|
| Vesna Parun | |
| | |
Autor/ica | Poruka |
---|
Gost Gost
| Naslov: Vesna Parun 08.05.10 18:02 | |
| Vesna Parun rođena je 10. travnja 1922. na otoku Zlarinu blizu Šibenika, gdje joj je otac radio kao općinski činovnik koji je često bio premještan i ostajao bez posla, zbog čega je brojna obitelj (četvero djece) živjela u prilično teškim uvjetima. Zato je Vesna dobar dio djetinjstva i mladosti provela kod tete i tetka u Splitu, u Biogradu na Moru i u Šibeniku. Otac Ante rodom je s otoka Prvića, a majka Antica sa Šolte. Osnovnu školu je završila na Visu, a gimnaziju je pohađala u Šibeniku i Splitu gdje je 1940. maturirala. Bila je odličan učenik i već se od 14. godine uzdržavala podučavanjem. U jesen 1940. upisala je studij romanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Onda je došao rat, bježanje u Split, povratak u Zagreb (1942.). Tada su živjeli u Sesvetama kod Zagreba gdje joj je otac radio u općini. Odatle joj je brat otišao u partizane i ubrzo poginuo. U to vrijeme često je obolijevala. Poslije završetka rata nastavila je studij na Filozofskom fakultetu, ali je tada upisala čistu filozofiju. 1947. radila je na pruzi Šamac - Sarajevo, oboljela je od tifusa, a u isto je vrijeme doživljavala krize zbog nesretne ljubavi koja je trajala od 1938. Sve su to bili razlozi prekida studija. Od 1962. do 1967. boravila je u Bugarskoj gdje se udala, razvela i doživjela novi niz nedaća. Od tada je živjela uglavnom u Zagrebu i radila kao slobodni književnik. No nakon pola stoljeća u Studentskom gradu, u zagrebačkoj Dubravi, u Badelovoj ulici 15 (danas Vile Velebita), Vesna Parun svoj je skromni dom 2000., iz nevolje, zauvijek napustila i, vjerujući da je riječ o privremenom smještaju iz zdravstvenih razloga, smjestila se u Stubičkim Toplicama. Ondje je još krajem 70-ih upoznala svoju najveću životnu učiteljicu, prosjakinju Magdicu. U Stubičkim Toplicama proslavila je zadnjih nekoliko rođendana i napisala nekoliko knjiga. Samoću i "otpadništvo" od sadašnje kulture izabrala je sama, ne želeći se nikome klanjati. Neizvjesna i nesigurna sudbina velike poetese u 80-om godinama života sigurno nam ne služi na čast. Možda bismo odgovor na takvu nepravdu mogli pronaći u Vesninoj tvrdnji da se "u školi moglo naučiti mnogo, i u osnovnoj i, kasnije, u srednjoj, i o gramatici i o prirodopisu; manje o povijesti i o zvijezdama na nebu, a o čovjeku i životu - gotovo ništa". Sve u svemu, po njenim vlastitim riječima, provela je vrlo težak život, od djetinjstva nadalje, te je okušala više patnje i stradanja nego radosti. Vesna Parun potpuno se predala književnom radu postavši prva žena u hrvatskoj književnosti koja živi isključivo od književnosti i za književnost. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vesna Parun 08.05.10 18:04 | |
| Poezija
- "Zore i vihori", 1947.,
- "Pjesme", 1948.,
- "Crna maslina", 1955.,
- "Vidrama vjerna", 1957.,
- "Ropstvo", 1957.,
- "Pusti da otpočinem", 1958.,
- "Ti i nikad", 1959.,
- "Koralj vraćen moru", 1959.,
- "Konjanik", 1961.,
- "Jao jutro", 1963.,
- "Bila sam dječak", 1963.,
- "Vjetar Trakije", 1964.,
- "Pjesme", 1964.,
- "Gong", 1966.,
- "Otvorena vrata", 1968.,
- "Ukleti dažd", 1969.,
- "Tragom Magde Isanos", 1971.,
- "Sto soneta", 1972.,
- "I prolazim životom", 1972.,
- "Stid me je umrijeti", 1974.,
- "Olovni golub", 1975.,
- "Apokaliptičke basne", 1976.,
- "Ljubav bijela kost", 1978.,
- "Čitač snova", 1978.,
- "Izabrane pjesme", 1979.,
- "Mapa Magdica", 1979.,
- "Šum krila, šum vode", 1981.,
- "Salto mortale", 1981.,
- "Izabrana djela", 1982.,
- "Grad na Durmitoru", 1988.,
- "Kasfalpirova zemlja", 1989.,
- "Indigo grad", 1990.,
- "Sonetni vijenci", 1991.,
- "Tronožac koji hoda", 1993.,
- "Začarana čarobnica", 1993.,
- "Izbor iz djela", 1995.,
- "Ptica vremena", 1996.,
- "Smijeh od smrti jači", 1997.,
- "Pelin basne", 1998.,
- "Spužvica i spužva", 1999.,
- "Političko Valentinovo", 2000.,
- "Grijeh smrti",2000..
