Prolaznost života

Razmišljajući danas na plaži dok sam se kupala...ugledala sam jednu malu životinju koja me potakla na razmišljanje o prolaznosti života....
Koliko je zapravo život kratak...živimo li svaki trenutak onako kako bi trebali ?
Dajemo li svome životu smisao..trudimo li se dovoljno usrečiti druge za svoga života ili se samo sječamo loših stvari i jedva čekamo da ovaj život ovdje završi....
Pitate li se koji je smisao života...?
Živjeti....raditi....voljeti...graditi...rađati...brinuti se o svakodnevnici...zapravo svaki naš dan je prolazan..evo uskoro završava i današnji dan....pitam se koliko ih je od nas danas ostavilo traga...negdje ..nekome...
Da li ste nekome poklonili smješak...prolazniku...psu...onako usputan....?
Pitate li se koja je svrha života...kada je prolazan....?

Evo malo mojih pitanja....tu sam stavila..pa ako ne pripada tu..molim admine neka pomaknu temu....tamo gdje pripada...

Pripada tema baš tu Niki i odlična je. Divno pišeš i postavljaš mudra pitanja.
Prosječni životni vijek traje baš onoliko koliko je potrebno. Svrha je uvijek biti pozitivan, uživati u sitnicama i baš to što si napisala.... Ostaviti trag kroz dobra djela i svoju mudrost, pomaganje drugima, uživanje u svakoj lijepoj sekundi i sitnici. Osnova je razviti se kao kompletno biće, biti koristan sebi i drugima.
Nisam uopće opterećen time koliko će mi ovaj život trajati, da znam da ću umrijeti sutra, ne bi me to previše brinulo.

neznam kada ću umrijeti...niti razmiišljam o tome...trudim se život provest u sreći i ne zamarat se nepotrebnim glupostima...ja jednostavno nemam vremena za ljutnju svađu ili nešto tako...ustvari mi se neda trošit energiju na te stvari...
volim život i volim živjeti...

Vidiš mene bi brinulo i ne bi bila sretna da znam da ču sutra umrijeti...možda zato što želim još mnogo toga pružiti ljudima koje volim...pomagati...kada mogu i kada ne mogu...želim živjeti koliko god mogu...da ostavim baš taj trag..dobrote i ljubavi iza sebe...Shvačam prolaznost života smisao je postojati i logički slijed je i umrijeti....
Ne mogu reći da se bojim te prolaznosti. Smatram da tijekom svoga života stalno shvačamo neke nove stvari....i da život je prolaznost..koju moramo proći...da dosegnemo neku veču razinu..iznad naše svijesti...koju sada ne možemo pojmiti...

Baš zbog te više razine koja nas očekuje nakon fizičke smrti, čiste duhovnosti plus još tko zna što i kažem da me ne brine tren kad ću umrijeti. smatram da sam spoznao sve razine bića i baš zbog toga se ne bojim gotovo ničega, bilo bi mi žao da znam da ću brzo umrijeti zbog ljudi koje volim i koji mene vole, zbog mene samog ne, jer znam da to nije konačni kraj.

mene ne brine kada ću umrijeti...živim svaki dan kao da mi je posljednji i to je to
šta ja tu mogu ...taman umrla sutra...

Zanimljivo i dobro obje pišete!

Smatram da još nisam spoznala sve razine..i da ču to spoznati onoga trenutka kada se završi ovaj život ovdje.

Iskoristicemo zivot na najbolji moguci nacin ako upoznamo Boga ...tada imamo duhovnu snagu i srecu... a sve ostale druge stvari su propadljive... jedino duhovne stvari nisu propadljive i zato je najbolja investicija ulagati u sopstveni duh, graditi sopstvenu duhovnost..

"Došao sam na ovaj svet
i da li je on time nešto dobio?
Otići ću, a hoće li se time
štogod izmeniti?
O, kada bi mi neko mogao reći
zašto li sam ovde!
Ja, koji iz prašine dođoh
i koji se u prašinu vraćam.
Nebo će još mnogo puta izmeniti ljude.
A kad umremo, iz naše će prašine načiniti ciglu
i neko će od nje sagraditi svoj dom sreće."

