Prolaznost života

First topic message reminder :

Razmišljajući danas na plaži dok sam se kupala...ugledala sam jednu malu životinju koja me potakla na razmišljanje o prolaznosti života....
Koliko je zapravo život kratak...živimo li svaki trenutak onako kako bi trebali ?
Dajemo li svome životu smisao..trudimo li se dovoljno usrečiti druge za svoga života ili se samo sječamo loših stvari i jedva čekamo da ovaj život ovdje završi....
Pitate li se koji je smisao života...?
Živjeti....raditi....voljeti...graditi...rađati...brinuti se o svakodnevnici...zapravo svaki naš dan je prolazan..evo uskoro završava i današnji dan....pitam se koliko ih je od nas danas ostavilo traga...negdje ..nekome...
Da li ste nekome poklonili smješak...prolazniku...psu...onako usputan....?
Pitate li se koja je svrha života...kada je prolazan....?

Evo malo mojih pitanja....tu sam stavila..pa ako ne pripada tu..molim admine neka pomaknu temu....tamo gdje pripada...

Ja sam , kolega, umerno mudra

a kafa moze uvek, pijem je na tone

mihaela je napisao/la:

Ja sam , kolega, umerno mudra

a kafa moze uvek, pijem je na tone

Znači neumjerena kava i samo umjereno mudro...

Bas tako...

blizanka je napisao/la:

evo zasto ne volim filozofiju ...mozes do sutra filozofirati a na kraju nista ne reci ...
mnogi nece svatiti bit ovoga ..ali nije ni vazno ..ja sam se malo istresla ::

Ako treba filozofirati - onda treba filozofirati,
ako ne treba filozofirati - onda i o tome treba filozofirati,
dakle - uvijek treba filozofirati. ( Aristotel)
______________

Pa sve ovo što si pisala, blizanka, sve je nekakav - tvoj koncept, sve je to - ljubav prema mudrosti ( philos:ljubav, sofia: mudrost), sve je to - filozofija..
Misaona smo bića, po tome i jesmo to što jesmo - tek naša samosvijest omogućuje svijest o sebi, naše promišljanje svega..

Vecina ljudi na prolazak vremena gleda kao na starenje a ne kao sazrijevanje...

Smisao života,njegova svrha pitam se ponekad da,obično kad mi je teško onda si postavljam ta pitanja gore navedena,i odgovor je da živim ga najbolje što znam,dal činim dosta uvjerena sam da da,i sad ta prolaznost,i treba da tako bude i sa svakim novim danom okusimo nešto novo,zbog nečeg se čovjek i pokaje al sve je to život i sa manama i s vrlinama.

Sve bude i prodje....i opet nesto opet bude i opet prodje.....mozda je sva ljepota u toj raznolikoj prolaznosti....ljepota je biti dio neke prolaznosti i ostaviti lijep pamtljiv trag za ucesnike neke naredne....Ljepota je u razlicitosti......zato je sve prolazno....da bi sto vise razlicitih i novih stvari bilo rodjeno da prozivi svoju prolaznost....Prolaznost nije zaborav vec uspomena onih koji su sad i onih koji ce tek biti....

Zbog cega, koja je svrha celog zivota i postojanja ako na kraju sve zavrsava smrcu?

i ja se pitam

Prolaznost zivota me uzasava vise nego sama smrt. Da necu uspjeti u nicemu, da necu naci srodnu dusu netkoga koga cu volit i tko ce mene volit. Nezivim kako bi mogao, radim greske, mozda bi netko rekao sa strane da ja vodim zanimljiv zivot jer puno stvari radim impulzivno bez razmisljanja ali meni se cini dosadan. Neznam uzivat u malim stvarima, sve je u nekakvom nadmetanju između mene i svijeta i ja gubim. Bit cu sretan ako dozivim tridesetu

Dozivjet ces ne brini ...a ne trebas se uzasavati da neces naci srodnu dusu ..nadu je svi ..samo je pitanje da li ces je prepoznati ...lijepo je raditi neke stvari bez razmisljanja mozda bolje nego da razmisljas .. ali ipak malo pocni uzivatii u sitnicama..jer zivot nam cine ljepsim bas te sitnice ::

toliko sam razocaranja imao u zivotu da neznam bi li uopce prepoznao srecu..

