Lažna sjećanja

Kada se osoba sjeća događaja za koji nema svjedoka ili dokaza, tada se
pitamo da li je to sjećanje stvarno. Tako na primjer ako se osoba sjeća
da je vidjela krdo slonova s krilima, u to možemo teško povjerovati.
Problemi se pojavljuju kada sjećanja uključuju traumu koju je uzrokovala
druga osoba. Tada to sjećanje ne možemo zanemariti i ostaviti
neprovjereno.

Što
je zapravo sjećanje?

Za sjećanje možemo reći da je rezultat pamćenja. Prvo moramo upamtiti da
bismo se mogli sjećati. Da bismo mogli objasniti sjećanje, prvo moramo
objasniti pamćenje. Pamćenje je kompliciran proces koji je samo
djelomično razjašnjen. Ipak, istraživanja su pokazala da pamćenje nije
uvijek pouzdano. Prema tome kontinuitet pamćenja nije garancija
točnosti, kao što ni gubitak pamćenja nije garancija netočnosti. Neke od
teorija kažu da je pamćenje u biti rekonstrukcija koja je stvorena pod
utjecajem očekivanja (naših ili okoline), emocija, krive interpretacije i
drugih utjecaja iz okoline. Prema tome pogreške u pamćenju rezultiraju
pogreškama u sjećanju, a time dovode i do lažnih sjećanja.

Kako
nastaju lažna sjećanja

Porijeklo lažnih sjećanja nije u potpunosti poznato. Neka istraživanja
pokazuju da su neka lažna sjećanja formirana vježbanjem i ponavljanjem
događaja koji nam se čini interesantan. Nakon čestog zamišljanja i
razmišljanja o nekom događaju mi ga možemo zapamtiti kao da se uistinu i
dogodio. Dokazano je i da pamćenje uključuje rekonstrukciju, ne samo
dosjećanje. Tako na primjer ako se ne možemo sjetiti dijela nekog
događaja, mi ćemo ga rekonstruirati.

Sindrom
lažnog sjećanja

Sindrom lažnog sjećanja možemo definirati kao stanje svijesti u kojem
osoba ima velik broj sjećanja koja su kriva, a za koja najčešće misli da
su se događala u djetinjstvu.

Lažna sjećanja često mogu biti vezana uz traumatske ili neobjašnjive
događaje. Tako na primjer kod seksualnog zlostavljanja žrtve često
potisnu dio događaja i nadomjeste ga nekim drugim događajem, npr. manje
strašnim. Ono što se još smatra lažnim sjećanjima, a što sa sigurnošću
ne možemo tvrditi ili provjeriti, su otmice vanzemaljaca i opsjednutost
vragom.

Primjer
izazivanja lažnog sjećanja

U jednom istraživanju dobrovoljci su podvrgnuti hipnozi tijekom koje je
traženo da zamisle da su vidjeli jaka svjetla i da pokušaju zamisliti da
su izgubljeni u vremenu i prostoru. Po završetku eksperimenta na
pitanje o otmicama vanzemaljaca 91% ispitanika odgovorilo je da su
doživjeli otmicu. Iz rezultata istraživanja vidimo da je lažna sjećanja
moguće vrlo jednostavno kreirati. Ipak, moramo imati na umu da vrlo
rijetko možemo utvrditi da li su nečija sjećanja uistinu lažna. Prije
nego što se upustimo u osuđivanje i optuživanje potrebno je dobro
provjeriti, bez obzira koliko neobična priča bila.

Zanimljiva tema, mislim da nemam neka lažna sjećanja.

ljudi koji često lažu drugima,lažu i sebi te često i sami povjeruju u ono što pričaju
a onda lažnih sjećanja kao u priči