Žaba krastača s ljubičastim očima?

mislim da je velika greska te majke kao i roditelja opcenito da nastoje promijeniti nacin razmisljanja i ponasanja djece.. djeca zive u svom svijetu maste i iskrivljenje stvarnosti pa ako je za njega zaba sa ljubicastim ocima onda neka je.. po meni drugacije nije nesto cega se treba plasiti ili nastojati ga promijeniti.. po meni drugacije treba prihvatiti...tko zna mozda je ta majka od svog Tonija mogla mnogo toga nauciti samo da ga je pokusala shvatiti i prihvatiti .. mozda bi je pustio u svoju stvarnost i mozda bi shvatila da svijet nije onakav kakav nam se cini i kakav nam govore da jeste nego da je svijet onakav kakvim ga mi svi individualno dozivljavamo.. cetso takva djeca pa i ljudi koje smatraju "drugacijim od ostalih" u sebi kriju nesto posebno i jako kreativno..samo ih treba malo bolje pogledati i shvatiti.

blizanka je napisao/la:

mislim da je velika greska te majke kao i roditelja opcenito da nastoje promijeniti nacin razmisljanja i ponasanja djece.. djeca zive u svom svijetu maste i iskrivljenje stvarnosti pa ako je za njega zaba sa ljubicastim ocima onda neka je.. po meni drugacije nije nesto cega se treba plasiti ili nastojati ga promijeniti.. po meni drugacije treba prihvatiti...tko zna mozda je ta majka od svog Tonija mogla mnogo toga nauciti samo da ga je pokusala shvatiti i prihvatiti .. mozda bi je pustio u svoju stvarnost i mozda bi shvatila da svijet nije onakav kakav nam se cini i kakav nam govore da jeste nego da je svijet onakav kakvim ga mi svi individualno dozivljavamo.. cetso takva djeca pa i ljudi koje smatraju "drugacijim od ostalih" u sebi kriju nesto posebno i jako kreativno..samo ih treba malo bolje pogledati i shvatiti.

Tema je zapravo jako povezana s nečim što se u psihologiji tretira kao "centralna socijalna uloga". Tu teoriju vezanu uz model našeg psihičkog ustroja jako su razvijali psiholozi Oatley i Bolton, a ona ( teorija) pretpostavlja da postoje naše tzv. "centralne socijalne uloge" koje bitno ODREĐUJU NAŠ IDENTITET. Naša okolina, druge značajne osobe u našem životu ( u priči je to bila majka koja je korigirala stvarnost Toniju..) jako utječu na to kako se realizira ili ugrožava ta uloga, neki događaji mogu bitno narušiti realizaciju tih uloga što dovodi do nesklada, gubitka samopouzudanja, pa i do depresivnih stanja..
Iako je naša "slika o sebi" i o tome koliko smo socijalizirani ili se osjećamo neprilagođeni prilično stabilna mentalna struktura, u nekim situacijama može doći do oštećenja ove uloge i narušavanja iste..

Složila bih se sa time da postoje '' centralne socijalne uloge '' u okviru okoline koja nas određuje na neki način. Postajemo ono što okolina nam ''pruža'', daje na uvid.
Ponekad dolazi do gubitka ''ravnoteže'' i tada mi gubimo svoj identitet, ili nam u nekim situacijama kada smo u potrazi za vlastitim identitetom okolina nas sputava, zabranjuje , okrivljuje naš izbor..put kojim smo krenuli u potrazi za pravim identitetom koji nažalost u mnogima ostaje skriven i nikada otkriven.
Zbog osude okoline..ne razumjevanja ili jednostavno iz ne tolerancije prema nečemu drugačijem, tada zapravo te '' centralne socijalne uloge '' postaju vlasnici naših identiteta.

Niky je napisao/la:

Složila bih se sa time da postoje '' centralne socijalne uloge '' u okviru okoline koja nas određuje na neki način. Postajemo ono što okolina nam ''pruža'', daje na uvid.
Ponekad dolazi do gubitka ''ravnoteže'' i tada mi gubimo svoj identitet, ili nam u nekim situacijama kada smo u potrazi za vlastitim identitetom okolina nas sputava, zabranjuje , okrivljuje naš izbor..put kojim smo krenuli u potrazi za pravim identitetom koji nažalost u mnogima ostaje skriven i nikada otkriven.
Zbog osude okoline..ne razumjevanja ili jednostavno iz ne tolerancije prema nečemu drugačijem, tada zapravo te '' centralne socijalne uloge '' postaju vlasnici naših identiteta.