prepoznao bi vjeruj ..svi mi imamo ili imali smo losa iskustva ..pa evo zivimo barem ja ...i srecu sam prepoznala odmah i samo trebas malo drugacije poceti gledati oko sebe i primjetit ces sto nikad nisi ..ali ne ide to preko noci ..polako ..ali bitno je da nisi pesimista ..i to je vec veliki uspjeh ...otkrij u sebi toplinu i mir i za tren ces shvatiti da je zivot lijep ::

trudim se bit bolji covjek u svakom trenutku.. jos grijesim ali ide nabolje. moze se reci da sam optimista jer koji sam pakao prosao jos sam na nogama i grabim naprijed. upornost mi je vrlina

A kakav si to pakao prosao,ako nije tajna naravno?

Dita von Teese je napisao/la:

A kakav si to pakao prosao,ako nije tajna naravno?

visegodisnja izolacija od drustva uzrokovana nedostatkom samopouzdanja, imao sam problema sa mucanjem jos imam ali puno manje, nisam znao kako da se istaknem jer sam komunikativna osoba po prirodi a mucanje kao da mi je stavilo flaster na usta. Totalna depresija, par poslova između kojih velika razdoblja nezaposlenosti, preispitivanje svega, smisla postojanja, bijes na svaku sitnicu, cak mi je par zubi ispalo vjerovatno od stresa (stavio nove) u 24 godini na rubu ludila tjedan dana sam bio kao opsjednut demonima najcrnijim mislima koje mozete zamisliti Bog zna odakle sam izvukao snagu da se oduprem. I jos toga sta nebi spominjao. Sad sam vise nego dobro samopouzdanje mi se vraca, zaposlen sam, mlad, zgodan i imam velike ambicije da uspijem u necemu i nista me nece sprijeciti.

Jesi li potrazio strucnu pomoc u tom periodu,nekog psihologa i sl.?

Ne preponosan sam i nisam nikada ni pomislio na pomoc. Netreba mi nicija pomoc ni sazaljevanje.

Nije toliko strasno potraziti pomoc,pogotovo u situacijama kao sto je tvoja.Nema tu mjesta ponosu.To su neke stvari koje se ljudima desavaju,i ne nosi se svako sa tim isto.Dobar psiholog bi tvoj problem resio dok si rekao keks.

ma kuzim ja sta ti mislis i slazem se ali ja nemam problema vise (koji problemcic tu i tamo nista strasno) a i smatram se pametnijim od bilo kojeg psihologa tako da mi on nebi mogao nista reci sta vec neznam haha sve je to zivot. i dobro i lose, da je sve bilo ruzicasto nista nebi naucio ovako imam iskustvo koje me ucinilo jacim i ja sam zahvalan.

dannylikes2 je napisao/la:

"....visegodisnja izolacija od drustva uzrokovana nedostatkom samopouzdanja, imao sam problema sa mucanjem jos imam ali puno manje, nisam znao kako da se istaknem jer sam komunikativna osoba po prirodi a mucanje kao da mi je stavilo flaster na usta. Totalna depresija, ................ "

Razumijem te u potpuno i lijepo je kad se izvuces sam ..znam o cemu govorim ...nekad pomoc strucnih lica ne vrijedi .. .. od njih imas samo ..ono u stiliu .."da li se sekirate ..drugacije sad pocnite ..ne dozvolite sebi .."vecinom su to savjeti strucni iz knjiga koje i ja i bilo ko moze procitati..u takvim trenutcima nam treba vise rijec prijatelja i njihovo drustvo ..ne izolovat se jer nema nista gore od izolacije .............mozda nekom bude cudo kako sam si mogao izaci iz toga ...ali nista nije cudo i sve je moguce ako se ne pustis kako se kaze da te voda nosi ..samo malo snage treba svakome da pocne plivati i izace na povrsinu .........

dannylikes2 je napisao/la:

sve je to zivot. i dobro i lose, da je sve bilo ruzicasto nista nebi naucio ovako imam iskustvo koje me ucinilo jacim i ja sam zahvalan.

slazem se ::

Jedan cilj života znam, a to je da ga treba odživjeti. Pritom bi valjalo nekako iskoristiti to vrijeme budući da je život prolazan. A sad, neki dublji smisao života, mogu ih smisliti podosta. Ionako svatko ima svoje kriterije po kojima se ravna.