Psihijatrijska pomoć nužna kod velikih stradavanja

Psihijatri bi trebali biti u sastavu kriznih štabova i to kao članovi ekipa koje prve stižu na mjesto velikih stradanja, jer preživjeli trebaju hitnu pomoć za ublažavanje simptoma rane traume poput nesanice i stalne anksioznosti.
To pokazuje novo ispitivanje provedeno među preživjelim stradalnicima i članovima obitelji žrtava terorističkog napada na World Trade Center 09/1, objavljeno u svibanjskom broju časopisa Journal of Psychiatric Practice. Iz ranijih studija poznato je da žrtve nesreća trebaju psihijatrijsku pomoć i nekoliko mjeseci nakon traumatičnog iskustva. Novo istraživanje pokazalo je da su psihijatri potrebni na licu mjesta neposredno nakon nesreće, navodi autor studije liječnik Anand Pandya iz Cedars-Sinai Medical Center.
"U vrijeme terorističkog napada na World Trade Center nije se držalo potrebnim uključiti psihijatre u ekipe za spašavanje, niti pružiti preživjelima psihološku pomoć", rekao je Pandya, voditelj stacionara pri Department of Psychiatry and Behavioral Neurosciences u Cedars-Sinai Medical Center. "Ali mi koji smo bili na mjestu nesreće neposredno nakon napada i urušavanja tornjeva uočili smo da ljudi traže pomoć psihijatra. Glavnina stradalnika imala je rane simptome posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) kao što su nesanica, osjećaj izgubljenosti, napuštenosti ili gubitak sposobnosti govora."
Pandya je suosnivač Disaster Psychiatry Outreach, neprofitne organizacije psihijatara koja je pružala hitnu psihijatrijsku pomoć žrtvama uragana Katrina, žrtvama potresa na Haitiju i tsunamija u Šri Lanki. Rad o psihijatrijskoj pomoći pruženoj stradalnicima i njihovim obiteljima neposredno nakon terorističkih napada na World Trade Center u New Yorku 9 /11, Pandya i suradnika, objavljen je 21. svibnja u časopisu Journal of Psychiatric Practice na web stranici www.psychiatricpractice.com i u svibanjskom broju tiskanog izdanja časopisa iz 2010.
Samo 24 sata nakon napada, 268 psihijatara dragovoljaca članova organizacije Disaster Psychiatry Outreach pružilo je prvu pomoć onima koji su preživjeli napad. Tijekom naredna dva mjeseca psihijatri su osigurali pomoć za 848 pacijenata. Najčešći njihovi simptomi bili su nesanica, tjeskoba, depresija i konstantno prisjećanje na preminule u napadu. Liječnici su razgovarali pojedinačno sa svakim pacijentom i tumačili im njihovo stanje. Stradalnike su zatim upućivali u organizacije specijalizirane za pružanje psihološke pomoći i drugim medicinskim stručnjacima radi daljnjeg praćenja i pružanja pomoći. Pacijenti koji su trebali lijekove dobili su kratkoročne recepte i upućeni su liječniku radi dugoročne njege.
Preživjeli stradalnici koji su tijekom mjesec dana imali simptome poput zastrašujućih prisjećanja, noćnih mora, pretjerane zabrinutosti, nesanice i uznemirenosti, dobivali su dijagnozu PTSP-a. Pandya smatra da je rana intervencija psihijatara smanjila broj oboljelih od PTSP-a, no to će moći potvrditi tek buduća istraživanja. "Ova studija pokazala je da žrtve stradanja traže pomoć neposredno nakon nesreće te je stoga prisutnost psihijatara nužna od samog početka", rekao je Pandya. "Psihijatri moraju biti na mjestu katastrofe uz Vojsku spasa i radnike Crvenog križa.
Izvor: Cedars-Sinai Medical Center


Izvor: http://www.znanost.com/clanak/psihijatrijska-pomoc-nuzna-kod-velikih-stradavanja#ixzz0reocGB8r

Pa sada kada se malo prodrlo u mozak i ponašanje i traume pojedinaca..sada se zbilja vidi da je takva pomoć zbilja dobro došla.
Svatko se sa stresom zna ophoditi do nekih određenih granica. Al što kada one postanu previsoke. Onda je svaka pomoč dobro došla da se posljedice što više smanje i ublaže.

Osim psihijatrijke pomoci postoji i jos jedna druga. Filozofska pomoc. Koja je cak djelotvornija od psihijatrijske. Osim toga psihologija na mnoga pitanja ne daje odgovore. Cesto se hvataju pojma sindroma i za svako nerjesivo cudo trpaju naziv sindrom. Drugi veliki problem kod psihijatrijske terapije lezi u tome da one oponasju medicinski model. Postfreudovsko stavljanje naglasaka na bioloski zasnovane bolesti s mentalnim ili emotivnim simptomima-i na lijekove na recept koji ih mogu kontrolirati -cini psihijatriju relevantnom jednom vrlo uskom krugu ljudi.
Ako je vas problem vezan za indetitet ili vrijednost , ili etiku , najgore bi bilo dopustiti nekome da izmisli mentalnu bolest i napise recept.

Sve sto se uroti protiv nas priblizava nas psihikatrijskom pogledu na stvari. No priklanjanje ovom pogledu daje nam samo supöji osjecaj da nismo krivi i lazni osjecaj nade u jednostavne odgovore. Jer nema jednostavnih odgovora. Jedini nacain da se neki sadasnji osobni problem trajno i istinski rijesi jest da se na njemu radi , da ga se razrijesi , da se iz njega nesto nauci , a nauceno primjeni u buducnosti. To je fokus filozofske pomoci.