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vesna Parun 08.05.10 18:07 | |
| Proza
- "Pod muškim kišobranom", 1987.,
- "Krv svjedoka", 1988.,
- "Hrvatska kraljica", 1999.,
- "Noć za pakost – moj život u 40 vreća", 2001.
Dječja poezija
- "Patka Zlatka", 1957.,
- "Tuga i radost šume", 1958.,
- "Zec mudrijan", 1958.,
- "Kornjačin oklop", 1958.,
- "Mačak Džingiskan i Miki Trasi", 1968.,
- "Mačak na mjesecu", 1969.,
- "Miki Trasi i baka Pim Bako", 1968.,
- "Miki slavni kapetan", 1970.,
- "Karneval u Kukljici", 1974.,
- "Poznanstvo s danima malog Maksima", 1974.,
- "Igre pred oluju", 1979.,
- "Dvanaest slikovnica o psima", 1983.,
- "Hoću ljutić, neću mak", 1983.,
- "Roda u školi", 1988.,
- "Pokraj Kupe kad se vrapci skupe", 1989.,
- "Moj prijatelj šišmiš", 1990.,
- "Uspavanka za poljubac", 1995.,
- "Kroz prozorčić zime", 1995.,
- "Pčela, duga i mlin", 1997.,
- "Tri morske pustolovke", 2000.,
- "Morska kočijica", 2001.
Dramska djela (izvedena) "Marija i mornar",
- "Apsirt",
- "Magareći otok, oliti homo homini asinus",
- "Škola za skitnice".
Nagrade i priznanja
- poeta oliveatus na manifestaciji "Croatia rediviva:Ča, Kaj, Što - baštinski dani" 1995.
- nagrada "Tin Ujević" 2003., za zbirku soneta "Suze putuju"
- "nagrada Vladimir Nazor"
- 1959. godišnja nagrada
- 1982. za životno djelo
- povelja Visoka žuta žita 2002. na Pjesničkim susretima u Drenovcima za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti.
izvir:wikipedija |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vesna Parun 08.05.10 18:11 | |
| Čežnja
Danas ću ti dati, kada veće padne, u svjetlosti skromnoj kandila i svijeća, u čistoti duše moje, nekad jadne, čitavu bujicu proljetnog cvijeća...
U sobi će biti sumrak, blag k'o tvoje srce, sumrak stvoren da se dugo sanja. Na oknima svjetlim zablještat će boje, u taj svježi trenut prvog saznanja...
Sve će biti ljepše, sve draže i više, noć koja se spušta, svijet što mirno spava, dugo, mrtvo polje na kome miriše kržljava i rijetka na busenju trava...
