Djeca koja dobivaju po stražnjici uspješnija su u životu

Djeca koju su roditelji blago tjelesno kažnjavali kasnije postaju sretnija i uspješnija u životu, pokazalo je novo istraživanje
Većina suvremenih istraživanja fizičko kažnjavanje djece povezuje s kasnijim nasilnim ponašanjem, često i seksualnim, a najnovije preporuke o odgoju djece uglavnom ga u potpunosti isključuju. Međutim, najnovije istraživanje koje je proveo tim američkih stručnjaka pokazalo je kako su djeca koja su dobivala po stražnjici do dobi od šest godina kasnije u životu bila optimističnija nego ona koja nikada nisu tjelesno kažnjavana.
Ona su također sklonija dobrovoljnom radu i akademskom napretku.
Rezultati će vjerojatno naići na buran otpor boraca za prava djece koji su se u većini zapadnih zemalja uspjeli izboriti za zabranu tjelesnog kažnjavanja.
U Sjedinjenim Državama i Velikoj Britaniji trenutno je dozvoljeno tzv. 'razumno kažnjavanje' koje ne smije ostaviti nikakav trag na koži. Međutim, borci za prava djece ističu kako su svi udarci po stražnjici, čak i oni blagi, zastarjeli oblik odgoja koji uzrokuje dugoročne ozbiljne psihološke probleme.
Voditeljica studije profesorica psihologije Marjorie Gunnoe s Calvin Collegea u Grand Rapidsu u Michiganu smatra da ove tvrdnje nisu konzistentne s rezultatima njezinog istraživanja.
„Argumenti protiv udaraca po stražnjici jednostavno ne drže vodu. Nisu u skladu s podacima. Smatram da je udaranje opasno oruđe, međutim, ima trenutaka kada je posao toliko velik da zahtijeva opasno oruđe. Nećete ga koristiti za sve poslove“, objasnila je Marjorie Gunnoe.
U studiji je 179 tinejdžera odgovaralo na pitanja koliko često su ih roditelji udarali po stražnjici i koliko su stari bili kada su prestali. Njihovi su odgovori uspoređeni s informacijama koje su dali o svojem ponašanju koje bi moglo biti povezano s kažnjavanjem – negativnom poput društveno neprihvatljivog ponašanja, preuranjenih spolnih aktivnosti, nasilja i depresije, te pozitivnom poput akademskog uspjeha i ambicija.
Mladi koji su blago kažnjavani do šeste godine bili su uspješniji u gotovo svim pozitivnim kategorijama, a istovremeno nisu bili lošiji u negativnim od onih koji nisu nikada tjelesno kažnjavani.
Tinejdžeri, koje su roditelji tukli od sedme do 11. godine, također su bili uspješniji u školi, međutim, imali su lošije rezultate u negativnim kategorijama – npr. češće su sudjelovali u tučnjavama.
Udruga za prava djece National Society for the Prevention of Cruelty to Children odbacila je rezultate ove studije uz obrazloženje kako djeca trebaju imati ista prava i zaštitu kao odrasli.
Međutim, udruga roditelja Parents Outloud pozdravila je studiju ističući da roditelje ne bi trebalo kazneno progoniti zbog blagog tjelesnog kažnjavanja. „Vrlo je teško verbalno objasniti malenoj djeci da je nešto što su učinila pogrešno. Blagi udarci često su najučinkovitiji način da ih se nauči da ne rade nešto što je opasno ili bolno drugim ljudima – to je preventivna mjera. I dok je sve osim blage pljuske po stražnjici definitivno krivo, roditeljima treba dati slobodu da discipliniraju svoju djecu bez straha da će biti prijavljeni policiji“, stoji u priopćenju udruge.

Izvor

Ja znam da sam ja zaslužila par puta po turu, jer sam bila vragić da me nisu tada tko zna što bi još bilo sa mnom...
A moja nečakinja kaže vidi kako sam dobro ispala..baš volim svoju mamu...a kako sam dobila par puta po dupetu nikada mi nije palo na pamet da to radim gluparije zbog kojih sam ih zaslužila....

Pa normalno
Mene je mama tukla šibama, klompama, protvanima, zdjelama, rukama... Neke od toga čak i strgala na meni
I vidite kako sam dobro ispao?
Ne kaže se đabe da je šiba iz raja izašla
I kaj je najbolja fora čak sam joj rekao (dok sam mali bio), ''Da mene djete zajebava ko ja tebe, tukao bih ga ko vola''

Nimalo ne vjerujem u rezultate istraživanja, volio bih vidjeti kako su isključili sve ono što se zove "parazitarni faktori", a što utječe na zaključak da su djeca UPRAVO ZBOG blagog fizičkog kažnjavanja kasnije bila optimističnija od djece koja nisu trpjela isto..
Naravno, ne treba "s prljavom vodom baciti i dijete" - blage fizičke kazne ne moraju nanijeti ozbljne psihološke "udarce" dječjem svijetu i stvoriti od njeg emocionalno oštećenu osobnost..
Ali..
Radi se, naime o tome da su djeca "spužve" koja najbolje i najviše upijaju od svojih roditelja. Ovaj model koji dozvoljava primjenu fizičkih kazni ima ozbiljnih problema jer:

a) stvara dojam da se agresivnim pristupom problemi MOGU rješavati - što dugoročno kod djeteta može stvoriti obrazac da je nasilje DOZVOLJENO u kriznim situacijama i da se može primjenjivati..
b) agresivni pristup stvara ( ili može lako to učiniti..) dojam kod djeteta da samim tim što je agresivan prema nekom ne znači da je "pogrešan" - što, opet, otvara mogućnost da dijete postane desenzibilizirano za agresiju..

Stoga, bezrezervno i kruto prihvaćanje stava da je AGRESIJA PRIHVATLJIVA može imati ozbiljnih problema..

kad bi se na ovaj nacin uspjevalo, ja bi do sad bila bill gates

Ma gluposti -.-
Kako smo onda mi normalni ispali a starci nas tukli? :P

mom djetetu je veća kazna ...nema crtića ili igrica na nekoliko dana nego šta bi bilo da dobije po turu...

kod mene su kazne...tipa mirni čošak...mirna fotelja...i nema da se ustane dok ja ne kažem da može....
u početku nije bilo lako to postić...vračala sam ga u kaznu po nekoliko puta...a sad mu je već jasno šta i kako... s tim da svaki put kad ide u kaznu.. objasnim zbog čega je kaznu zaslužio...(naravno ako vrišti onda pričekam da se smiri)
i po meni je to najbolja kazna za dijete...jer sam mišljenja da agresijom potičeš agresiju...mislim da batinama se ne postiže baš ništa...

...nisu djeca zaslužila batine,nego odrasli iskaljuju svoju ljutnju na djeci..a time prenose djetetu poruku da je u redu kad si na nekog ljut, da ga udariš...

uglavnom da ne nabrajam ...nisam za batine...nikako...

stvarno djeca prate roditelje i tako se ponašaju...