Vrste pasa

Domaći pas (Canis lupus familiaris) sisavac je iz reda psolikih odnosno porodice pasa (Canidae).

Psi su bili prve domaće životinje među sisavcima. Ljudi su ih pripitomili prije otprilike 12 000 godina. Sve pasmine potječu od vuka (Canis lupus) unatoč tvrdnjama nekih da potječu i od lisica.
Psi su vjerojatno prve pripitomljene životinje,
koje čovjeku vjerno služe sve do danas. Ljudi su ih selektivno
razmnožavali za mnoge namjene, a rezultat je toga životinja različitih
oblika, veličina i sposobnosti.
Pas, Canis familiaris, kralježnjak je, sisavac i zvijer, pripadnik porodice pasa (Canidae) koja obuhvaća i lisicu, čaglja, vuka te australskog dinga.
Njuška mu je vlažna, posjeduje izvrstan njuh i vrlo je društven.
Izrazito dobro trči i spretno pliva te može vrlo brzo mijenjati smjer
trka. Dok spava, često ga prate sni u kojima trza repom, cvili i potiho
laje i reži.
Smatra se da je predak psa bila životinja slična vuku - vjerojatno
mješanac izmedu vuka i čaglja - koja je živjela prije nekoliko milijuna
godina. Čak se i danas pripitomljeni psi mogu uspješno razmnožavati s
vukovima i čagljevima. Neki smatraju da se svi psi mogu podijeliti u
dvije velike skupine - na one koji su slični vukovima i na one koji su
slični čagljevima.
Bez obzira na isitnu o njihovu podrijetlu, potpuno je jasno da su psi po prvi put pripitomljeni još u kamenom dobu - prije najmanje 50.000, a vrlo vjerovatno čak i 100.000 godina. Sve ovo doznajemo s crteža iz paleolitika
(staro kameno doba) koji prikazuju lov ljudi s psima. Najstariji ostaci
pitomih pasa pronađeni su u iskopinama europskih naseobina, a datiraju
iz kasnog mezolitika (srednje kameno doba). Ti ostaci nalikuju dingu, divljem psu udomaćenom u Australiji.
O razlozima zbog kojih se psa počelo smatrati "čovjekovim najboljim
prijateljem" postoje mnoge teorije, ali nisu pronađeni dokazi koji bi
ijednu od njih potvrdili.
Moguće je da su se psi zbog svoje sklonosti skupljanju ostataka
priklonili čovjeku, a on je ubrzo razvio sve mogućnosti ove
inteligentne, vješte i uglavnom poslušne životinje.

Najsigurniji način za razvijanje osjećaja prema psima i njihovoj
psihologiji je pažljivo promatranje štenadi u leglu. Čak i prije nego
što prestanu sisati, štenad počinje pokazivati karakteristike koje
pseću vrstu čine korisnom ili problematičnom za ljude.
Uspješan odnos čovjeka i psa ovisi o mogućnosti vlasnika da "pročita" svog ljubimca i da može misliti kao pas.
Pas je životinja koja pripada čoporu, koji ima urođenu potrebu za
životom u sustavu hijerarhije. Već sa 4 do 5 tjedana očigledno je koji
dio legla je dominantniji i kako se ta dominacija iskazuje. Dominantno
štene je ono koje prvo jede, koje započinje igru i ono koje se usudi
izaći iz legla.
Kad napusti leglo, štene dobiva novo društvo koje čine svi članovi
jednog kućanstva; i ljudi i životinje. Odvojeno od sigurnosti i topline
legle, neće se opustiti dok potpuno ne upozna novi teritorij.
Kako pas odrasta, razvija cijeli repertoar signala i držanja tijela
koji će objašnjavati njegovo ponašanje. Pas koji ima povjerenja u
čovjeka pokazuje svoje osjećaje u uzdignutom stavu na sve četiri noge,
uspravnih ušiju i uzdignutog repa. Kada treba pokazati poslušnost, pas
koji nije psihički jak, spustit će rep, staviti uši u vodoravan položaj
i ponekad okrenuti glavu u stranu kako bi izbjegao izravan pogled, a
može čak leći na leđa.
Većina psećih znakova - od veselog mahanja repom do uplašenog
režanja - prilično su lako razumljiva, ali postoje neki znaci koji se
mogu krivo shvatiti. Npr. zijevanje katkad nije znak umora već
zbunjenosti. Pas zijeva kad dobije signale koji ga zbunjuju.
Gledanjem psa izravno u oči može ga se isprovocirati jer on to doživljava kao napad ili kao poziv na igru ili kao poziv na neku drugu aktivnost, ovisno o količini bliskosti između psa i čovjeka koji s njime komunicira.
Jedan od načina na koji čovjek može pokazati dobre namjere prema psu
je da čovjek čučne. Na taj način pas (u skladu s psećim uobičajenom
govorom tijela) dobija informaciju o nepostojanju namjere agresije
prema njemu.
Govor tijela čovjeka psu kazuje puno više nego govor tijela čovjeka
prema čovjeku. Pas će dobrohotno primiti pasivni položaj ruke čovjeka s
ponuđenom nadlanicom koju pas moše ponjušiti (i na taj način se
upoznati s čovjekom). Uzdignute ruke ili ruke kojima čovjek vrši nagle
pokrete (na koje su psi 40 puta perciptivniji od ljudi) kod psa mogu
izazvati krivo tumačenje i potrebu za obranom.