I tako kraj cvijeća ostat ćemo sami... Proliće se tada, kao bujne kiše, stidljivi šapat u blaženoj tami, i riječi iz kojih proljeće miriše... |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vesna Parun 08.05.10 18:12 | |
| Da si blizu
Da si blizu, naslonila bih čelo na tvoj štap i nasmiješena ovila bih ruke oko tvojih koljena. Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna ne može da usne ni u noćnoj travi ni na valu morskom, ni na ljiljanima. Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini. Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće pred dolazak oluje u večer punu briga. O da si barem tako tužno blizu kao cvijet što spava zatvorenih očiju pod bijelim pokrovom snijega u tišini kamenih šuma, čekajući proljeće. Da si blizu, o moj hladni cvijete. Samo jednom kretnjom da si blizu neveselim vrtovima mojim što već sahnu, klonuli od bdijenja. Ali, noć je i svijet je daleko a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje s tvojih su grana sašle. I sjaj zore iz mojih zjena odlazi zauvijek u uvrijeđenu zemlju zaborava u kojoj je neznano ime ljubavi. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vesna Parun 08.05.10 18:12 | |
| Ne pitaj više
Ne pitaj više zašto te ljubim. Pitaj zašto raste trava i zašto je nemirno more. Pitaj otkud stiže vjetar proljetni i bijelom lađom snova tko krmani kad noć nad svijetom hladne prostre sjene.
Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce. Znaš li odakle koralj na dnu oceana? Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti ali ti živiš daleko od glasa valova. Tvoja je misao strma pećina o koju se uzalud razbija moj život.
Ne pitaj zašto te ljubim. Pristupi k meni! Tužno je moje srce. Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta na visokoj planini zaborava. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vesna Parun 08.05.10 18:13 | |
| Zavjet
Ako mi srce na prestigne ptice ako mi oci budu siromasi ako mi ruke budu udovice koje prisustvo ljubavi ne krasi,
i ako nocu ne ceznem u snima i ako danju n zudim na javi i ako venem u mocvarnim dnima i u tjesnoci dusa mi boravi,
i ako ulje nalijevan u svijecu uhodi tamno da pomognem djelo i krivom ako vjerujem umijecu i lazi svoj pozamljujem celo,
neka mi jutro na prag ne stizava neka me zemlja iz milosti brise. I ako zivim ko jalova trava neka me sunce i ne grije vise. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vesna Parun 08.05.10 18:13 | |
| Zahvalnost
Da sam umrla u djetinjstvu ne bih znala kuda vode bijele stramputice oko srca rasprostrte. Da sam umrla na tvojim rascvjetalim grudima o ružo ljubavi ružo putenosti ne bih znala kako prostor ohrabruje, kako je beskrajno privržena samoća. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vesna Parun 08.05.10 18:14 | |
| Lice u sjeni
Zaboravih mu ime, ali znam da milo bješe pticama, i da ljubav bješe osmjehom pamte moje oči.
I sada idu ljudi pristaništem; ja ne okrećem lice, zadubena u šapat zaostalih oluja.
Nije li galeb zaboravio mrtva druga, zašto tužiš? Hrid je svoju zaboravio galeb, ne zna ni jug ni sjever.
Još nisam zastrla prozor, još nije utišalo more. Ne kori me, šumo, krošnjama; ne plaši me vodo dubinom! |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vesna Parun 08.05.10 18:16 | |
| Ti koja imaš nevinije ruke
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih i koja si mudra kao bezbrižnost. Ti koja umiješ s njegova čela čitati bolje od mene njegovu samoću, i koja otklanjaš spore sjenke kolebanja s njegova lica kao što proljetni vjetar otklanja sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce i tvoja bedra zaustavljaju bol, ako je tvoje ime počinak njegovim mislima, i tvoje grlo hladovina njegovu ležaju, i noć tvojega glasa voćnjak još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega i budi pobožnija od sviju koje su ga ljubile prije tebe. Boj se jeka što se približuju nedužnim posteljama ljubavi. I blaga budi njegovu snu pod nevidljivom planinom na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću ožalošćene pliskavice. Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri neće ti učiniti zla. I žedne zmije koje ja ukrotih pred tobom biti će ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah u noćima oštrih mrazova. Neka te miluje dječak kojega zaštitih od uhoda na pustom drumu. Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah svojim suzama.
