7 duhovnih zakona – Jeste li ikada čuli za zakon najmanjeg napora?

Foto: stocksnap.io
Upoznavanje i primjena duhovnih zakona dovodi nas u sklad s prirodom i mi stvaramo oslobođeni briga, radosno i s ljubavlju. Postoji mnogo viđenja uspjeha, a materijalna dobra su samo jedno od njih. Osim toga, uspjeh je putovanje, a ne odredište.




Materijalno obilje, u svim vidovima, je činilac koji to putovanje može učiniti prijatnim. Ali, uspjeh isto tako obuhvaća i dobro zdravlje i energiju te volju za životom, odnose s drugima koji nas usrećuju, stvaralačku slobodu, emotivnu i psihološku stabilnost, osjećanje zadovoljstva i smirenost.

Ipak, čak i kada smo ispunjeni svim ovim doživljajima, ostat ćemo neostvareni ako u sebi ne gajimo sjeme božanskog. U stvari, svako od nas je božanstvo u nekom prerušenom obliku, a bogovi i boginje koji u nama obitavaju traže da se u potpunosti izraze. Istinski uspjeh je, dakle, doživljavanje čudesnog. On znači da se ono božansko u nama razvilo.

Uspjeh je osjećanje božanskog kudgod krenuli, u što god pogledali – oči djeteta, ljepotu cvijeta, let ptice. Kada počnemo doživljavati život kao čudesno iskazivanje božanskog i to ne samo povremeno nego sve vrijeme, onda ćemo shvatiti pravo značenje reći uspjeh.

1. Zakon čistog potencijala
Izvor svakog stvaranja je čista svijest, čist potencijal koji teži svom izrazu od neiskazanog ka iskazanom.

I kada shvatimo da je naše istinsko Ja u stvari Ja čistog potencijala, svrstavamo se usporedo sa svim što postoji u svemiru.

PRIMJENA ZAKONA ČISTOG POTENCIJALA

Ja ću zakon čistog potencijala početi aktivno da primjenjivati tako što ću se obavezati poduzimanju sljedećih koraka:

Stupit ću u vezu s poljem čistog potencijala tako što ću svakog dana odvojiti vrijeme za šutnju, vrijeme da jednostavno budem. Isto tako provest ću u tihoj meditaciji najmanje dva puta na dan po približno trideset minuta, izjutra i navečer.
Svakog dana ću posvetiti određeno vrijeme za povezivanje s prirodom i na taj način se u tišini podsjećati na njenu poruku koju saopćava svako živo biće. Sjedit ću i šuteći promatrati zalazak sunca, ili slušati šuštanje mora ili rijeke, ili ću samo mirisati jedan cvijet. U zanosu svoje vlastite šutnje i u povezivanju s prirodom uživat ću u pulsiranju života iz beskrajnih daljina, uživat ću u polju čistog potencijala i nesputane kreativnosti.
Primenjivat ću uzdržavanje od procjenjivanja. Počet ću dan izjavom: “Danas neću procjenjivati ništa što se dogodi”. I tokom cijelog dana podsjećat ću sebe da ne procjenjujem.


2. Zakon davanja
Svemir djeluje na osnovama dinamičke razmjene – davanje i primanje su različiti vidovi tokova energije u svemiru.

A u našoj spremnosti da damo ono što tražimo, naš je doprinos obilju svemira koji kruži kroz naše živote.

PRIMJENA ZAKONA DAVANJA

Ja ću zakon davanja primjeniti tako što ću se obavezati raditi slijedeće:

Bilo gdje da idem i bilo koga da susretnem, nešto ću pokloniti. Taj poklon može biti lijepa riječ, cvijet ili molitva. Već danas dat ću nešto svakome s kim dođem u dodir,čime ću pokrenuti tok radosti, bogatstva i obilja u svom životu i u životu drugih.
Već danas ću sa zahvalnošću primiti sve darove koje mi život pruža. Primit ću darove prirode: sunce, glasove ptica, proljetni pljusak ili prvi zimski snijeg. Primit ću s otvorenošću darove drugih – materijalna dobra, novac, lijepu riječ ili molitvu.
Obavezat ću se da ono što ja posjedujem neprestano kruži tako što ću davati i primati ono što je najdragocjenije u životu, a to su darovi pažnje, simpatije, poštovanja i ljubavi. Kad god nekoga susretnem, ja ću mu u sebi poželjeti sreću, radost i smijeh.
3. Zakon karme ili zakon uzroka i posljedice
Sve što činimo proizvodi silu energije koja nam se vraća u istom obliku – što smo posijali to žanjemo. I kada se opredjelimo za djela koja donose sreću i uspjeh drugima, plod naše karme je sreća i uspjeh.

