Jeste li potiskivač?

Svaki čovjek ima sjećanja koje ne bi rekao svima, već samo prijateljima. Postoje i druge stvari u njegovu umu koje ne bi otkrio ni prijatelju, već jedino sam sebi, i to tajno. No postoje i druge stvari koje se čovjek boji reći čak i sam sebi, i svaki pošteni čovjek određeni broj takvih stvari pohranjuje u um.
( F.M.Dostojevski, Zapisi iz podzemlja)
___


U psihoanalitičkoj teoriji ličnosti Z.Freuda značajno mjesto obuhvaća koncept anksioznosti, psihički bolnog stanja kojeg naša svijest ne može tolerirati dugo i tada se mentalno „branimo“ od misli koje ga izazivaju. Tada i tako dolazi do razvoja tzv. „obrambenih mehanizama“ protiv anksioznosti koji iskrivljuju stvarnost i na različite načine isključuju naše osjećaje iz područja svijesti kako ne bismo trpjeli tu bol. To su, zapravo, svojevrsni strateški „napori“ da se naš ego nosi s društveno neprihvatljivim impulsima naše podsvijesti, energijom libida ili „ida“.
Jedan od važnih obrambenih mehanizama na kojem počiva dobar dio psihoanalitičke teorije je – potiskivanje.

U jednom fascinantnom istraživanju potiskivanja, od ispitanika se tražilo da misle na svoje djetinjstvo i dosjete se bilo kojeg iskustva ili situacije koja im pada na pamet. Također se tražilo da se dosjete iskustava iz djetinjstva koja su bila povezana sa svakom od pet emocija ( srećom, tugom, ljutnjom, strahom i čuđenjem) i da navedu najranije iskustvo kojeg se mogu dosjetiti za svaku emociju. Ispitanici su bili podijeljeni u potiskivače i dva tipa nepotiskivača ( visoko anksioznih i nisko anksioznih nepotiskivača) na osnovi njihovih odgovora na upitnike. Utvrđeno je da su se potiskivači dosjećali manje negativnih emocija i bili su značajno stariji u vremenu prvoga negativnog sjećanja kojeg su se dosjetili. Obrazac nalaza je dosljedan hipotezi da potiskivanje povlači za sobom nedostupnost negativnim emocionalnim sjećanjima i nadalje upućuje da je povezano sa suzbijanjem ili kočenjem emocionalnih iskustava općenito. Koncept potiskivanja kao proces koji uključuje ograničen pristup negativnim afektivnim sjećanjima čini se valjanima.

Istraživanja koja prate ove zaključke podupiru stajalište da se neki pojedinci mogu okarakterizirati kao osobe s potiskivajućim stilom. Takvi pojedinci izvješćuju o slabim tendencijama doživljavanja negativnih afektata i posjeduju relativne stereotipne emoc.rekacije. Imaju prilično dosljedne slike o sebi, izvješćuju o slaboj sklonosti promjeni i odupiru se informacijama koje bi mogle dovesti do takve promjene. Premda su relativno mirni, čini se da su platili cijenu takve mirnoće. Stoga , npr. čini se da fiziološki jače reagiraju na stres od nepotiskivača i skloniji su nizu bolesti.
_______

Što mislite da li ste tip „potiskivača“ ili spremno prihvaćate i neugodne i bolne informacije, ma kakve one bile? Zamislite da vaš liječnik zna neke neugodne i bolne informacije o vašem zdravlju. Želite li da vam ih kaže ili ne?
Kada se prisjetite svoga djetinjstva da li ga se sjećate kao neugodnog ili ne ( pogledati nalaze istraživanja)?

Jesam tip potiskivacha....sve sam zivotne nepogode i bolne situacije prihvatila svesno...

Zelela bi da mi kaze sve informacije o mom zdravlju...

Detinjstvo mi ima samo 2 neugodne situacije...

što se liječnika tiče...mislim da mi nema više šta reč da bi me iznenadio,naravno da volim da mi kaže...i to sve kako je, a ne da mi neke stvari prešučuje...

a djetinjstvo...hm ja ga se uopće ne sječam...niti jedne scene, doživljaja..niti dobrog niti lošeg ...ništa do 13 godine života...

hmmm dobro pitanje, i bas sam morala razmislit, i dosla sam do zakljucka da
ne potiskujem negativno!
I ja bi zeljela znat sta se zdravstveno desava sa mnom, na kraju svejedno ne mogu pobjec iz svoje koze.

mihaela je napisao/la:

Jesam tip potiskivacha....sve sam zivotne nepogode i bolne situacije prihvatila svesno...