Moj zadnji pas, Cuna, Hrvatska ovcarka

Pumi



Na prvi pogled izgleda poput brojne družine pasa terijera. Ima nešto dužu uglatu glavu sa jedva vidljivim čeonim kolenom i sa izdignutim, nazad postavljenim ušima. Kvadratnog je oblika i zato deluje visoko. Tipična je njegova odlakanost – ima pokrovnu dlaku i poddlaku, čitavo telo je prekriveno gustim čupercima valovite dlake ili pužasto savijenom dlakom. Pužasto savijena dlaka nije poželjna. Dlaka na ušima je ravna i stoji uspravno. Uvek je jednobojan – crn ili smeđ. Rep nosi visoko dignut, kupiran ili prirodno kratak. Visok je od 35 cm do 40 cm, a težine je od 8 Kg do 13 Kg. Dočeka visoku starost. Puli i pumi su u prošlosti bili ista pasmina.
Počeli su se razlikovali tek 1900 godine. Tada je pumi izašao iz mode i ostao je kod pastira za čuvanje stada. Stoga je taj veseli i živahan pas izvan Mađarske malo poznat. Svoju terijersku krv pokazuje sa temperamentom, željom za lajanjem i lovom na miševe i pacove. Ta osobina nije tipična kod pastirskih pasa. Pumi je nadasve spreman na učenje i odličan je čuvar. Kada čuva stan ne laje i time izbegne neugodnosti. Može živeti u stanu ali bolje se oseća u vrtu gde treba biti barem povremeno. Kraća dlaka zahteva manje čišćenja za razliku od drugih mađarskih pasmina. Potrebno mu je puno šetnje. Pumi koji boravi u psetarnici postane svojim lajanjem dosadan. U Mađarskoj ih školuju kao sportske pse i povremeno sa njima nastupaju na međunarodnim takmičenjima službenih pasa.
izvor: mmance.on.neobee

