Domaći pas (
Canis lupus familiaris) sisavac je iz reda psolikih odnosno porodice pasa
(Canidae).
Psi su bili prve domaće životinje među sisavcima. Ljudi su ih pripitomili prije otprilike 12 000 godina. Sve pasmine potječu od vuka (
Canis lupus) unatoč tvrdnjama nekih da potječu i od lisica.
Psi su vjerojatno prve pripitomljene životinje,
koje čovjeku vjerno služe sve do danas. Ljudi su ih selektivno
razmnožavali za mnoge namjene, a rezultat je toga životinja različitih
oblika, veličina i sposobnosti.
Pas,
Canis familiaris, kralježnjak je, sisavac i zvijer, pripadnik porodice pasa (
Canidae) koja obuhvaća i lisicu, čaglja, vuka te australskog dinga.
Njuška mu je vlažna, posjeduje izvrstan njuh i vrlo je društven.
Izrazito dobro trči i spretno pliva te može vrlo brzo mijenjati smjer
trka. Dok spava, često ga prate sni u kojima trza repom, cvili i potiho
laje i reži.
Smatra se da je predak psa bila životinja slična vuku - vjerojatno
mješanac izmedu vuka i čaglja - koja je živjela prije nekoliko milijuna
godina. Čak se i danas pripitomljeni psi mogu uspješno razmnožavati s
vukovima i čagljevima. Neki smatraju da se svi psi mogu podijeliti u
dvije velike skupine - na one koji su slični vukovima i na one koji su
slični čagljevima.
Bez obzira na isitnu o njihovu podrijetlu, potpuno je jasno da su psi po prvi put pripitomljeni još u kamenom dobu - prije najmanje 50.000, a vrlo vjerovatno čak i 100.000 godina. Sve ovo doznajemo s crteža iz paleolitika
(staro kameno doba) koji prikazuju lov ljudi s psima. Najstariji ostaci
pitomih pasa pronađeni su u iskopinama europskih naseobina, a datiraju
iz kasnog mezolitika (srednje kameno doba). Ti ostaci nalikuju dingu, divljem psu udomaćenom u Australiji.
O razlozima zbog kojih se psa počelo smatrati "čovjekovim najboljim
prijateljem" postoje mnoge teorije, ali nisu pronađeni dokazi koji bi
ijednu od njih potvrdili.
Moguće je da su se psi zbog svoje sklonosti skupljanju ostataka
priklonili čovjeku, a on je ubrzo razvio sve mogućnosti ove
inteligentne, vješte i uglavnom poslušne životinje.
Najsigurniji način za razvijanje osjećaja prema psima i njihovoj
psihologiji je pažljivo promatranje štenadi u leglu. Čak i prije nego
što prestanu sisati, štenad počinje pokazivati karakteristike koje
pseću vrstu čine korisnom ili problematičnom za ljude.
Uspješan odnos čovjeka i psa ovisi o mogućnosti vlasnika da "pročita" svog ljubimca i da može misliti kao pas.
Pas je životinja koja pripada čoporu, koji ima urođenu potrebu za
životom u sustavu hijerarhije. Već sa 4 do 5 tjedana očigledno je koji
dio legla je dominantniji i kako se ta dominacija iskazuje. Dominantno
štene je ono koje prvo jede, koje započinje igru i ono koje se usudi
izaći iz legla.
Kad napusti leglo, štene dobiva novo društvo koje čine svi članovi
jednog kućanstva; i ljudi i životinje. Odvojeno od sigurnosti i topline
legle, neće se opustiti dok potpuno ne upozna novi teritorij.
Kako pas odrasta, razvija cijeli repertoar signala i držanja tijela
koji će objašnjavati njegovo ponašanje. Pas koji ima povjerenja u
čovjeka pokazuje svoje osjećaje u uzdignutom stavu na sve četiri noge,
uspravnih ušiju i uzdignutog repa. Kada treba pokazati poslušnost, pas
koji nije psihički jak, spustit će rep, staviti uši u vodoravan položaj
i ponekad okrenuti glavu u stranu kako bi izbjegao izravan pogled, a
može čak leći na leđa.
Većina psećih znakova - od veselog mahanja repom do uplašenog
režanja - prilično su lako razumljiva, ali postoje neki znaci koji se
mogu krivo shvatiti. Npr. zijevanje katkad nije znak umora već
zbunjenosti. Pas zijeva kad dobije signale koji ga zbunjuju.
Gledanjem psa izravno u oči može ga se isprovocirati jer on to doživljava kao napad ili kao poziv na igru ili kao poziv na neku drugu aktivnost, ovisno o količini bliskosti između psa i čovjeka koji s njime komunicira.
Jedan od načina na koji čovjek može pokazati dobre namjere prema psu
je da čovjek čučne. Na taj način pas (u skladu s psećim uobičajenom
govorom tijela) dobija informaciju o nepostojanju namjere agresije
prema njemu.
Govor tijela čovjeka psu kazuje puno više nego govor tijela čovjeka
prema čovjeku. Pas će dobrohotno primiti pasivni položaj ruke čovjeka s
ponuđenom nadlanicom koju pas moše ponjušiti (i na taj način se
upoznati s čovjekom). Uzdignute ruke ili ruke kojima čovjek vrši nagle
pokrete (na koje su psi 40 puta perciptivniji od ljudi) kod psa mogu
izazvati krivo tumačenje i potrebu za obranom.