Zelela bi da mi kaze sve informacije o mom zdravlju...

Detinjstvo mi ima samo 2 neugodne situacije...

Ček, mihaela, je li ovo pitanje ili konstatacija? Svi mi posjedujemo taj evolucijski konstrukt, svijest, ali postoji ( barem po Z.Freudovom psihoanalitičkom konceptu) još nešto što se u sferama našeg uma tretira kao podsvjesno i nesvjesno..( ali to sad..već prelazi okvire ove teme..uglavnom podsvjesno je ono čega TRENUTAČNO nismo svjesni ali možemo „povući“ iz našeg sjećanja, dok je nesvjesno u nižim ( podrumima) sfera našeg psihičkog i ne može se izvući na površinu osim u ( opet Z.Freud i psihoanaliza) situacijama katarze ili kroz neke tehnike kojima se otkriva..
Ok, ali ( ako si pažljivo pročitala..) nije svejedno niti KADA ti se te dvije neugodne situacije događaju, to jest, u kojoj godini - jer prema psihoanalitičkoj teoriji, "potiskivači" se sjećaju gotovo isključivo ružnih događaja u kasnijem djetinjstvu...

Citat :

Areila: što se liječnika tiče...mislim da mi nema više šta reč da bi me iznenadio,naravno da volim da mi kaže...i to sve kako je, a ne da mi
neke stvari prešučuje...a djetinjstvo...hm ja ga se uopće ne sječam...niti jedne scene, doživljaja..niti dobrog niti lošeg ...ništa do 13 godine života...

Zapravo, kada spominjemo te neugodne informacije dodirujemo i jedan drugi obrambeni mehanizam - NIJEKANJE, koji je vrlo blizak potiskivanju. Oba "troše" našu psihičku energiju jer modificiraju stvarnost i pružaju nam samo ne-anksiozne informacije i osjećaje, pošto naš psih.sustav nije spreman prihvatiti ništa traumatično i bolno..
Iz tvog odgovora proistječe da se (?) svoje anksioznosti i strahove "podigla" u sfere svjesnosti i prihvaćaš realitet, neovisno o tome koliko je bolan ili traumatičan? Ipak, iz odgovora o tvom djetinjstvu nalazimo tragove koncepta "potiskivača"?

Citat :

Passion: hmmm dobro pitanje, i bas sam morala razmislit, i dosla sam do zakljucka da
ne potiskujem negativno!
I ja bi zeljela znat sta se zdravstveno desava sa mnom, na kraju svejedno ne mogu pobjec iz svoje koze.

Hm? Nije to baš tako jednostavno - naime, radi se o tome da "potiskivači" ne doživljavaju sebe takvim, čak niti, ponekad, ansksioznim osobnostima. Neka istraživanja uključivala su anksiozne osobe koje su za sebe tvrdile da to nisu, i tek mjerenjem njihovih fizioloških reakcija ( znojenje, drhtanje, puls u traumatičnim situacijama..) dale su odgovore o njihovoj pravoj prirodi, to jest - da li su "potiskivači" ili ne.. Uglavnom, potiskivače "odaje" nesposobnost emoc.izražajnosti, prenaglašena potreba da "nisu" potiskivači ( fiziološki - visok krvni tlak, visok broj otkucaja srca, jake fiziološke reakcije na stres itd.)..
Prema psihoanalitičkoj teoriji koja su istraživanja i potvrdila - ljudi su katkad JAKO motivirani izbaciti iz svog svjesnog iskustva bolne ili prijeteće misli..

sa 13 godina sam imala operciju...i bila sam klinički mrtva 3 minute...neznam dali to ima veze sa mojim sječanjima ili ne...al uglavnom tog razdoblje do operacije se ne sječam...pamtim samo ono nakon