Ja ne dočekah naljepše doba njegove muškosti. Njegovu plodnost ne primih u svoja njedra koja su pustošili pogledi goniča stoke na sajmovima i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku njegovu decu. I priče koje za njih davno pripremih možda ću ispričati plačući malim ubogim medvjedima ostavljenim u crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, budi blaga njegovu snu koji je ostao bezazlen. Ali mi dopusti da vidim njegovo lice, dok na njega budu silazile nepoznate godine. I reci mi katkad nešto o njemu, da ne moram pitati strance koji mi se čude, i susjede koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, ostani kraj njegova uzglavlja i budi blaga njegovu snu. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vesna Parun 08.05.10 18:16 | |
| Ushit
Tvoje su oči za me lisnata, topla streha. Našla sam biser - kamen u školjci tvog osmjeha.
U grlu mi je srce, u srcu mi je ptica. Sva sam zvučno zrnce bistra večernjica. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vesna Parun 20.08.10 21:20 | |
| Molim za sunce u tvojim očima, za dodir koji budi treptaj života, za tebe jedina ljubavi moja. Molim da ruže ne venu kao sjećanje, da nijednu suzu ne puste više. Molim za tvoje riječi satkane od želje, za naše duše obojene tugom. Molim da samoća ne boli više, da dođeš u moj svijet, da svaka nada postane stvarnost, da svaki tren sa tobom bude vječnost. Molim da tvoje ruke otope led moga života, da vrijeme izbriše boli, da srce zakuca još jače. Molim da ne živim od sjećanja koja se gase, da nikada postane ZAUVIJEK. Molim, molim za LJUBAV. |
| | | svilena Zagrijao tipkovnicu
Broj postova : 947 Godine : 57 Datum registracije : 05.08.2010
| Naslov: Re: Vesna Parun 25.10.10 14:10 | |
| U STUBIČKIM TOPLICAMA danas je u 89. godini života preminula Vesna Parun..
In memoriam
Za sve su kriva djetinjstva naša
Izrasli smo sami kao biljke. I sada smo postali istraživači zapuštenih predjela mašte nenavikli na poslušnost zlu.
Iznikli smo pokraj drumova i s nama rastao je strah naš od divljih kopita koja će nas pregaziti i od kamena međašnih koji će razdvojiti našu mladost.
Nitko od nas nema dvije cijele ruke. Dva netaknuta oka. I srce u kojem se nije zaustavio jauk.
Svijet je u nas ulazio neskladno i ranjavao naša čela zveketom svojih ubojitih istina i bukom zvijezda zakašnjelih.
Starimo. A bajke idu uz nas kao stado za ognjem u daljini. I pjesme su nam takve kao i mi. Oteščale i tužne. | |
| | | Blizanka Administratorica
Broj postova : 74186 Godine : 174 Datum registracije : 21.01.2009
| Naslov: Re: Vesna Parun 26.11.10 20:25 | |
| ČAROLIJA JUTRA
Čarolijo jutra, oblaci šetači, putnici beskrajni slobodnih visina! Sad smo mi delije, a vi promatrači, vi ste male bure, mi smo olujina!
Putujte, čergari, ždrali zavičajni! Pozdravljamo tihu vožnju vašeg leta. Plovite neznani u daleke ravni, iznad žitnih polja, iznad suncokreta!
Probudite ptice, oči, vodenice, krilom čegrtaljke, zviždaljkom o pasu! Budite glasnici zemlje krasotice, kojoj sunce zori u svakome klasu.
Pričajte o nama, plahi skorotele, širom glasna svijeta, diljem oceana! Pjevajte o zemlji koja juri, teče, u mir svojih dana, bijela, rascvijetana
Vesna Parun _________________ Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU, ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU ellaMarigo | |
| | | Blizanka Administratorica
Broj postova : 74186 Godine : 174 Datum registracije : 21.01.2009
| Naslov: Re: Vesna Parun 26.11.10 20:44 | |
| Zagrljaj
Što šapću tvoje oči brzim pticama
s dalekih obala?
Nevidljiva u djetelini
na tvojim usnama treperi večer zvjezdana.
Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad.
Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka
i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici
prikrivam tjeskobu golog cvijeta.
Ti me tješiš osmjehom
što blješteći baca tamnozelenu sjenku
na ostavljeno jezero.
Večer je crvenozlatna i tako bliska javi.
Ptice prelijeću nad nama
zamišljeno.
Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato.