Omar Hajjam, persijski pesnik

blizanka je napisao/la:

Iskoristicemo zivot na najbolji moguci nacin ako upoznamo Boga ...tada imamo duhovnu snagu i srecu... a sve ostale druge stvari su propadljive... jedino duhovne stvari nisu propadljive i zato je najbolja investicija ulagati u sopstveni duh, graditi sopstvenu duhovnost..

Ispod vrlina znoj su stavili besmrtni bogovi..
( Hesiod, starogrčki filozof)
____________

Da, ja to zovem - graditi kvalitetu, to stvara smisao..

...ne spadam u skupinu onih koji vjeruju u '' Boga ''

Niky je napisao/la:

...ne spadam u skupinu onih koji vjeruju u '' Boga ''

Panteizam? On nije militantni ateizam a nije niti teizam ( vjerovanje u boga). On tumači da je svemir čudesna tajna, da je on - taj Bog. Misterij našeg postojanja nema znanstvenog objašnjenja, sve su samo nagađanja..

To je bilo samo nadovezivanje na B....riječi...da upoznamo Boga....pa sam se izjasnila da ne vjerujem

ma ti to nazovi kako god hoces ..Bog ..Bice ...Svemir ...ali jedno znam kad to nesto pronades u sebi ..i kad pocnes raditi na sebi ..i svojoj duhovnosti ..onda ces tek biti potopuno sretna kad spoznas bit svega i kad spoznas sve razine bica ...ali po meni svrha svega je uvijek biti pozitivan ...uzivat u sitnicama...

Svako od nas zivi zivot ne pitajuci se o prolaznosti... svrsi... smislu do odredenog trenutka....onda se pocne u momentu ...osjecati ...nezadovoljnim i u sebi otkrivamo razne dileme koja nas podsticu da arzmisljamo istrazujemo...zasto nam se to desava...zato sto jednostavno duhovno sazrijevamo za novi nivo zivota...otkrijemo sto nas interesuje i opet nastavljamo mirno da zivimo..i dokle tako ...opet dok ne sazrimo za novi nivo ...i tako redom korak po korak dok ne razumijemo i svatimo nas zivot...
a ja se sad osjecam sretnom ..samo za to sto sam cinila neke potrebne i ispravne korake na putu razumjevanja zivota i sebe da to nisam radila jos bih se osjecala nezadovoljnom ..tjeskobnom ...i mislila bih da zivim uzaludno..a svi mi koji ne utolimo unutrasnju potrebu zivimo zivot uzaludno ...a upravo to u nama taj podsticaj govori da je zivot mnogo uzviseniji i ljepsi od samog fizickog postojanja... mislim da je najveca bolest covjeka ne odgovoriti toj unutrasnjoj potrebi ...i ne otkriti smisao cilj i put zivota...


evo zasto ne volim filozofiju ...mozes do sutra filozofirati a na kraju nista ne reci ...
mnogi nece svatiti bit ovoga ..ali nije ni vazno ..ja sam se malo istresla ::

Ma neka si se istresla. U pravu si. Čovjek pred sebe postavi cilj, pa ga ne može ostvariti, pa je nesretan. onda ga ostvari pa je sretan. Onda postavi slijedeći cilj pa je opet nesretan... i tako redom. Takvi su manje-više uvijek nesretni. Ne traže unutarnji mir.

Ti si mene potpuno krivo shvatila draga...ja sam direktno rekla Bog..ne biče ...svemir...niiti ono što tražimo i pronađemo u sebi...ali fino si ti to meni lijepo rekla....baš ti hvala...