Neka istraživanja uključivala su anksiozne osobe koje su za sebe tvrdile da to nisu, i tek mjerenjem njihovih fizioloških reakcija ( znojenje, drhtanje, puls u traumatičnim situacijama..) dale su odgovore o njihovoj pravoj prirodi, to jest - da li su "potiskivači" ili ne..


ajd me pristekaj pa da izmjerimo, ocito je vise aparatima vjerovat nego samom sebi

Passion je napisao/la:

Neka istraživanja uključivala su anksiozne osobe koje su za sebe tvrdile da to nisu, i tek mjerenjem njihovih fizioloških reakcija ( znojenje, drhtanje, puls u traumatičnim situacijama..) dale su odgovore o njihovoj pravoj prirodi, to jest - da li su "potiskivači" ili ne..


ajd me pristekaj pa da izmjerimo, ocito je vise aparatima vjerovat nego samom sebi

Pa sebe najradije prevarimo.. ..izmislimo sjećanja, lažemo iskustva, stvorimo nepostojeće osjećaje..samo da "izdržimo" negativne emocije..
Cijela individualna psihologija Junga zasniva se na tom da postoje dva svijeta - dvije osobe u nama od kojih jedna stalno mora "lagati" drugu..jer su dvije potpuno suprotstavljene sile. Hm? Ali sad smo već na "terenu" maski u nama..a to je već predmet i za ( moguću..) filozofsku misao i koncept..

Citat :

Ček, mihaela,
je li ovo pitanje ili konstatacija? Svi mi posjedujemo taj evolucijski
konstrukt, svijest, ali postoji ( barem po Z.Freudovom psihoanalitičkom
konceptu) još nešto što se u sferama našeg uma tretira kao podsvjesno i
nesvjesno..( ali to sad..već prelazi okvire ove teme..uglavnom
podsvjesno je ono čega TRENUTAČNO nismo svjesni ali možemo „povući“ iz
našeg sjećanja, dok je nesvjesno u nižim ( podrumima) sfera našeg
psihičkog i ne može se izvući na površinu osim u ( opet Z.Freud i
psihoanaliza) situacijama katarze ili kroz neke tehnike kojima se
otkriva..
Ok, ali ( ako si pažljivo pročitala..) nije svejedno niti
KADA ti se te dvije neugodne situacije događaju, to jest, u kojoj
godini - jer prema psihoanalitičkoj teoriji, "potiskivači" se sjećaju
gotovo isključivo ružnih događaja u kasnijem djetinjstvu...

Citat:

Ovo je konstantacija...i znam ja sta je i psihoanaliza i Freud...ja sam samo dala odgovor na tvojr pitanje...
Naravno da nije svejedno...zato sam i rekla da sam potiskivac, jer su to dve jedine neugodne situacije u mom detinjstvu , kojih se secam...

[/quote]

Ovo je konstantacija...i znam ja sta je i psihoanaliza i Freud...ja sam samo dala odgovor na tvojr pitanje...
Naravno da nije svejedno...zato sam i rekla da sam potiskivac, jer su to dve jedine neugodne situacije u mom detinjstvu , kojih se secam...[/quote]

Previše je to složeno da bi mogli davati potpunu psihodijagnozu. Tako da tvoja izjava o svjesnosti da si "potiskivač" može samo značiti da osjećaš određene znakove koji upućuju na to. Valjalo bi upotrijebiti kompletniji i kompleksniji psihodijagnostički alat da bi se izrekla takva složena dijagnoza. Produženo i intenzivno potiskivanje uvijek izaziva i fiziološke i somatske reakcije i možebitno je štetno za zdravlje, odnosno, i obratno - izražavanje emocija i aktivan i prilagodljiv stil SUOČAVANJA s vlastitim osjećajima smanjuje rizik od psihotrauma i somatskih reakcija...

Ili - si zaista istraživala već i prije vlastitu osobnost i utvrdila pokazatelje da postoje potisnute emocije?

Pa naravno da jesam... ne bi tvrdila tako da nisam :kavica:

Cijela individualna psihologija Junga zasniva se na tom da postoje dva svijeta - dvije osobe u nama od kojih jedna stalno mora "lagati" drugu..jer su dvije potpuno suprotstavljene sile.


E to mi vec zvuci na sizofreniju, vjerujem da mogu nesta potisnut
ali da se dvije sile bore u meni, nema sanse.
Ja sam ja , a ne dvi osobe!