Puli



Bistar je i srednje velik. Veoma je gibak pas sa dobro razvijenim mišićima po čitavom telu. To možemo ustanoviti dodirivanjem. Naime, njegovo telo je pokriveno dugom valovitom dlakom. Na prvi pogled je veoma sličan komondoru iako je puno manji. Dugi rep nosi savijen nad leđnom linijom. Puli ima svetli samo jezik a sve ostalo je tamno pigmentirano. Krzno je crno ili sivo ali dozvoljen je i beli. Poželjna je duga, zauzlana dlaka. Visine je od 37 cm do 47 cm a težine od 13 Kg do 15 Kg. Robustan je i zdrav pas koji bez problema doživi 14 godina. Puli je najmanji pastirski pas. Iako je veoma dlakav dlake mu ne otpadaju. Inteligentan je, prijatan na prvi pogled, obožava igru i zbog svega toga je omiljeni porodični član.
Nije tiha životinja jer na sve psihičke podražaje reaguje tako da se oglasi. Na svakog stranca upozorava lajanjem a može i munjevito zgrabiti. Na stvorenu nepravdu odgovara tako da „se razboli“. Takvo bolesno stanje može trajati nekoliko dana. Lako uči a podučavati ga treba sa ljubavlju. Puli je ljupka životinja. Nije pas koji bi mogao živeti na slobodi već mora biti što više sa svojom porodicom. Dobro se razume sa decom. Drugim psima se približava po svim pravilima istraživača o ponašanju pasa i uglavnom iz tih susreta izvuče kraći kraj. Krzno treba negovati inače „dobije miris“. Jednako dobro kao o kući brine se i o autu. Rado pliva zato pretpostavljaju da su ga u prošlosti koristili za lov na močvarnim područjima. Rado skita.

izvor

Šarplaninac pripada grupi pastirskih pasa koji potiču od molosa. Današnji Šarplaninac je posljedica prirodne selekcije u zatvorenoj sredini,stoljećima bez dodira sa psima drugačijeg tipa. Surova priroda ga je napravila čvrstim, grubim, borbenim, odličnim čuvarom koji ne bježi ni pred čoporom vukova, ni pred medvjedom. Šarplaninac je pas koji bez greške obavlja svoj dio posla u čuvanju stada i imovine svog gospodara. Visok stupanj inteligencije mu omogućava da bude samostalan. Početkom uzgoja ovih pasa u urbanoj sredini, stvoren je pas koji se u odreĐenoj mjeri razlikuje od izvornih pasa po građi i boji. Izvorni pas je viši od urbanog, najčešće je nadgrađen, nešto kraće, ali i gušće i grublje dlake, otvorenijih kutova zadnjih nogu. Dosta je pokretljiviji od svog urbanog brata. Na Šarplanini se mogu susresti psi svih boja sa maskom ili bez, od gotovo bijele, preko boje meda, pšenice, svih nijansi žute ili sive do tamne, gotovo crne boje. Odgajivači u gradovima forsiraju pse sive boje, svjetlije ili tamnije. Za boju Šarplaninca je jako važno naglasiti da su sve boje ravnopravne.

KARAKTER: Šarplaninac je izuzetno uravnotežen i miran pas. Istovremeno je i vrlo dobroćudan i vrlo oštar, ali samo kada se za to ukaže potreba. Vrlo je hrabar, spreman da se suprotstavi i mnogo jačem protivniku da bi obranio svoga gospodara ili ono sto mu je povjereno na čuvanje čak i po cijenu života. Šarplaninac je čuvar po instinktu, nije mu potrebna nikakva dresura. Jedna od njegovih odlika je i da nikada ne laje bez razloga. Odan je svom gospodaru, a nepovjerljiv prema strancima. I kada, teška srca, prihvati gosta koji je pristigao, budno ce pratiti svaki njegov pokret. Odlikuje se visokim stupnjem inteligencije. Dosta je tvrdoglav i dominantan pas i od njega ne treba očekivati izvođenje cirkuskih vještina ili neprikosnovenu poslušnost u okviru dresure. Pogrešno je mišljenje da je Šarplaninac glup pas jer se jako teško dresira. On je samo pas koji misli svojom glavom i većinu stvari radi po instinktu. On će savršeno dobro shvatiti što se od njega traži, ali to neće uraditi ako ne smatra da je potrebno. Ono sto jednom nauči pamti cijelog života. Štene je potrebno početi odgajati u startu, zato sto se tada napravljene greške jako teško ispravljaju a loše navike teško iskorjenjuju.

