Pjesme za djecu

Svi se sječamo dječjih dana ...pa tako vjerovatno i pkoje pjesmice koju su nas naučili....slobodno ju napišete ovdje

Ide ide patak,
na daleki put.
Repić mu je kratak.
a kljun mu je žut.
Kao vojnik stupa,
tra ta ra ta ta
ide da se kupa,
kva kva kva kva kva...

(palac) ja bih papao čokolade...

(kažiprst) ja znam gdje ima...

(srednjak) u maminom ormaru...

(prstenjak) ja ću je donijeti

(mali prst) a ja ću vas reći mami, ja ću vas reći mami....

(svi prsti) ne, ne mali, nemoj nas reći mami

Prste ima ruka svaka.
Kad je stisneš to je šaka.
Bum, bum, bum, bum,bum.
To je pjesma laka.

Igraju se ruke dvije.
Tko će brže tko će prije
Bum, bum, bum, bum, bum.
To je pjesma laka.

Bila mama Kukunka, Kukunka
Bio tata Taranta, Taranta
Imali su maloga Juju
Jednom su se šetali, šetali
Kraj duboke rijeke Nil, rijeke Nil
Gdje je bio velik krokodil
Iz duboke rijeke Nil, rijeke Nil
Skocio je krokodil, krokodil
Zgrabio je maloga Juju
Place mama Kukunka, Kukunka
Place tata Taranta, Taranta
Vrati nama našega Juju
Iz duboke rijeke Nil, rijeke Nil
Progovara krokodil, krokodil
Dones’te mi vola pecenog
Trci mama Kukunka, Kukunka
Trci tata Taranta, Taranta
Donesoše vola pecenog
Iz duboke rijeke Nil, rijeke Nil
Progovara krokodil, krokodil
Evo vama vašega Juju

Bora corba - 3 praseta...

Bajaga - crvenkapa

Partibrejkersi- uspavana lepsotica...

..evo jedna moja dječja pjesmica..nadam se da će vam se svidjeti..



VRUČI BRLOG VELIKOG MEDE

Nikad ne bacaj plišanog medu,
Nikad njega ne drži na „ledu“,
Njegova bunda fino te grije,
S njim nikada hladno ti nije.

Kad u svoj te on brlog pozove,
Dobit ćeš lijepe spoznaje nove,
Kako lijepo medo zna grijati,
Sladiti, smijati, uživati, zavijati.

Sve hladne zime tad su daleke,
Kraj njega ne trebaju debele deke,
Medo je ko' baršun, mek i sladak
Svaku noć vruč, mazan i gladak.

Vruči brlog je ko' najveća plaža.
Noćne boje sa šarenog kolaža
Ne trebaš nit' spavat dugi zimski san
Kraj mede se zaboravi jel' noć ili dan
- medo uvijek ima – svoj tajni plan.

Djurdjevak mi mirise
Sava Jovu pretice
trotinet se slomi.
Svila koncu zavidi
plela ga je Jelena
dzemper od sundjera.
Moja mama ne voli
suhu cokoladu
tata maze palacinke
o sijedu bradu.
Macak suza prilazi
frizideru bjelom
nosi kolac od jabuke
i to drustvu cjelom.

Dobro jutro bakice,
poslala me mama
da te pitam kako si,
da ne budeš sama.
Da te pitam kako si,
da ne budeš sama.

Da te pitam kako si,
da ti srce dira,
došla sam ti sada ja
s muzikom što svira.
Došla sam ti sada ja
s muzikom što svira.

Kako ti je reuma,
boli li te sada?
Ja ću da je otjeram
da mi budeš mlada.
Ja ću da je otjeram
da mi budeš mlada.

Što je smješak?


Smješak je jedna
čarobna stvar.
Smiješak je čisti
Božji dar!

Smješak je poput hipnoze,
smješkom tjeramo strašne viroze,
smješkom tjeramo crne slutnje
i smirujemo ljudske pomutnje.

Smješkom tjeramo strahove slijepe
što nam se za srca lijepe.

Smješkom opraštamo,
sa smješkom maštamo,
uz smiješak zamolimo,
sa smješkom volimo.

A gunđalice - neka gunđaju
i sebi u bradu zvrndaju,
nek vječno prigovaraju
i u pol glasa brundaju.
Mrgudi neka se mrgode,
smješak je samo za vedre ljude.

Kažem vam:
smješak je jedna
čarobna stvar.
Smješak je čisti
Božji dar!

Prva ljubav?

Završila je škola i ljeto me zove,
lijepi dečki ulicama osmijehe mi love.
Navukla sam danas traperice nove
i budna sam krenula ostvariti snove.

Prištić taj me muči al' nije to smak svijeta,
nestat će on s čela i prije kraja ljeta.
Ovaj što se smiješi, taj prištić i ne gleda,
nehajno me pozdravlja i na klupu sjeda.

Zaljubljen mu pogled i osjećam se fino.
Iz neba u rebra – zove me u kino!
Mama mi je rekla: "Pazi s kim se družiš,
nemoj se zaljubiti da se ne rastužiš!"

Al' kako da odbijem ove plave oči?!
Neću moći zaspati barem još tri noći!
Stariji je od mene, završio šesti!
Kad bih bila mačkica, počela bih presti.

"Razmislit ću", rekla sam, "vidimo se sutra!"
Znam da neću spavati ovu noć, do jutra.
Ustala sam sa te klupe i pobjegla žurno,
ovo ljeto, čini se, bit će zbilja burno!

