Zanimljivi citati, misli i poneki stih

First topic message reminder :

Objavi stih ili recenicu koji ti se cine zanimljivim!

Postizanje cilja, neće nas usrećiti samo po sebi,
no dok se na putu do cilja borimo sa preprekama koje su neizbježne,
mi rastemo i razvijamo se.

Cijena koju dobri ljudi plaćaju za to što ne sudjeluju u javnim zbivanjima je to da njima vladaju pokvareni ljudi.
Platon

"Ti se vjerovatno i ne sjećaš stvari koje ja nikada neću zaboraviti.."

"Srodna duša je neko ko ima brave koje odgovaraju našim ključevima a i ključeve koji odgovaraju našim bravama. Kada se osjećamo dovoljno bezbjednim da otvorimo brave, možemo da budemo u potpunosti baš ono što jesmo. Naša srodna duša djeli naše čežnje, naš smisao za pravac. Naša srodna duša je neko tko donosi život u život." — Ricard Bah

‎"Gledao je oko sebe kao da prvi put vidi svijet. Lijep je bio svijet, bio je šaren, neobičan i zagonetan, bio je svijet! Tu je bilo modro, tu žuto, tu zeleno, plovilo je nebo i rijeka, stajala šuma i gorje, sve lijepo, sve zagonetno i magično, i usred toga on, probuđeni, na putu k samome sebi." Hermann Hesse

"Ljubav oslabljuje jake, a jača slabe; budale čini mudrima, a mudrace budalama; pali strasti, gasi razum; jednom riječju, preokreće sve naopako." Marguerite de Valois

"Vreme je iza nas, vreme je pred nama. Čim samo počneš da duže misliš o onome što je bilo ili o onome što će biti, odmah gubiš ono što je glavno: istinski život u sadašnjosti." Tolstoj

Danasnji sport je nista drugo
nego mladji brat od politike !

Pre nego što krenete da tražite sreću, proverite – možda ste već srećni. Sreća je mala, obična i neupadljiva i mnogi ne umeju da je vide.

"Najveća hrabrost je prkositi boli, živjeti s njom, nikad je ne pokazati drugima,
i uprkos njoj veseliti se životu i buditi se svako jutro oduševljen danom koji dolazi."
Howard Cosell

Smatraj zenu za nuzno zivotno zlo
i izbegavaj ga koliko god mozes!


Dostojevski

“U bogatstvu srce brže otvrdne nego jaje u ključaloj vodi.”
Mahatma Gandhi

“Zvjezdanog neba i ljudskog srca nikad se čovjek neće moći nagledati.”
I.Andrić

Odapjeh strijelu visoko u zrak , pade na zemlju , al proguta je mrak : Jer tako brzo ona hitaše , da je oči iz vida izgubiše . Izdahnuh pjesmu visoko u zrak , al pade na zemlju , proguta je mrak . Jer tko ima pogled oštar i prijek da može pratiti pjesme let ? Dugo potom ja nađoh strijelu , u jednom hrastu , ravnu i cijelu : a pjesmu pronađoh , bila je cijela : u srcu i duši dragog prijatelja . Henry Wadsworth Longfellow

Po jednoj indijskoj basni postojao je jedan miš koji je živio u neprestanom strahu od mačaka.
Jedan čarobnjak sažalio se na njega i pretvorio ga u mačku.
Ali miš je tada počeo da strahuje od pasa.
Čarobnjak ga je onda pretvorio u psa, ali ovaj je onda počeo da se boji panterá.
Kad ga je čarobnjak međutim pretvorio u pantera, on je počeo da se boji lovaca.
Čarobnjak se je na kraju predao, ponovo ga je pretvorio u miša i rekao mu:
“Nikako ne mogu da ti pomognem, jer ti uvijek zadržavaš srce miša.”

Mudre misli

Bože, daj mi

Mirnoću da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti,

Hrabrost da promijenim stvari koje mogu, i

Mudrost da razaznam razliku između ovo dvoje.

Strpljenja za stvari kojima treba vremena,

Uvažavanje onoga što imam, i

Tolerantnost za ljude koji imaju drugačije životne muke.

Slobodu da živim vam ograničenja naše prošlosti,

Sposobnost da osjećam ljubav prema sebi i drugima, i

Snagu da ustanem i pokušam još jednom čak i kada osjećamo da je nemoguće.

