Kako djetetu objasniti smrt ....

......i da je njihova omiljena odrasla osoba umrla.
Što im reči, kako ih pripremiti na sve?


Imamo u bliskoj obitelji osobu koja jako voli moju kćer, a i ona njega, ali on će ubrzo umrijeti.
Pitala me neki dan kćer, a jel on sada pošto je došao iz bolnice ozdravio? Rekla sam da je, a zapravo on će brzo umrijeti. Vrti mi se brdo stvari po glavi, a zapravo uopče neznam što joj reći i kako ju tada utješiti, jer ona plače kada pogazi glistu ili bubu na cesti.

dobro pitanje ...nikad nisam znala kako na to reagovati ...kako objasniti djeci gdje su ti neki dragi ljudi otisli...a ne povrijediti ih ili napraviti da pate zbog gubitka drage osobe...ali nisam nikad znala kako ih pripremiti ili im objasniti...da ga vise nece biti ..ili ga nema zbog bolesti...mada su moji dosta svatili sami uz rat ali je uvijek bilo kad neko drag nam zbog bolesti umre..djeca reci ...jel to ko u ratu geler ga pogodio...ne znam kako bi ti trebala da reagujes na takvo sta ...ali nasi forumasi vjerovatno ce imati prijedloga

On je čovjek kojeg je ona prihvatila kao teško bolesnog zbog Multiple, i svi su mislili da to tako može godinama, ali eto vragu nije dosta. Dobio je galopirajući tumor i odlazi jako brzo. Ona inaće muškarce baš nedoživljava, alii njega. Njemu bi sjela u kolica i oni se vozaju po kući. Često tamo odlazili, jer su nam blizu, pa odšetamo sada još češće, ona s vrata k njemu ravnu u krevet, zavuče mu se pod deku i mazi se snjim, čita mu kuharicu i te stvari.

ne znam kako bih to izveo, jer još nemam svoju djecu...
ali, vrlo vjerojatno bih išao na onu priču da je ta osoba sada na boljem mjestu, da je sa anđelima..da ju više ništa ne boli....

priče o anđelima,nebu...bla,bla..posve pogrešne...
pričam iz vlastitog iskustva....
otac mog djeteta je poginuo kada je mali imao 3 godine...
sa takvom pričom sam nastupila,ali mali je postavljao na to još milion podpitanja na koja nemaš odgovor.
djeca znaju,osjete,,ma koliko mi mislili da ne razumiju...razumiju sve..
moj sin sada ima 14 godina i kada razgovaramo o smrti njegovog oca,svega se sjeća...priča od malena...i smije se mojim objašnjenjima.
sve zavisi i koliko je dijete staro..ali po mom mišljenju treba reći direktno i istinu,jer kažem,dječica razumiju..

ali, što maleno dijete zna što je smrt?
možda postavljam glupo pitanje....

Ja mislim da treba reći direkt najbolje je tako ali u smislu da je ta osoba sad na nebu,da joj je ljepo,da se neće više vratiti,zbog toga što kad umreš i odeš na nebo ne možeš se više vratiti,i to sve zavisi koliko je dijete staro,ali slažem se s Sarah dijete to osjeti....

ali ne možeš malenom djetetu od dvije, tri, četiri godine objasniti smrt...ili se varam..?
ako je dijete starije, lakše je...

Lakše je istina starijem ali i ovo od 4 zna da nešto nije u redu pa i ovo od 3,jedino 2.g.je premalo,a sad dal shvati u potpunosti ne znam,ali treba im reći,pokušati objasniti...Gledala sam emisije na tu temu i svi govore isto da se mora djeci objasniti,da je to za njih zdravo,a sad na koji način ne znam...