Šarplaninac je skroman pas u pogledu ishrane - jede malo usporedbi sa svojom veličinom. Nije probirljiv što ne znači da ga ne treba hraniti kvalitetno, pogotovo u vrijeme razvoja. Jednom propušteno u periodu razvoja nikada se više ne može nadoknaditi. U ishranu psa je potrebno uključiti i vitamine. Štene, a kasnije i odraslog psa, je potrebno redovno (na svakih par mjeseci) tretirati preparatima protiv crijevnih parazita (bez obzira što u njegovoj stolici parazite ne zapažate), i redovno cijepljeni protiv zaraznih bolesti i bjesnila. Što se smještaja tiče idealno bi bilo držati ga u većem ograđenom prostoru, ili mu bar pružiti dovoljno kretanja. Za njega je život na lancu pravo mučenje, pa je potrebno osigurati mu prostran boks sa kučicom (krov treba da bude ravan ili sa blagim padom), koju ce koristiti kao osmatračnicu. Visina ograde boksa ne bi smela biti ispod 2 metra, osim ako boks nije pokriven. Kučicu možete napraviti od drveta, pri tom vodeći računa da pod bude odignut od zemlje. Ako je u pitanju ženka koja ce se šteniti kučica bi trebalo biti nešto prostranija u zavisnosti od veličine kuje. Prevelika kučica, bez obzira da li je u pitanju pas ili kuja, je velika greška jer pas nije u stanju da toplotom svog tijela zagrije prostor oko sebe. Iako Šarplanincu krzno sa jakom poddlakom omogućava da mu ni velika hladnoća ne smeta, poželjno je zimi, pogotovo ako su jaci mrazevi, na vrata kučice staviti neki zastor, a unutra se može ubaciti slama. Ako imate kuju koja treba da se šteni onda su slama i zastor obavezni. Pri određivanju mjesta za boks, odnosno, kučicu, imajte na umu da, ako bi mogao da bira, Šarplaninac bi izabrao prostor sa koga može da ima uvid na cijelo dvorište, imanje u kom živi. Nemojte ga nikad staviti daleko od kuće, i izvan zbivanja. Iako je veliki pas, može se držati i u stanu, mada mu to može predstavljati mučenje ako mu se ne osigura dovoljno kretanja i mjesto gdje će moći da se skloni kad on to želi. U ovom slučaju mali problem može predstavljati netrpeljivost i nepovjerljivost prema stranim licima.
Šarplaninac je pas koji jako drži do osobne higijene. Štene se lako nauci čistoći, a odrastao pas obavlja potrebe prilikom šetnje ili sto dalje od mjesta gdje boravi i spava.

Njegovo krzno ne zahtjeva često četkanje, osim u vrijeme linjanja kada je potrebno odstraniti poddlaku da se ne bi zamrsila. Trebalo bi izbjegavati kupanje češće od jednom godišnje, a i tada to uraditi samo ako je bas potrebno. Gusta dlaka i poddlaka ga izvanredno štite od hladnoće tako da ne bi trebalo da vas iznenadi kada vam u zimsko jutro u dvorištu osvane krzneno klupko sa nekoliko centimetara snijega na njemu. Snijeg je nešto sto Šarplaninac najviše voli, i ono zbog čega ce vam biti zahvalan je da mu pružite priliku da se istrći u dubokom snijegu.

Ono na što bi trebalo paziti pri smještaju i držanju Šarplaninca je da je osjetljiv na vlagu. Smetaju mu vrućine, pa će spas potražiti u rijeci (ako ste u šetnji) ili u iskopavanju rupe u zemlji

Jedna od prvih namjena Newfoundland psa je bila vuča teškog tereta ali prvenstveno rad u vodi. Pomagali su ribarima pri izvlačenju mreža iz mora i radeći taj posao pokazali su se kao izvrsni čuvari u vodi, došao je do izražaja njihov instinkt spasioca.



U tim uvjetima se uobličio karakter ove pasmine i ljudi su sa oduševljenjem uzgajali ovog plemenitog, hrabrog i inteligentnog psa. Njegov instinkt spasioca treba usmjeriti obukom da bi shvatio da svako kupanje ne znaci i utapanje. To je jaće od njega ali sa vježbom taj nagon se može obuzdati i dobićemo psa uz kojeg smo stopostotno sigurni u vodi. Idealan je porodični pas zbog svoje uravnotežene i stabilne naravi, može živjeti bez problema sa drugim psima pa i sa malim pasminama prema kojima je posebno nježan i pažljiv.