Vesna Parun _________________ Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU, ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU ellaMarigo | |
| | | Riječanka Zlatni VIP član
Broj postova : 78422 Godine : 45 Lokacija : Relax Datum registracije : 17.07.2010
| Naslov: Re: Vesna Parun 27.10.11 14:02 | |
| Molitva
Molim za Sunce u tvojim ocima, za dodir koji budi treptaj zivota, za tebe jedina ljubavi moja.
Molim da ruze ne uvenu kao secanja, da nijednu suzu ne puste vise. Molim za tvoje reci satkane od zelje, Za nase duse obojene tugom.
Molim da samoca ne boli vise, da dodjes u moj svet, da svaka nada postane stvarnost, da svaki tren sa tobom bude vecnost.
Molim da tvoje ruke, Otope led moga zivota, da vreme izbrise boli, da srce zakuca jos jace.
Molim da ne zivim od secanja koja se gase, Da nikada – postane ZAUVEK. Molim, molim za LJUBAV. | |
| | | Riječanka Zlatni VIP član
Broj postova : 78422 Godine : 45 Lokacija : Relax Datum registracije : 17.07.2010
| Naslov: Re: Vesna Parun 27.10.11 14:03 | |
| TI KOJA IMAŠ RUKE NEVINIJE
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih i koja si mudra kao bezbrižnost, ti koja umiješ s njegova čela čitati bolje od mene njegovu samoću, i koja otklanjaš spore sijenke kolebanja s njegova lica kao što proljetni vjetar otklanja sjene oblaka koje plove nad brijegom, Ako tvoj zagrljaj hrabri srce i tvoja bedra zaustavljaju bol, ako je tvoje ime počinak njegovim mislima, i tvoje grlo hladovina njegovu ležaju, i noć tvojega glasa voćnjak još nedodirnut olujama, Onda ostani pokraj njega i budi pobožnija od sviju koje su ga ljubile prije tebe. Boj se jeka što se približuju nedužnim posteljama ljubavi I blaga budi u njegovom snu pod nevidljivom planinom na rubu mora koje huči. Šeći se njegovim žalom. Neka te susreću ožalošćne pliskavice. Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri neće ti učiniti zla. i žedne zmije koje ja ukrotih pred tobom će biti ponizne. Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah u noćima oštrih mrazova. Neka te miluje dječak kojega zaštitih od uboda na pustome drumu. Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah svojim suzama. Ja ne dočekah najljepše doba njegove muškosti. Njegovu plodnost ne primih u svoja njedra koja su pustošili pogledi goniča stoke na sajmovima i pohlepnih razbojnika. Ja neću nikad voditi za ruku njegovu djecu. I priče koje za njih davno pripremih možda cu ispričati plačući malim ubogim medvjedima ostavljenim u crnoj šumi. Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, budi blaga njegovu snu koji je ostao bezazlen. Ali mi dopusti da vidim njegovo lice dok na njega budu silazile nepoznate godine. I reci mi katkad nešto o njemu da ne moram pitati strance koji mi se čude, i susjede koji žale moju strpljivost. Ti koja imaš ruke nevinije od mojih ostani kraj njegova uzglavlja i budi blaga njegovu snu! | |
| | | Riječanka Zlatni VIP član
Broj postova : 78422 Godine : 45 Lokacija : Relax Datum registracije : 17.07.2010
| Naslov: Re: Vesna Parun 27.10.11 14:04 | |
| ZAGRLJAJ
Što šapću tvoje oči brzim pticama s dalekih obala? Nevidljiva u djetelini na tvojim usnama treperi večer zvjezdana.
Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad. Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici prikrivam tjeskobu golog cvijeta.
Ti me tješiš osmjehom što blješteći baca tamnozelenu sjenku na ostavljeno jezero.
Večer je crvenozlatna i tako bliska javi. Ptice prelijeću nad nama zamišljeno. Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato. | |
| | | Riječanka Zlatni VIP član
Broj postova : 78422 Godine : 45 Lokacija : Relax Datum registracije : 17.07.2010
| Naslov: Re: Vesna Parun 27.10.11 14:04 | |
| Elegija
Eto: vjetar s mora vraća nam natrag odbjege ptice šumom krila što nas uči prolaznosti. Ali šta marim ja da su noći moje i dani izbrojeni. Neka trava spasi moju nježnost. Pijesak neka me nauči voljeti.