nisam bila shvačena...teško je slovima to objasniti..
ni ja ne razumijem što je smrt...tako mi je lakše početi..
ali djeca osjete...jednostavno osjete...
znam da ću sada zvučati grubo,ali kažeš:umro je,nema ga više i neće ga biti...
i onda slijede logičnija pitanja od onih tipa,gdje su anđeli...i sl..
ja sam svom sinu rekla da tata spava...nakon toga kada smo išli na groblje on bi stisnuo glavicu uz grob i zvao tatu da se probudi...to je strašno...to je samo jedan primjer gdje sam ja pogriješila jer sam mislila da ću sa ljepšim riječima od riječi smrt nešto dobro učiniti,a zapravo nisam ,već sam ga samo zbunjivala,sve dok nisam direktno rekla kao odraslom čovjeku,a imao je samo 3 godine...
ana,kada dođe vrijeme za to ,znat češ kako pristupiti djetetu...
nemoj ništa planirati unaprijed jer će ti možda neke riječi biti suvišne...

Sarah.........

U situacijama kad se dijete suočava sa smrću bliske osobe, važno je voditi računa o djetetovoj dobi i načinu poimanja smrti. Da bismo pomogli malom djetetu, važno je znati kakav pojam o smrti ono ima.

Četverogodišnjak vidi smrt kao vrstu sna. Nije u stanju još shvatiti konačnost života i ne može razumjeti da smrću prestaju životne funkcije. Dijete u ovoj dobi ne shvaća konačnost i uvjereno je da će se osoba koju je izgubilo jednog dana vratiti. Petogodišnje dijete pomalo shvaća konačnost života, ali još ne razumije univerzalnost smrti, tj. da je smrt neizbježna svim ljudima. Šestogodišnjak počinje razumijevati da je smrt kraj života, da se osoba više neće vratiti, ali još uvijek teško razumije njenu neizbježnost i to da će se dogoditi svima.

U školskoj dobi (do 9. godine), dijete će postepeno uvidjeti da je smrt dio životnog procesa i da je neizbježna svima. S tim spoznajama moći će prihvatiti i njeno fizičko i psihičko značenje.

Mala djeca u situaciji smrti bliske osobe pokazuju najrazličitije reakcije, koje mogu ponekad i iznenaditi njihove roditelje. Ali, u situacijama tugovanja sve djetetove reakcije su normalne. Tako mala djeca mogu nijekati da se smrt dogodila, ali se isto tako mogu povući u sebe i patiti, pokazivati psihičku bol. Nekada se osjećaju krivima radi smrti bliske osobe ili, možda pokazuju neprijateljstvo prema onome koga više nema ili prema onome koji je preživio.

Mogu se, također, plašiti da će i drugi, njima bliski, umrijeti ili da će se to dogoditi njima samima. Mogu se povući iz svakodnevnih aktivnosti. Ali, može se dogoditi i da nastave s aktivnostima kao da se ništa nije dogodilo.

Djetetu koje je doživjelo gubitak treba pomoći u njegovom procesu tugovanja. Pri tome, treba voditi računa da su za dijete najvažnije njemu najbliže osobe (roditelji, bliski baka i djed, članovi obitelji...), tj. njegovi prirodni pomagači.

Djetetu koje tuguje možete pomoći!