Proljeće

Teče kroz šumu rijeka mala,
donosi vijesti iz daljine.
Dva siva zeca kraj vode stala
zagledana u njene dubine.

Bućkaju vali novosti nove
o svemu novom što je u svijetu.
Neće se, kažu, smrzavat više,
jure u susret novome ljetu.

Zečiću, skači, radost ti nosim,
prošli su dani zime i leda,
na rubu šume šafrani cvatu,
sunce nas toplo odozgo gleda!

Sutra će listat' grmlje i trave,
opet će zelen biti tvoj dom,
vidjet ćeš opet marljive mrave,
ustat' će medo, snen, blag i trom.

Gle, cvatu li to već cica-mace?!
Već pupa vrba pod kojom čučiš!
Prošla je zima, bit će i hrane,
znam, zeko, da se po zimi mučiš.

Poljubi svoju zečicu ženu,
vidim, od sreće drhti ti rep,
a kada mali zečići dođu
šapni im, djeco, život je lijep!

Mala djevojko cestitam ti, svidja mi se kako pises

heh još da su moje pjesme bilo bih super

Fala Jaran

Jedne noći bubamara
jako tužna bila
netko joj je sakrio točkice sa krila

Plakala je u samoći
na mirisnom cvijetu
nitko od nje nije bio, tužniji na svijetu

U zoru je došlo sunce,
presretna je ona bila
vratilo joj ono opet, točkice na krila.

NOSIM SVE TORBE A NISAM MAGARAC,
Dragutin Tadijanović

Ja se ne volim ni s kim tući
i nikad neću da dotaknem
kad me nagovaraju i kažu:
ne smiješ dodirnuti njegovo uho.

Kad nas učitelj pusti iz škole
najprije idemo svi u redu,
a poslije, čim nas ne vidi više,
tuku se s onima iz drugog sela.

Ja ne volim o tome niti govoriti.
Meni je najdraže kad idemo kući
a netko vikne: Tko će bit magarac?
Ja onda kažem: Metnite na me torbe!

I svi na moja ramena povješaju.
A meni nije teško, jer znam da nosim
i Jelinu torbu. Mogao bih za nju
da nosim, sigurno, trideset i tri torbe.

Al nikom ne bih priznao da sve nosim
zbog Jele!...Koji možda o meni misle da sam
magarac pravi, znam: vara se i ne zna...
magarac, to svi već znaju, imade dugačke uši.

Čemu služe roditelji

Snijeg služi za snjegovića,
San je zato da se spava,
Jaje služi za pilića,
A šeširu služi glava.
Suza služi da se plače,
Da nazebu služe uši,
Usta služe za kolače,
A peć služi da se puši.

Ali čemu služi mama,
Ali čemu služe tata?
Rukama, kad padne tama,
Da ih grle oko vrata.

Dohvati mi, tata, Mjesec

Dohvati mi, tata, Mjesec
Da kraj mene malo sja!
Dohvati mi, tata, Mjesec
Da ga rukom taknem ja.

Mjesec mora gore sjati
Ne smije se on skidati.
On mora kod zvijezda biti
Put zvijezdama svijetliti
Da zvjezdice kuci znaju
Kad se nebom naigraju.
I na zemlju mora sjati
Da zec vidi vecerati
Da jez vidi putovati
Da mis vidi trckarati
Da bi ptice mogle spati
I da tebi, moje dijete,
Mjesec lagan san isplete
Od srebrnih niti
Pa da snivas i ti.

Kompjuter

Kompjuter je cudna sprava
Koristan je nema mane
Lijepo svijetli prava strava
Ima velike i male ekrane

Eh da mi je nesto znati
Gdje pokupi toliko znanje
Kako samo dobro pamti
Covjek moze mnogo manje

Bolji je od svake knjige
Na njemu se cita i pise
Kad ga imas nema brige
Be njega se ne moze vise

Sve je sada mnogo blize
Brzo mozemo na kraj svijeta
S racunarom se svuda stize
Ni tudjina nije kleta

Kod ljudi ima jedna greska
Cesto rade i po noci
Ostaviti racunar odluka je teska
Na spavanje kad treba poci

Atlanta, Avgust 28. 2009. godine
Razim Bijelic - Jaran

Posljednji lješnjak

Na drvetu, čak na vrhu,
tužna lica,
sjedi jedna zabrinuta
vjeverica.

Jesen pozna, većem žuti,
list na grani,
sad lješnjaka nema više,
svi pobrani.

J. J. Zmaj

Jesen

Jesen je prosula zlato
po lišću, cvijeću i travi.
Jesen je ubrala zadnji
u šumi zvončić plavi.

Jesen je poslala laste
na topli, daleki jug.
Jesen je pozvala vjetar
u opustjeli lug.

Jesen je donijela djeci
kruške i dunje žute,
bogate grozdove sočne
u berbi otrgnute.

Jesen je u našu školu
dovela male prvake.
U jesen čarape tople
pletu nam naše bake.

B.L. Fabri

Jež i jabuka
Jež našao jabuku.
Sad se pita sam:
''Kome da je poklonim?
Kome da je dam?
Medvjed – on je danguba,
njemu ne – ni gram!
Vuk je stari razbojnik,
ja ga dobro znam!
Lisica je najgori
životinjski šljam.
Jazavac je kradljivac
i nije ga sram.
Ni tvor ne zaslužuje
da mu ma šta dam...''
Jež odluči najposlije:
''Poješću je sam!''

G. Tartalja