Passion je napisao/la:

Cijela individualna psihologija Junga zasniva se na tom da postoje dva svijeta - dvije osobe u nama od kojih jedna stalno mora "lagati" drugu..jer su dvije potpuno suprotstavljene sile.


E to mi vec zvuci na sizofreniju, vjerujem da mogu nesta potisnut
ali da se dvije sile bore u meni, nema sanse.
Ja sam ja , a ne dvi osobe!

Radi se o tome što prikazujemo drugima oko sebe, i onom, privatnom, osobnom - pojmu sebe..
Postoje društvena pravila i običaji, nužan dio života u društvu koja ne moraju biti dio naše osobnosti, prihvaćamo ih racionalno..ali postoji i naš osobni svijet..neovisan o tome..
Jungova individualna psihologija, osim o tom dijelu, govori i o borbi MUŠKOG i ŽENSKOG dijela u svakoj osobi. Svaki muškarac ( po njemu..) ima svoj ženstveni dio kao i žena muževni. Ako muškarac odbije svoj ženstveni dio ( arhetip anime..) postaje pretjerano hladan i neosjetljiv na osjećaje drugih. Žena, pak, ako odbaci svoj muževni dio, predaje se isključivo majčinstvu...
No, ovo je samo Jungovo gledište, možda stereotipno...

Ja mislim da si ti, c_man , najbolji u tome

mihaela je napisao/la:

Ja mislim da si ti, c_man , najbolji u tome

U potiskivanju? Ah, mihaela, ja se ( nažalost..) previše toga sjećam....valjda još i pamtim...sjećanja osobe čija sam reinkarnacija..


Ovaj psihički život predstavlja um naših drevnih predaka, način na koji su mislilili i osjećali, način na koji su poimali život i svijet, bogove i ljudska bića. Postojanje tih povijesnih slojeva vjerojatno je izvor vjerovanja u reinkarnaciju i u sjećanje na prošle živote. ( Jung.)

Što mislite da li ste tip „potiskivača“ ili spremno prihvaćate i neugodne i bolne informacije, ma kakve one bile? Zamislite da vaš liječnik zna neke neugodne i bolne informacije o vašem zdravlju. Želite li da vam ih kaže ili ne?
Kada se prisjetite svoga djetinjstva da li ga se sjećate kao neugodnog ili ne ( pogledati nalaze istraživanja)?

Obavezno bi voljela da mi liječnik kaže sve...pa da je i ono najgore.Čistu istinu o mom stanju.Kad bi bilo nešto teško...sigurno bi pala ,iživcirala se...a onda nastavila i prilagodila se situaciji kakva jest i napravila najbolje što mogu u okviru...recimo tako ,tog svog stanja.Volim više to,nego uljepšavanje nečega...što neće biti dobro u konačnici.

Ne mogu se baš sjetit djetinjstva...ima situacija i situacija.Živjela sam u kvartu gdje je bilo baš puno djece i bilo mi je lijepo.Jedino mi je otac bio strog,beskompromisan,autoritativan.Uvijek ta neka tradicionalna navika prema ženskoj djeci da ih treba u strogoći odgajat da se ne bi otelo kontroli.

californiamen je napisao/la:

mihaela je napisao/la:

Ja mislim da si ti, c_man , najbolji u tome

U potiskivanju? Ah, mihaela, ja se ( nažalost..) previše toga sjećam....valjda još i pamtim...sjećanja osobe čija sam reinkarnacija..


Ovaj psihički život predstavlja um naših drevnih predaka, način na koji su mislilili i osjećali, način na koji su poimali život i svijet, bogove i ljudska bića. Postojanje tih povijesnih slojeva vjerojatno je izvor vjerovanja u reinkarnaciju i u sjećanje na prošle živote. ( Jung.)

Na ovo sam mislila :

Citat :

Radi se o tome što prikazujemo drugima oko sebe, i onom, privatnom, osobnom - pojmu sebe..
Postoje društvena pravila i običaji, nužan dio života u društvu koja ne moraju biti dio naše osobnosti, prihvaćamo ih racionalno..ali postoji i naš osobni svijet..neovisan o tome..

u tome si odlican.....

mihaela je napisao/la:

californiamen je napisao/la:

mihaela je napisao/la:

Ja mislim da si ti, c_man , najbolji u tome

U potiskivanju? Ah, mihaela, ja se ( nažalost..) previše toga sjećam....valjda još i pamtim...sjećanja osobe čija sam reinkarnacija..