Podržavajte otvorenu atmosferu i osiguravajte da se dijete osjeća prihvaćeno.Dajte mu na način prikladan dobi sve važne informacije u vezi smrti. Najbolja su izravna i jasna objašnjenja, bez umanjivanja i apstraktnih pojmova da dijete ne bi zbog nedostatka informacija stvaralo vlastite fantazije koje će mu otežati prilagodbu na novu situaciju. Primjerice, ako mu kažete da je «tata zaspao», ono se može bojati usnivanja ili vašeg odlaska na spavanje, a s tim se može povezati niz drugih teškoća. Malom djetetu strpljivo odgovarajte na pitanja!
Nikada djetetu ne govorite da je premalo i da neće razumjeti o čemu se radi. Istovremeno, dajte djetetu vremena da ovlada novom situacijom – osjećajno i misaono. Ako dijete i ne priča o smrti, moguće je da tuguje, npr. u igri. I mala djeca mogu biti vrlo žalosna, iako se odraslima čini da nije tako. Važno je prepoznati djetetove osjećaje, dati mu priliku da ih izrazi. Malom djetetu možete i imenovati osjećaje koje osjeća, možete mu reći da vidite da je tužno i da mu je teško. Osim toga, ako mu imenujete stanja u kojima je, dijete će razumjeti što se s njim zbiva, jer je sve ovo za njega potpuno novo iskustvo.
Nemojte se iznenaditi ako dijete očekuje osobu koju je izgubilo. I odrasli to čine. Roditelj i dijete tada mogu pomoći jedno drugome. Pitajte dijete kako je, imajte hrabrosti reći kako je i vama teško. Pričajte s djetetom o umrlom, recite da i vama nedostaje.
Mala djeca mogu pokazai ljutnju ili protest, ako je usljed smrti bliske osobe došlo do promjene u uobičajenom ritmu i navikama. Te promjene ne moraju odraslima biti važne, ali dijete ih osjeća. Dopustite djetetu i takve osjećaje koji se ne uklapaju u stereotip tugovanja.
Omogućite djetetu da sudjeluje u ritualima vezanim za gubitak. Time ćete mu pomoći da gubitak učini stvarnim. Nema pokazatelja koji bi govorili protiv nazočnosti djece školske dobi na sprovodu vlastitog roditelja. Međutim, dijete treba za to pripremiti. Treba mu reći što će se tamo događati, pitati ga želi li ići i s kim želi biti na sprovodu. I, naravno, tu odluku treba poštivati! I starije predškolsko dijete na isti način valja pitati želi li ići na sprovod. Ako ne želi ići, treba ga pitati s kim želi biti dok su drugi na sprovodu, ponuditi mu nekoga od bliskih osoba dok je ostatak obitelji na sprovodu.
Jako je važno da dijete osjeća zajedništvo s ostalim članovima obitelji u razdoblju tugovanja. Dijete nikako ne treba izdvajati i prešućivati mu važnu činjenicu da je izgubilo blisku osobu.
Podržite dijete da nastavi sa svakidašnjim aktivnostima (vrtić, igra, polazak u školu) kad to poželi. Kontaktirajte s odgajateljima u vrtiću i učiteljima u školi radi primjerene podrške djetetu.
I najvažnije: budite strpljivi sa sobom i s djetetom u teškim trenucima.

izvor

U kratkom roku jedno za drugim su umrli i djed i baka koji su živjeli s nama.I ne sjećam se više...bio je to težak period jer je moj mali jako volio i baku i djeda i bio jako vezan za njih.
Rekla sam mu da je baka bila jako bolesna i da je otišla ne nebo i da je čuvaju anđeli.Rekla sam mu da ga jako vole i baba i dida,ali su otišli i duša im je na nebu.
Pitao me kad će se vratiti i rekla sam mu da se ne mogu vratiti ali da ga puno vole i misle na njega.Kad je sprovod prošao i to neko vrijeme...onda smo otišli na groblje kod bake i djeda da vidi gdje su oni.
Taj period kad je baka bila bolesna je bio baš težak i to vrijeme poslije.Puno su ga voljeli i ljubavi mu dali.
Ne zaboravlja ništa i sjeća se dosta stvari koje je prošao sa bakom i djedom i svih bakinih pjesmica.Spomene ih katkad i dan danas se prisjeti.Bilo mu je 4 godine kad se sve to izdogađalo...sad već ima 11.

Ja sam njoj pošla obajsniti a ona je nakraju meni objašnjavala. Nije joj bio jasan dio zašto se nemožeš više probuditi kada zaspiš zauvijek..ali pričala sma joj o energiji i duši i nakraju ona kaže i onda će oni nju staviti u zemlju i zatrpati...ali to ti više nije baka to je samo njeno tijelo. Ja sam ostala bez rijeći