Povijest parfema

'Opijaju' naše osjetilo njuha kroz mnoštvo mirisnih nota – cvjetnu, orijentalnu, voćnu, osvježavajuću...
Zvuk imena ovih tekućih dragulja na svakog ostavlja dojam glamura i elegancije - Chanel No.5, Miss Dior, Shalimar, Fidji, L'Air du Temps, Anais Anais, Lou Lou, Allure, Boudoir...

Od pogleda se skrivaju u staklenim bočicama, od kojih su mnoge, zahvaljujući svojim razigranim oblicima i šarmu boja, prava minijaturna umjetnička djela.

Da, pogodili ste. Junaci ove priče su parfemi, vjerni saveznici kako žena tako i muškaraca u njihovim svakodnevnim životnim situacijama. Mirisi koji nas okružuju, u sjećanje dozivaju slike i osjećaje zaključane duboko u našoj podsvijesti.

Upravo je ta činjenica glavni adut u rukavu ne samo kreatora parfema i aromaterapeuta, već i najuspješnijih marketinških stručnjaka.

Naime, olfaktivna promocija, tj. utjecanje na kupce pomoću mirisa najnoviji je trend u brandingu proizvoda, jer... svi žele kupiti ono što lijepo miriše. Losioni za tijelo, slatkiši, pa čak i prostori dućana ili ureda biti će popularniji ako se uz njih veže ugodan miris. Možda je upravo zato suvremena industrija parfema jedna od najbogatijih, a mnogi sastojci i procesi izrade ovih tekućih blaga obavijeni su velom misterije.

Kreatori parfema su umjetnici, a umjetnici znaju čuvati svoje tajne, naročito ako one vrijede milijune.


A kako je sve počelo? Prošećimo kroz tisućljetnu povijest parfema.

Egipćani su bili među prvim narodima koji su u sklopu svojih religijskih ceremonija, ali i slavljenja ljepote, za što je naročito bila zaslužna Kleopatra, koristili mirise. Štoviše, mnoge mirisne supstance smatrane su vrijednijima od zlata. Stoga su ovi neprocjenjivi dodaci uljepšavanju bili dostupni isključivo moćnima i bogatima koji su svoja tijela aromatizirali cimetom, medom, ali i raznim cvjetnim mirisima poput ekstrakta bijelog ljiljana.

U Perziji parfem je također označavao status. Vrtove bogataša ukrašavali su cvijetovi jasmina, ljubičica i crvenih ruža čiji su pupoljci čuvani u zatvorenim zemljanim posudama, kako bi im miris postao što intenzivniji nakon što se latice osuše. Te posude otvarane su samo u posebnim prilikama, kako bi se naglasila važnost određenog događaja.

Stari Grci vjerovali su da parfemi potječu od njihovih mitoloških božanstava, te da je miris parfema ništa drugo do znak prisutnosti Zeusa, Afrodite i drugih velikana s Olimpa.
Postoji 400.000 mirisa, ugodnih i neugodnih.

Riječ parfem dolazi od riječi per (kroz) i fumum (dim) sugerirajući da su prvi parfemi bili ugodni imrisi dobiveni paljenjem mirisnim drvca.
Rimljani su bili prva kultura koja je koristila parfeme kao pripravke i prodavala ih na tržištu (ružino ulje naročito).
U srednjem vijeku zamire upotreba parfema, koristi se samo bilje za medicinske potrebe.
U 17. i 18. stoljeću razvija se manufaktura prirodnih parfema, u 19. stoljeću počinje sinteza aromatskih kemijskih spojeva, a 20. stoljeće odlikuje bogatstvo mirisa i parfema.

Parfem se sastoji od mirisnih komponenata otopljenih u alkoholu.
Prvi poznati pojavio se u 14. stoljeću u Mađarskoj (Hungary Water).
Dobar parfem mora imati lijep i sofisticiran miris, imati novinu i originalnost, te biti u dobroj harmoniji.

Kreiranje vlastitog parfema daje mogućnost kreativnog izražaja osobnosti. Tisuće mogućih kombinacija omogućuju mirisnu igru zadovoljavajući čula mirisa.
Svaka kombinacija je originalna i daje određenu harmoniju mirisa.
Kod izrade parfema moramo uzeti u obzir i djelovanje mirisnih komponenti na emocije.




Također, imali su važnu ulogu u znanstvenom pristupu parfemima, jer su ih kategorizirali prema dijelu biljke od kojeg su nastali, te dokumentirali njihove kompozicije.