Ovaj psihički život predstavlja um naših drevnih predaka, način na koji su mislilili i osjećali, način na koji su poimali život i svijet, bogove i ljudska bića. Postojanje tih povijesnih slojeva vjerojatno je izvor vjerovanja u reinkarnaciju i u sjećanje na prošle živote. ( Jung.)

Na ovo sam mislila :

Citat :

Radi se o tome što prikazujemo drugima oko sebe, i onom, privatnom, osobnom - pojmu sebe..
Postoje društvena pravila i običaji, nužan dio života u društvu koja ne moraju biti dio naše osobnosti, prihvaćamo ih racionalno..ali postoji i naš osobni svijet..neovisan o tome..

u tome si odlican.....

Kao što naše tijelo postaje od zemlje i vraća se u zemlju, naše obrađene misli rađaju se iz mitova završavaju se u mitovima..
( Rene Alleau)

___

Vjerujem u zemlju, sanjam oblake..

Znas da nije mit :kavica:

mihaela je napisao/la:

Znas da nije mit :kavica:

Kako to raspoznati? Kako raspoznati koliko je naš mentalni konstrukt zasnovan na mitovima, a koliko na činjenicama?
To bi, valjda, trebao biti posao znanosti? ..( ali, naravno, i naš osobni svijet pokušavamo stvoriti na razlikama istine i laži..)

Zar ti i ja nismo ljudi koji treba da znaju ljudsku dushu i mentalni konstrukt ?

Zar stvari koje potiskujemo ne dolaze kad tad na povrsinu?
Zar neki negativni osjecaji koje smo potisnuli ipak ne djeluju
na nasu vanjsku pojavu...kopkaju iznutra i diktiraju nam nacin
zivota i uticu na odluke?


Zasto se uvijek nesta lose otkrije u proslosti onih koji ubiju, siluju, naprave amok?
Zar je svako potencijalna opasnost za okolinu koji nesta potiskuje?

mihaela je napisao/la:

Zar ti i ja nismo ljudi koji treba da znaju ljudsku dushu i mentalni konstrukt ?

Samo bogovi su savršeni i sve znaju, mihaela..
A poznavatl ljudske duše - to nitko nikada neće moći, osim stvoriti grube koncepte, pretpostavljajući da upravo on ( koncept) dodiruje ključno u spoznajama onog što se zove: ljudska svijest. Što je ljudska svijest, zašto svijest, kako nastaje - o tome bismo mogli..

Naš mozak je sačinjen od 10 milijardi živčanih stanica od kojih svaka pojedina stanica stvara oko 10 000 neuronskih veza sa susjednim stanicama stvarajući intenzivne komunikacijske oblike i obavljajući složene zadaće za naš um i našu svijest..

californiamen je napisao/la:

mihaela je napisao/la:

Zar ti i ja nismo ljudi koji treba da znaju ljudsku dushu i mentalni konstrukt ?

Samo bogovi su savršeni i sve znaju, mihaela..
A poznavatl ljudske duše - to nitko nikada neće moći, osim stvoriti grube koncepte, pretpostavljajući da upravo on ( koncept) dodiruje ključno u spoznajama onog što se zove: ljudska svijest. Što je ljudska svijest, zašto svijest, kako nastaje - o tome bismo mogli..

Naš mozak je sačinjen od 10 milijardi živčanih stanica od kojih svaka pojedina stanica stvara oko 10 000 neuronskih veza sa susjednim stanicama stvarajući intenzivne komunikacijske oblike i obavljajući složene zadaće za naš um i našu svijest..

1.Nisam rekla da moramo SVE znati...ali ti nisi uspesan psiholog ako ne umes da zaviris u ljudsku dushu...ako ne mozes napraviti mentalnu konstrukciju jedne licnosti...

2.nas mozak jos uvek nije dovoljno istrazen da bi mi, koji nismo neurolozi, mogli da pricamo o tome ::