Slažem se --Bog..neko biće..tko god se zvalo nije bitno..
Nama ljudima je uglavnom lakše ako u nešto od tog vjerujemo, jer tad nam sve ima nekog smisla.
Dali išta možemo razumijeti, ne znam .....možda neki mogu, ja ne..ali zato vjerujem i imam nadu da smo tu s nekom svrhom, večom i višom od pukog produljenja rase.
Bojim smrti...i panika me hvata na samu pomisao da ću jednom "možda" samo nestati..ali polako starim..i sve manje se bojim nje, a više se bojim što bi bilo s mojim djetetom..
Znam ona bi to prebolila ima oca koji ju strašno voli i vjerujem da bi nadoknadio mene barem malo..
U biti sam sebična i mislim samo na sebe..ali bojim se pomisli da neće više biti mog djeteta..dragih ljudi..zraka..neba..vode..topline..
Ne znam što bi bilo u smrti..

Vjerujem da je mnogo ljudi ne živi u sreći...boluju od zavisti..ljubomore..samosažaljevanja..da ne nabrajam dalje..
Oni koji shvate da za nju treba ponekad jako malo.... stignu okusiti pravi život..

Jeli ta mala morska životinjica bila sretna?..
Možda i umre ubrzo ili je več mrtva..ali čisto sumnjam da je imala tri hipoteke na glavi za kuću..kredita dva tri za auto..ljubomornu ženu..muža..zavidne susjede i fol prijatelje..djecu koja samo traže i svađaju mu se pred oćima i skidaju kožu jedni drugima s leđa..svašta nešta on nemora ....ali bi li on trebao bi biti sretan zbog tog...ima li uopče mogučnost da osjeti sreču koju ljudi tako olako odbacuju zbog umjetnih stvari...

Znam da sam sretna..živimo dosta neopterečeno..bez hipoteka.. zavisti ljubomore...
volimo dobre male ljudske stvari...kao fine čokolade..dobra klopa..fina vina..volimo se..i živimo u slozi..i tako je od prvog dana od kada smo skupa..odgajamo dijete s puno ljubavi pažnje..dajemo više nogo što smo sami dobivali..i sretni smo.

Pomažem ljudskoj rasi tako da ih ne zajebajem nikog..ne kopam pod nikim jamu nikada..ne olajavam nikog ..nisam nikada nikog oštetila ni na koji način...darujem osmjeh kad god to stignem..ako pomislim da je netkom potreban..

Nisam znanstvenik..ne pridonosim ljudskoj rasi ničim velikim..ali pridonosim za mene največom stvari...novim malim čovjekom.

I moj je život za mene ispunjen..ali ne filmskim avanturama ili raznim pustolovinama..več čistim, (neki bi rekli) dosadnim i mirnim obiteljskim životom.

bodo je napisao/la:

Ma neka si se istresla. U pravu si. Čovjek pred sebe postavi cilj, pa ga ne može ostvariti, pa je nesretan. onda ga ostvari pa je sretan. Onda postavi slijedeći cilj pa je opet nesretan... i tako redom. Takvi su manje-više uvijek nesretni. Ne traže unutarnji mir.

A - kako se to traži unutarnji mir?

O zivotu i njegovoj prolaznosti mogu pisati danima...

Moj je savet svima da ga zivimo najbolje sto mozemo jer nas vec sutra mozda nece biti...

mihaela je napisao/la:

O zivotu i njegovoj prolaznosti mogu pisati danima...

Moj je savet svima da ga zivimo najbolje sto mozemo jer nas vec sutra mozda nece biti...

E, sad o tome što je to "kvalitetan život", mogli bismo isto pisati danima..Taj poredak prioriteta nije svima jednak, pa se te "važne stvari" sukobljavaju...

Pa svako ima svoje proiritete... neke ljude uce sta treba da im budu,, a drugi ih sami sebi stave za cilj .

mihaela je napisao/la:

Pa svako ima svoje proiritete... neke ljude uce sta treba da im budu,, a drugi ih sami sebi stave za cilj .

U konačnici uvijek nam drugi određuju ciljeve. Ne vjerujem u neku spektakularnu "individualnu svijest". Kult te subjektivne svijesti zapravo je "sumrak" te iste. Čovjek je društveno biće i određeno društvenim okolnostima, društvenim stavovima. Naši dometi u tom segmentu su ograničeni...

Slazem se kolega...

Ah, kolegice, mogli bismo na virtuelnu kavu, kad već život prolazi a mi smo neumjereno mudri?