Rimljani su uveli praksu brijanja lica u muškaraca, nakon kojeg su kožu masirali mirisnim pomadama. Također, u slavnim rimskim kupeljima korištena su mirisna ulja za masažu tijela. Čak su i svakodnevni obroci bili obogaćeni cvijećem i mirisnim vodicama.

U istočnjačkim kulturama, parfemi su također učesnici kako religijskih ceremonija, tako i svakodnevnih zbivanja. Posjetioci arapskih domova, bivaju poprskani ružinom vodicom u znak poštovanja.

U Indiji, marame se oplemenjuju mirisom pačulija. Kineskinje kosu vežu u punđu koju zatim omotaju cvijećem, a cijelo tijelo namirišu parfimiranim uljima. Popularnost mirisa poput sandalovine prenesena je iz Kine u Japan, gdje se iznimno cijeni i ylang-ylang.

Nakon pada Rimskog carstva, upotreba parfema u Europi jenjava sve do 12. stoljeća kada dolazi do procvata međunarodne trgovine, te je aromatično bilje iz drugih krajeva svijeta pronašlo put do starog kontinenta i tako stvorilo uvjete za kreiranje raznolikijih mirisa.

U 17. stoljeću industrija parfema doživljava procvat, naročito na području Francuske, gdje se za vrijeme vladavine Luja XV sva raskoš aristokracije manifestirala i kroz svakodnevno nanošenje skupocjenih mirisa ne samo na kožu tijela, već i odjevne predmete, lepeze i namještaj.

Stupanjem na scenu kolonjske vode (Eau de Cologne), u 18.st., dolazi do upotrebe mirisa u kupkama, vodicama za ispiranje usta, miješa ih se s vinom, a čak i s hranom.
Stoga dolazi i do razvoja posuda za parfeme, naročito staklenih bočica izrađenih u stilu Luja XIV. Ipak, tek u 19. st., razvoj kemije postavio je temelje modernizacije u proizvodnji parfema.

Skupe i često nedostupne prirodne arome sve su češće ustupale mjesto sintetički proizvedenim mirisima. Međutim, prirodni sastojci ne gube na važnosti.
Zahvaljujući uzgoju jasmina, ruža, te naranči, grad Grasse u francuskoj pokrajini Provansi postao je centralno mjesto proizvodnje sirovina, dok se u svjetskoj metropoli mode i estetike – Parizu, smjestilo mnoštvo poznatih parfemskih tvrtki kao što su Houbigant, Lubin, Roger & Gallet i Guerlain.

Početkom 20. st. zahuktava se masovna proizvodnja dizajnerskih parfema, ali i veoma dekorativnih bočica u kojima se oni nalaze.

Jednog od najranijih velikana svijeta parfema, Chanel No.5, kreirao je 1921. g. Ernest Beaux za legendarnu modnu ikonu Gabrielle 'Coco' Chanel, čija je izjava da bi žene trebale parfem nanijeti na sve dijelove tijela na kojima priželjkuju poljubac, naišla na odobravanje obaju spolova.

Kako je vrijeme prolazilo, ponuda parfema postajala je sve bogatija, a veliki broj tih mirisnih zvijezda svoju je slavu zadržalo sve do danas.

Navedimo neke od njih... 1925. Guerlainov 'Shalimar', 1934. 'Blue Grass' od Elizabeth Arden, 1935. Jean Patou na tržište lansira 'Joy', koji je 2000. g. proglašen mirisom 20. stoljeća, 1944. 'Femme' od Rochasa, 1947. 'Miss Dior', 1966. Guy Laroche predstavlja 'Fidji', 1977. 'Opium' od Yves St. Laurent-a, 1978. 'Anais Anais' od Cacharel-a, 1985. 'Obsession' od Calvin Kleina, 1987. 'Lou Lou' od Cacharel-a, 1990. 'Safari' od Ralph Laurena, 1996. 'Allure' od Chanela, a među mirisima koji nas uvode u novi milenij nalaze se i 'Boudoir' ekstravagantne modne dizajnerice Vivienne Westwood, te 'Manifesto' slavne glumice I. Rossellini.

Osim nje, i mnoge druge slavne ličnosti s područja showbusinessa, upustile su se u kreiranje svog mirisnog potpisa, te su tako postale dio bogate industrije koja svijet oko nas oplemenjuje kreativnom, mirisnom čarolijom.

Ukoliko već niste, pronađite i vi svoje mjesto u romantičnom svijetu parfema.

magbeauty.hr