To je pas koji je najsretniji u blizini svog gospodara i veoma teško podnosi odvajanje pa makar i na kratko. Veoma teško podnosi vrućine i zbog toga u vrelim ljetnim danima moramo posebno obratiti pažnju da mu osiguramo dovoljno hlada i svježe vode. Zima je njegovo godišnje doba kad pokazuje svu svoju energiju. Ako stalno boravi na otvorenom uopće mu nije potrebna klasična kućica jer voli spavati na hladnoći i ne rijetko se desi da ujutro u dvorištu osvane velika hrpa snijega a ispod nje u dubokom snu spava ovaj prekrasni div. Kao štene jede mnogo i često sve do završetka intenzivnog rasta kada mu se količina hrane smanjuje da ne bi dobio višak kilograma sto može biti pogubno jer je sklon displaziji i srčanim oboljenjima.

Održavanje dlake zahtjeva redovno četkanje najmanje dva puta tjedno, a u vrijeme linjanja svakodnevno izvlačenje poddlake i skidanje vidljive nečistoće. Štene treba u najranijoj mladosti učiti na četku i češalj a po mogućnosti i na profesionalni fen za pse, čija je uloga u održavanju dugodlakih pasa veoma velika. Pošto nije preporučljivo često kupanje šamponima jer se tako skida prirodna zaštita dlake i kože, koristi se fen koji fantastično očisti dlaku, očisti apsolutno svu prašinu i dlaka postaje besprijekorno cista i blistava. Standardom nije propisano šišanje ali je uobičajeno oblikovanje dlake na ušima, glavi, prsima i nogama da bi pas izgledao uredno.

Ovaj gorostas je jedan od rijetkih autohtonih pasa sjeverno-američkog kontinenta. Oko 1700.g., obučen od strane ribara, vukao je ka obali teške mreže pune ribe. Oko 1880.g. povjereno mu je čak i raznošenje pošte između različitih aglomeracija otoka. Pas je doveden u Veliku Britaniju od strane ribara koji su lovili bakalare. Jedan Newfoundland sa otoka Elbe je po jednoj prići, spasio Napoleona od davljenja. Može da pliva satima po najhladnijim vodama. Veliki je prijatelj djece na koju pazi poput savjesne dadilje. Teško podnosi vrućinu, prezire da bude zatvoren i teško podnosi da bude odvojen od svojih gospodara.


izvor

..predivan je , ali vjerujem da je i velika obaveza imati tolikog velikog pas.

kad sam ga ja imala to je bila takva radost a ne obveza...toliko sam ju voljela...bila je nevjerojatno pametna...kad mi je htjela nešto pokazati samo bi me zagrizla za ruku i vodila do mjesta na kojem mi treba nešto pokazati...a kad je anči plakala dojurila bi do nje i preko rešetki od kinderbeta bi joj liznula stopala samo da ju utješi.to je predivan pas pun ljubavi

..vjerujem da je..inače bez obzira na vrstu ili pasminu, svaka životinja koja se osječa voljenom i kao dio obitelji daje sve od sebe da se osječamo dobro uz njih.

Ej moja maca ne voli oko Luce jer ju ova gnjavi i uvijek bježi od nje..vjeruješ mi da je u ova dva tri dana ..čim bi vidjela da je ona otvorila oći došla do kreveta, pridigla se na zadnje šape i nešto joj govorila i migala joj..pokušavala ju šapom dodirnuti i pomaziti.

..a tvoja maza vam se sigurno još više zavukla pod kužu vama, budući da vas je puštala bliže sebi.

da...nikad ju neću zaboraviti...Rea je životinja koju sam voljela toliko koliko vjerojatno više neću niti jednu...

najpametniji kucici ja mog pita sta oces sa taj nos reko da te uhvatim i da te bacim na put ono se gura da se mazi.