Rainhold Nibur

Na kraju jednog polja stajaše Ljubav i Samoća i posmatraše mladi zaljubljeni par. Samoća reče Ljubavi:
- Kladim se, da ću ih rastaviti.
Ljubav uzvrati:
- Sačekaj samo malo! Daj mi šansu da provjerim samo jednu stvar kod njih, a poslije toga možeš da odeš kod njih koliko god hoćeš puta.

Samoća se složi sa tim. A Ljubav se približi zaljubljenima, dodirnu ih, pogleda ih u oči i spazi u njima sjaj.
Vrati se nazad i reče Samoći:
- Hajde, sada je red na tebe!
- Ne, – odgovori Samoća – Sada ništa ne mogu da napravim, sada su njihova srca ispunjena ljubavlju. Doći ću malo kasnije.

Proteče neko vrijeme i Samoća navrati pokraj kuće onog zaljubljenog para i vidje mladog oca i mladu majku sa novorođenom bebom. Samoća se bila nadala, da će ih do tada napustiti ljubav i nestrpljivo iščekujući, prekorači preko njihovog praga. No pogledavši im u oči, ona vidje samo Zahvalnost.
Okrenu se nazad i reče:
- Doći ću kasnije…

Proteče još dosta vremena i Samoća se pojavi ponovo pred njihovim vratima i začu dječiju vrisku. Otac se tek vratio sa posla umoran, a majka je uspavljivala djecu. Samoća se opet ponada, da će ovog puta moći da ih rastavi, jer kako reče:”Prošlo je toliko vremena i Ljubav i Zahvalnost bi dosad već trebali da napuste njihova srca.” No pogledavši im u oči, ona sada spazi u njima Poštovanje i Razumijevanje.
- Doći ću kasnije, reče i ovog puta i okrenu se i ode.

Proteče opet mnogo vremena. I Samoća se, po običaju, još jednom pojavi pred domom zaljubljenih. Primjeti sada da su im djeca već bila porasla. Sijedi otac je nešto objašnjavao sinovima, a majka je pripremala večeru u kuhinji. Zagledavši im se u oči, Samoća se još jednom razočara, vidjevši ovaj put u njima Povjerenje.

Proteče najviše vremena od tada. I Samoća još jednom svrati u isti dom. Zapazila je sada da unučad odlaze od kuće, a da kraj kamina ostade da sjedi rastužena i onemoćala starica. Samoća je pogleda i slavodobitno reče:
- To je to, došao je konačno i moj trenutak!
Htjede zatim da joj pogleda u oči i da se uvjeri, no istog trena starica ustade i izađe iz kuće. Samoća krenu za njom. Uskoro, nekada mlada djevojka, a sada stara žena, stiže do groblja i sjede pored jednog groba. Bješe to grob njenog supruga.
- Izgleda, da sam ipak zakasnila – reče Samoća. – Vrijeme je dovršilo ono što je bio moj zadatak.
Tek tada se Samoća zagleda u rasplakane oči starice, i u njima vidje po prvi put USPOMENU: Uspomenu na Ljubav, Zahvalnost, Poštovanje, Razumijevanje i Povjerenje.

Postoji jedna stara indijanska priča koja govori o dvoje mladih indijanaca: o mladiću i djevojci.
Jednom se njih dvoje uputiše do velikog poglavice svoga plemena i rekoše mu odlučno:

“Mi se volimo! Hoćemo da nam daš svoj blagoslov i da nas poučiš šta treba da činimo da bi naša ljubav trajala vječno.”

“Dobro”, – odgovori im poglavica. “Reći ću vam, šta da učinite. Ali prvo pođite sa mnom gore u planinu, no prije toga pronađite mi dva orla i ponesite ih sa sobom, a poslije ćemo vidjeti šta dalje.”

Dvoje mladih krenuše u različitim pravcima i nakon kraćeg vremena svako od njih donese po jednog orla. Kada stigoše na vrh planine, poglavica im ovako reče:

“Uzmite sada ovo kratko uže i zavežite njegovim krajevima po jednu nogu svakom orlu.”

Zaljubljeni ga poslušaše i vezaše noge pticama.

“Sada ih pustite da lete!” – reče poglavica.

Mladić i djevojka baciše ptice u vis ka nebu, ali orlovi ne mogoše da polete, jer im noge bijahu međusobno vezane. Oni padoše na zemlju i počeše da kljuju jedan drugoga, želeći da se oslobode užeta kojim su vezani. Tada stari indijanac reče:

“Sada presjecite uže!”

