Moje mishljenje je da si ti na korak od granice mudrosti...

joj..... krenuh na spavanje,al ste me zainteresirali raspravom....
(čitam ,šutim i mudrujem sastrane )

Ariela tako je to kad se nadju kolege

mihaela je napisao/la:

Moje mishljenje je da si ti na korak od granice mudrosti...

Možda sam samo gospodar sebe.. ( po profesionalnoj deformaciji) ..
___________

Čovjek koji veli: „To mi se dopada, to ću prisvojiti, štititi i braniti od svakoga“, čovjek koji je kadar da vodi neku stvar, sprovodi kakvu
odluku, sačuva vjernost nekoj misli, zadrži neku ženu, kazni i savlada kakvog drznika; čovjek koji ima svoj gnjev i mač, i kome – po prirodi stvari – pripadaju i rado se prepuštaju slabići, paćenici i nevoljnici, a i životinje, ukratko: čovjek koji je u suštini gospodar.. ( F.Nietzsche)

čitam tvoje postove i rekao bih također da si ti već sad mudrac...
i načitan si dosta, vjerujem...odakle bi inače znao toliko tih citata

Citat :

Čovjek
koji veli: „To mi se dopada, to ću prisvojiti, štititi i braniti od
svakoga“, čovjek koji je kadar da vodi neku stvar, sprovodi kakvu
odluku,
sačuva vjernost nekoj misli, zadrži neku ženu, kazni i savlada kakvog
drznika; čovjek koji ima svoj gnjev i mač, i kome – po prirodi stvari –
pripadaju i rado se prepuštaju slabići, paćenici i nevoljnici, a i
životinje, ukratko: čovjek koji je u suštini gospodar.. ( F.Nietzsche)

lepo ja rekoh