CSU ( centralne socijalne uloge) - jesu: VLASNICI NAŠIH IDENTITETA..
U tom je poanta: upravo narušavanjem CSU ( stresni događaji u našem životu: rastava braka, smrt partnera, smrt djeteta, smrt roditelja, gubitak posla, rat u kojem nestaje naše mjesto..) dolazi do narušavanja našeg identiteta što može ozbiljno dovesti osobu u depresivno stanje..

U kontekstu CSU često je i određenje identiteta..
Polazeći također od jednostavne definicije identiteta ( „identitet je osjećaj nekog pojedinca ili skupine o samom sebi“) autor Huntington ispravno zaključuje da su neograničeni izvori na kojima ljudi stvaraju predodžbe i osjećaje istosti identiteta i pripadnosti. Ipak, izvore identiteta pokušao je sistematizirati u šest skupina:

1.Pripisani ( askriptivni), kao što su dob, podrijetlo, rod, spolnost, srodstvo ( krvni srodnici), etnicitet ( definiran kao prošireno srodstvo) i rasa.
2. Kulturni, kao što su klan, pleme, etnicitet ( definiran kao način života), jezik, nacionalnost, religija, civilizacija.
3. Teritorijalni, kao što je susjedstvo, selo, grad, pokrajina, zavičaj, država, zemlja, regija, zemljopisni prostor, kontinent i hemisfera.
4. Politički, kao što je frakcija, klika, vođa, interesna skupina, pokret, uzrok, stranka, ideologija, država.
5. Gospodarski, kao što su posao, zanimanje, zvanje ( profesija), radna skupina, poslodavac, industrijska grana, gospodarski sektor, sindikat, klasa.
6. Društveni, kao što su prijatelji, klub, momčad ( tim), kolege, društvo, društveni položaj.

Huntington ukazuje na složenost nacionalnog identiteta.
Nacionalni identitet obično, ali ne uvijek, uključuje teritorijalni element i može također uključiti jedan ili više pripisanih (/ rasa, etnicitet), kulturnih ( religija, jezik)( i političkih ( država, ideologija) elemenata) kao što ponekad može uključiti i gospodarske ( poljodjelstvo) ili društven ( socijalna povezanost, mreža) elemente.

Ljudi i čovjek tj velika večina, ne vole ništa što je drugačije od njihovog pojma "normalnog"....a kada se dogodi da je roditelj dobio dijete neuobičajennih stendarda, koje je drugačije..a ne zna se nositi s tim ..dijete ima problem.
Ne razumijem kako i zašto neki odbaciju i izguruju sve što nije njihova preslika...
Nema mi drugog objašnjenja nego da se boje, samo ne shvačam čega....
Zašto je to tako strašno da je netko bolji , jaći, pametniji, da gleda stvari iz nekog drugog kuta..i da ih može samam tim vidjeti drugačije.

Mom suprugu je majka rekla s 5 god "idi sine svečeniku ne mogu ti ja pomoći, ne razumijem te, on je školovaniji od mene, možda ti on može pomoći..
Možda je on imao sreće, roditelj mu je primijetio da je drugačiji i nije ga sputavao u tome, več dopustio da se razvija i nije dopuštao da ga okolina spusti na njihovu razinu.
A što je s djecom koja nisu imala toliko razumijevanja, kojima nije imao tko pomoći da shvate da to što su drugačiji od društvenim standarda, koja su postala asocijana, stigmatizirana?
Zašto je čovjek najgora životinja na planeti Zemlji?

Kikica je napisao/la:

Zašto je čovjek najgora životinja na planeti Zemlji?

Jer ima svijest koja mu daje da odlučuje o svojim postupcima. Životinja je "zarobljena" u propadnosti svojoj prirodi. Niti dobra - niti zla. Samo čovjek ima volju koju može iskoristiti da napravi zlo. Jedan od najpoznatijih hrvatskih filozofa, Milan Kangrga, u epilogu svog posljednjeg kapitalnog djela "Etika" fatalistički je zaključio da bi, možda, bilo bolje da je čovjek ostao životinja i nije se izdigao svojom svješću i savješću, jer, eto, u konačnici prevladava upravo to: zlo. Nikako čovjek da izdigne tu svoju sirovost, partikularnost svoje prirode i da nadvlada to. To su pitanja koja će nam budućnost tek dati..hoćemo li kao antropoidi izgraditi neki bolji savršeniji svijet, ili ćemo potonuti u kaosu vlastite nesavršenosti..