Ne mogu u zlu da živim,a za dobrotu ismijat će me. Gdje je taj za koga vrijedi kleknuti na cestu i dotaći usnama prah s njegove obuće? Taj koji će kao livada svakog proljeća cvjetati u meni.
Neka dođe jedno proljeće što će nas naučiti biti radost jedni drugima, i ostati lijepi.
Jer vječnoj mijeni usprkos,ja znam da moram naći prije nego napustim ovu zemlju i ovo nebo cvijet koji će zadržati bezazlenost i ljubav koja neće prestati | |
| | | Riječanka Zlatni VIP član
Broj postova : 78422 Godine : 45 Lokacija : Relax Datum registracije : 17.07.2010
| Naslov: Re: Vesna Parun 27.10.11 14:05 | |
| Prva ljubav
Ne pitaj vishe zashto te ljubim. Pitaj zashto raste trava i zashto je nemirno more. Pitaj otkud stizhe vjetar proljetni I bijelom ladjom snova tko krmi kad noc nad svijetom hladne prostre sjene. Ne pitaj zashto te voli moje chudno srce. Znash li odakle koralj na dnu oceana? Valovi prichaju o zaspaloj ljepoti, ali ti zhivis daleko od glasa valova. Tvoja je misao strma pecina - o koju se uzalud razbija moj zhivot. Ne pitaj zashto te ljubim. Pristupi k meni! Tuzhno je moje srce. Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta Na visokoj planini zaborava. | |
| | | Riječanka Zlatni VIP član
Broj postova : 78422 Godine : 45 Lokacija : Relax Datum registracije : 17.07.2010
| Naslov: Re: Vesna Parun 27.10.11 14:06 | |
| Da si blizu
Da si blizu, naslonila bih čelo na tvoj štap i, nasmiješena ovila bih ruke oko tvojih koljena. Ali nisi blizu, i moja ljubav za tobom nespokojna ne može da usne ni u noćnoj travi ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini. kao nad morem surim krik galeba što odlijeće pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu kao cvijet što spava zatvorenih očiju pod bijelim krovom snijega u tišini kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete. Samo jednom kretnjom da si blizu neveselim vrtovima mojim što već sahnu klonuti od bdijenja.
Ali noć je, i svijet je daleko. A ja ne znam mir tvoj. Ptice tvoje s mojih su grana sašle. I sjaj zore iz mojih zjena odlazi zauvijek u uvrijeđenu zemlju zaborava u kojoj je neznano ime ljubavi. | |
| | | Riječanka Zlatni VIP član
Broj postova : 78422 Godine : 45 Lokacija : Relax Datum registracije : 17.07.2010
| Naslov: Re: Vesna Parun 27.10.11 14:07 | |
| RIJEKA I MORE
On je rijeka, a ja sam more. Njegov je nemir naglost voda koje raspasuju travu. Ja ih slusam kako huce u tijesnom koritu probijajuc’ se kroz duboki kanjon snagom od koje sustaje moja blagost.
Ja sam nestrpljivo more. On je rijeka. Njegove ladje nisu moje ladje. Njegove ptice nisu moje ptice. Ali njegovim ladjama ja sam sidriste gdje je dopusteno sjesti uz vatru i smijesiti se jednoj prici zbog koje se zaboravlja smionost. Njegovim pticama ja sam klisura koja ih sakriva u svoje stijene misleci da ih otimlje oceanu.
On je prispjela rijeka. Ja sam more. Moja obale postaju njegove obale. Moje oluje postaju njegovo uzglavlje. Moja beskrajnost postaje njegov mir. | |
| | | Riječanka Zlatni VIP član
Broj postova : 78422 Godine : 45 Lokacija : Relax Datum registracije : 17.07.2010
| Naslov: Re: Vesna Parun 27.10.11 14:08 | |
| Zbog tebe
Zbog tebe, ne zbog mene, dogadja se sada u meni ovo cvetanje kristalnih latica. Zov nigdje necut a posvuda prisutan. Zaustavljena krila samoce polegla su izmedju nas i cekaju trenutak da se opet rasklope.