Mladi izvršiše i tu naredbu, presjekoše vezu i ponovo baciše orlove u nebo. Ovog puta ptice se brzo izdigoše u visine, zavrtiše se par puta u krug pa uzletiše ka snježnim vrhovima obližnje planine. A mudri poglavica im reče:

“Eto, to je tajna vječne ljubavi i sreće: ako su ljudi zavezani jedni za druge, nikada im neće uspjeti da polete. Vi možete slobodno da letite i zajedno, ali ne da budete vezani. A ako se ipak vežete, nikada nećete moći da spoznate ni ljubav ni sreću.”

„Savrsena ljubav iskljucuje strah. Tamo gde postoji ljubav ne postoje zahtevi, ocekivanja, zavisnost. Ja ne trazim da me ucinite srecnim; moja sreca ne zavisi od vas. Ako morate da me napustite, nece mi biti zao samog sebe; izuzetno mi prija vase drustvo, ali ja se ne vezujem za vas. Ja uzivam u vasem drustvu na temelju nevezanosti ne uzivam ja u vama, to je nesto vece i od vas i od mene, nesto sto sam otkrio, neka vrsta simfonije, neka vrsta orkestra svira u vasem prisustvu. Ali, kad odete od mene, orkestar ne prestaje da svira. To je orkestar sirokog repertoara i nikad ne prestaje da svira."

Antoni de Melo

Pogled nije sve,
milovanje nije sve,
novac nije sve,
zdravlje nije sve,
uspeh nije sve,
sreca nije sve,
na kraju krajeva ni sve nije sve,
u zivotu ide nesto vishe nego shto je sve.


S.Turner

Kada bi Sokrat ushao u prostoriju,
ustajali bi mu u pochast.
Ako bismo ushli u prostorije Isusa Hrista,
trebalo bi da Mu se poklonimo i da ga slavimo.


Napoleon Bonaparta

Mali princ ode da ponovo vidi ruže.
Vi uopšte ne ličite na moju ružu, vi još ništa ne značite, reče im on. Niko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica slična stotinama hiljada drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svetu.
Ruže su se osećale veoma nelagodno.
Lepe ste, ali ste prazne, reče im on još. Čovek ne može da umre za vas. Naravno, običan prolaznik poverovao bi da moja ruža liči na vas. Ali ona sama značajnija je od svih vas zajedno zato što sam ja nju zavoleo. Zato što sam nju stavljao pod stakleno zvono. Zato što sam njoj napravio zaklon. Zato što sam zbog nje poubijao gusenice (sem one dve-tri radi leptirova). Zato što sam nju slušao kako se žali, hvališe ili kako ponekad ćuti. Zato što je to moja ruža.
I on se vrati lisici:
Zbogom, reče joj on…
Zbogom, odgovori lisica. Evo moje tajne. Sasvim je jednostavna: čovek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati.
Suština se očima ne da sagledati, ponovi mali princ da bi zapamtio.
Vreme koje si uložio oko tvoje ruže čini tu ružu tako dragocenom.
Vreme koje sam uložio oko moje ruže… reče mali princ da bi zapamtio.
Ljudi su zaboravili tu istinu, reče lisica. Ali ti ne treba da je zaboraviš. Ti si zauvek odgovoran za ono što si pripitomio. Ti si odgovoran za tvoju ružu…
Antoan-Sent Egziperi "Mali princ"

Njegovati ono što je od Zemlje ostalo i poticati njenu obnovu, naša je šansa za opstanak.
Wendell Berry

Čuvaj se žurbe, jer ona uvijek dovodi do kajanja:
onaj koji žuri govori prije nego što nešto sazna,
odgovara prije negoli nešto shvati,
odluči prije negoli nešto provjeri,
kudi prije nego se u nešto uvjeri.
Arapska poslovica

Za mnoge od nas, životi su toliko ispunjeni podsticajima i obavezama, da je skoro nemoguće da sedimo mirno, manje-više opušteni, i da ne radimo ništa – pa čak i na nekoliko minuta.
Jedan prijatelj mi je jednom rekao:

Ljudi više nisu ljudska bića. Trebalo bi da se zovemo ljudski radnici.

Ričard Karlson

''Preleti beskonacnost i pobedi vreme i mastu, ali nikad ne zaboravi kako se koraca po zemlji.'' Mika Antic