Vjera, nada i ljubav

Sada ostaje vjera, ufanje (nada) i ljubav - to troje - ali je najveća među njima ljubav

1.Kor. 13:13

Iz ovoga Biblijskog navoda možemo vidjeti tri stvari koje ostaju i onda kada sve drugo nestane.
U stvari kao što svatko od nas zna sve stvari na ovome svijetu prolaze. Novi auto, stari i sve se više počinje kvariti, propadati. Naše odijelo po poslednjoj modi, na koje smo toliko bili ponosni, izišlo je iz mode. I sada zapravo izgleda smiješno. S naše kuće kojoj smo posvetili tolike godine života izgrađujući i uređujući je počela je opadati farba i dijelovi fasade. Nabrajati se može unedogled, jer sve prolazi i nestaje.
Pa i čovjek prolazi i nestaje ga.

A gore smo čitali o nekim stvarima za koje piše da ostaju. Koje su to stvari? Ako bi ih pobliže pogledali mogli bi vidjeti da su to osnovne potrebe svakoga čovjeka. Čak i važnije od odijela, auta ili kuće. Iako je i njih dobro i potrebno imati, ali one ne mogu ispuniti onu osnovnu potrebu. Pogledajmo koje su to stvari:



Da bi čovjek mogao živjeti mora vjerovati u nešto. Ako želi otputovati do nekog drugog grada treba vjerovati da taj grad postoji, isto tako mora vjerovati i željeznici da će ga odvesti do tog grada. Moramo vjerovati proizvođaču hrane i pića da nam neće dati otrova, inače nećemo ništa jesti ili piti.
Znači da moramo vjerovati u određenu stvar (grad, željeznica, proizvođači) a ne u neodređeno „nešto postoji“.

Da bi čovjek mogao živjeti smisleno mora vjerovati u Boga. Ne u neku silu koja postoji, ili u nešto već u Živoga Boga. Boga koji je stvorio svijet, čovjeka i koji drži sav svijet i svemir u svojim rukama.

Taj je Bog iz ljubavi prema ljudima poslao na svijet svoga sina Isusa. Isus je bio rođen od djevice, živio je u tijelu kao i svi ljudi, ali za razliku od ostalih ljudi nije učinio ni jedan grijeh ni prekršaj. Isus je umro na križu kao zastupnik za sve ljude. Jer je jedino On bez mane i grijeha mogao platiti cijenu za naše grijehe, te nas tako otkupiti od vječite smrti. Treći je dan uskrsnuo od mrtvih da bismo mi mogli biti opravdani pred Bogom. Da bismo mi mogli baštiniti život vječni.
Vjeruj pa ćeš živjeti.



Da bih mogao živjeti moram se nadati nečem boljem. Ako nestane nade iz našeg života tada i život prestaje. U ovim teškim vremenima, kada do nas dolaze sve same loše vijesti i kada budućnost pokriva tama, teško je nadati se nečemu.
Nada propada kada je oslonjena na nešto materijalno, na ono što ljudi čine. Možemo se nadati da će ujedinjena Evropa donijeti riješenje naših problema, ali i ta ista Evropa je do guše u problemima koje ni sama ne može riještiti. Kako li tek može pomoći nama?!

Ali ako svoju nadu stavimo u nešto što je vječno, neprolazno i neuništivo, tada možemo bez ikakva straha gledati u budućnost. Tada nije važno kako ta budućnost izgleda, bila tamna ili svjetla.

A jedino vječan i neprolazan je Bog. I ako oslonite svoju nadu na Njega moći ćete živjeti u radosti i duhovnom miru, pa čak i tada ako izgleda da sav svijet propada. Jer tada znate da vas čeka nebeska vječna i neprolazna baština.

Stavite svoju nadu u Boga i živjet ćete radosno!



Svatko čezne za ljubavlju i traži je neumorno. Ali svatko od nas se bar jedanputa u životu razočarao u ljubavi. Prave nesebične ljubavi je malo. Ono što se danas naziva ljubavlju je samo sebičnost i nastojanje da se ta sebičnost ispuni na tuđu štetu. Ljudima upravlja sebičnost i požuda koje ljudi pogrešno nazivaju ljubav. Toliko je uobičajno čuti ovakve izjave: „Ako mi kupiš bundu od pravoga krzna pokloniti ću ti svoju ljubav. Ako budeš dobar voljet ću te.“
Svi znamo da to nije ljubav. Prava ljubav kaže volim te i onda kada nemaš novaca. Volim te i onda kada nisi baš najbolji. I svi želimo takvu ljubav iskusiti.

Takvu ljubav možete naći kod Isusa Krista koji je znajući kakvi smo mi grešnici umro za nas na križu Golgote. Isus se je nesebično dao za nas. Biblija kaže da je Isus napustio svo bogastvo, i da se nije ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego je dobrovoljno uzeo narav sluge i postao sličan ljudima.

Kada je postao čovjek ponizio je sam sebe postavši poslušan do smrti, i to smrti na križu za svakoga od nas. Ljubav Božja je bila pokretač Isusovog dolaska na zemlju.

Bog je onaj koji ima i izražava svoju ljubav prema nama. On prima i voli svakoga, bez obzira na stanje, položaj u društvu ili nacionalnost. Ali Bog izljeva takvu ljubav i u naša srca po Svtom Duhu.

Dođite k Bogu i primite ljubav. Bog jeste ljubav. On ljubi nas!

Dragi prijatelju, prijateljice možda i vi u svom životu tražite te tri stvari koje ostaju kada i sve drugo nestane. Možda ste se i umorili od traženja. Ali nemojte očajavati, jer postoji riješenje za ispunjenje svih vaših potreba.

Tražite li vjeru, nadu i ljubav tada dođite do Gospodina Isusa Krista. Samo u Njemu možete dobiti vjeru koja brda premješta, nadu koja ne prolazi i ljubav koja nesebično daje.


Ako želite da to postane stvarnost i u vašem životu tada pročitajte ovu molitvu naglas za sebe:

Gospodine Bože, dolazim pred Tebe u Isusovo ime. Priznajem ti sve svoje grijehe i molim te da mi ih oprostiš i da me očistiš Kristovom krvlju od svake nepravednosti i prljavštine. Oslobodi me od svake vrste vezanosti i ropstva. Pokloni mi novi život da postanem Tvoje dijete i ispuni me Svojim Duhom Svetim. Pomozi mi da od sada mogu živjeti kao tvoje dijete, pun (a) vjere, ljubavi i nade.
Oče ja ti zahvaljujem za novi život, vjeru, ljubav i nadu. Hvala Ti! Amen!

Ako ne postoji u čovjeku ljubav za svoju vjeru i nadu uzalud je njegova vjera

Da Teo toje oke slazemse stobom

Nije lose donekle se slazem sa tobom Goro ali stoji dosta i do covjeka

Nema ništa bez naše volje i aktivnosti Jaro, o tome sam pisao na nekim drugim temama ovdje.

Vjera ufanje i ljubav ne mogu jedna bez druge. A da je ljubav najveća, napisao je i Sv. Pavao, to nije upitno.