Poljubac: ostar ubod u srce. Kao okus ananasa divljeg. Tama i starice sto kamenim stepenicama silaze sa zavezljajem godisnjih doba pod pazuhom
i ne gledaju ima li koga na putu.
A mi uz zimzelen stojimo i znamo da je neponovljiva ova zalosna vecer.
Gle, labud bijeli na vodi. Zagonetka. Samo je okrzne oko, samo je spremi u svoje mracne riznice zbog tebe. | |
| | | Riječanka Zlatni VIP član
Broj postova : 78422 Godine : 45 Lokacija : Relax Datum registracije : 17.07.2010
| Naslov: Re: Vesna Parun 27.10.11 14:09 | |
| STIJENA U KOJOJ BI TREBALO ZAPISATI BALADU
Neka se zna da nismo oduvijek nesretni: ima cas kad ljubav i zivot postanu jedno. U crnom kamenu moze se procitati san zemlje. U kapi kise na listu mrke smokve svecanost ljeta trajala bi stoljeca i sunce nikad ne bi silazilo iza golih smezuranih brda. U jednom jedinom imenu kao u staroj molitvi skriva se neveseli i mirni smisao svijeta. S njegovim blijedjenjem i mir je zasao, srce ga ne moze graditi iznova. I misao je nemocna da ga trazi u mrznji stvari sto jedna drugu poricu. Vrijeme, zasto pustas da te mjerimo nasim celom koje je prestalo zudjeti. Ljubavi, i tebe smo izmjerili laznom mjerom poljuljanog svijeta. | |
| | | Riječanka Zlatni VIP član
Broj postova : 78422 Godine : 45 Lokacija : Relax Datum registracije : 17.07.2010
| Naslov: Re: Vesna Parun 27.10.11 14:10 | |
| Prijateljska zalost
Kome je stalo da imas dvadeset godina i djetinjastu ljubav, sto tepa nocnoj kisi? Oblaci osamljeni i uvijek malo nujni mozda ce donijeti zemlji za krilo tisu svakidasnjicu.
Kad upalim svjetiljku vidim: cudno je zivjeti. Ljudi prolaze zabrinuti (kao da su tu oduvijek). I nitko ne zna zasto je nesretan onaj drugi i kako su sve tuge slicne i svi zanosi isti.
A djeca razumiju sve. Plava su srca djetinja. Kroz carobne sume pticji glas ih vodi. Ah, pricat cu im kako polagano umiru stari parobrodi.
Nikad
Ne znam gdje počinje praznina mora Ali slutim što je taknuo u tebi ili meni glas koji je blizu negdje rekao: Nikad.
To je rijeka koja se više ne vraća u svoj izvor jer su joj obale dogovorene s nekim nepoznatim koji čeka u daljini.
To je cvijet koji ne silazi više u svoj korijen jer se ondje naselila budućnost.
Nikad.
Šumna trava neizgaženih visoravni, snijeg na planinama ljubičastim.
Osvrni se za sobom i gledaj svoje Nikad u travi sluha i vida naraslo u sjeni ruku sustalih, u sjaju želje neugasle.
Obazri se, prepoznaj svoje Nikad po iščezlim nizinama prostrto. I teška misao koju si zanjihao postat će blaga, jer je kraj nje čovjek nerazumljiv u svojoj samoći.
A kad se on pomakne u Noć i u veliki uspavani prostor, ispružit ćeš za njim svoje ruke i viknuti: ne odlazi! | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Vesna Parun | |
| |
| | | | Vesna Parun | |
|
Similar topics | |
|
| Permissions in this forum: | Ne moľeą odgovarati na postove.
| |
| |
| Online | Ukupno je: 54 korisnika/ca online; 0 registriranih, 0 skrivenih i 54 gostiju. :: 2 Bots
/
Najviše korisnika/ca istovremeno online bilo je: 1514, dana 02.11.19 16:59.
|
Statistics | Registriranih korisnika/ca: 6485. Najnoviji/a registrirani/a korisnik/ca: Радослав.
Ukupno postova: 943427. in 18075 subjects
|
|