Karma je vječno potvrđivanje ljudske slobode. Naše misli, naše riječi, naša djela su niti one mreže kojom se sami obavijamo.

PRIMJENA ZAKONA KARME ILI UZROKA I POSLJEDICA

Zakon karme ću staviti u djelovanje tako što ću odlučiti postupati na sljedeći način:

Danas ću biti svjestan svjedok svake odluke koju donesem. Time što ću biti svjestan svjedok, ja ću svaku od tih odluka unijeti u svoje svjesno shvaćanje. Znam da je najbolja priprema za ono što može naići u bilo kom trenutku u budućnosti, potpuna svijest o sadašnjem trenutku.
Kad god učinim neki izbor, postavit ću sebi dva pitanja: “Kakve su posljedice ovog mog izbora?” i “Hoće li će ovaj moj izbor donijeti zadovoljstvo i sreću meni i onima na koje će ovaj izbor utjecati?”
Zatražit ću, zatim, savjet od svog srca i rukovodit ću se porukom koju mi ono šalje u vidu prijatnog ili neprijatnog. Ako izbor donosi osjećanje prijatnosti, ja ću ga bez razmišljanja prihvatiti. Ako postoji osjećanje neprijatnog, ja ću sačekati i u sebi preispitati posljedice mogućeg izbora. Taj glas i njegovo vođenje omogućit će mi da spontano donosim prave odluke, odluke koje su dobre i za mene i za one koji me okružuju.




4. Zakon najmanjeg napora
Ovaj zakon se zasniva na činjenici da inteligencija prirode djeluje s beskrajnom lakoćom i oslobođena suvišnih napora. To je zakon najmanjeg djelovanja, odsustva otpora. Zato je to princip sklada i ljubavi. Kada se tome naučimo od prirode, sve svoje želje ćemo moći lako ispuniti.

Ako promatramo prirodu na djelu, vidjet ćemo da se sve odvija uz najmanji mogući napor. Trava ne nastoji rasti – ona jednostavno raste. Riba ne nastoji plivati – ona jednostavno pliva. Cvijet ne nastoji cvjetati – on jednostavno cvjeta. Ptica ne nastoji letjeti – ona jednostavno leti. To je dio njene prirode.

PRIMJENA ZAKONA NAJMANJEG NAPORA

Ja ću zakon najmanjeg napora primjenjivati tako što ću se obavezati poduzimanju sljedećih koraka:

Primjenjivat ću prihvaćanje. Danas ću prihvaćati ljude, situacije, okolnosti i događaje onakve kakvi budu. Shvatit će da je ovaj trenutak onakav kakav treba biti i da je cijeli svemir onakav kakav treba biti. Neću se suprotstavljati cijelom svemiru tako što ću se suprotstavljati ovom trenutku. Moje prihvaćanje je potpuno i sveobuhvatno. Prihvaćam stvari onakve kakve su ovog trenutka, a ne onakve kakve želim da budu.
Mojim prihvaćanjem stvari onakvima kakve jesu, preuzimam odgovornost za svoju situaciju i za događaje koji za mene predstavljaju problem. Znam da prihvaćanje odgovornosti znači da neću smatrati daje bilo tko ili bilo što krivac za situaciju u kojoj se nalazim; za to neću okrivljavati ni sebe. Znam da je svaki problem u stvari prerušena nova mogućnost i da mi svijest o ovom trenutku daje mogućnost da se tim trenutkom koristim kao potencijalnom prednošću.
Moj svijest o trenutku danas će se izražavati i kroz nebranjenje. Odbacit ću potrebu da branim svoje stavove. Oslobodit će se potrebe da uvjeravam druge u ispravnost svojih stavova ili da ih privoljevam da ih prihvate. Nastojat ću ostvariti otvorenost za sve stavove, ne držeći se kruto ni jednog od njih.




5. Zakon namjere i želje
U svakoj namjeri i želji sadržan je mehanizam za njihovo ostvarivanje, jer namjera i želja u polju čistog potencijala imaju beskrajnu moć organiziranja. I kada u plodno tlo čistog potencijala uvedemo namjeru, mi beskrajnu moć organiziranja stavljamo u svoju službu. Sve ono na što u životu usmjerimo pažnju, postaje jače.

Sve ono čemu uskratimo pozornost vene, raspada se, nestaje. Namjera, s druge strane, daje poticaj pretvaranju energije i informacija u druge oblike. Namjera organizira svoje ispunjenje.

PRIMJENA ZAKONA NAMJERE I ŽELJE

Primjenjivat ću zakon namjere i želje tako što ću se obavezati poduzimanju sljedećih koraka:

Napravit ću popis svojih želja. Taj popis nosit ću stalno sa sobom. Prije nego što se upustim u šutnju i meditaciju, pogledat ću taj popis. Spisak ću pogledati i navečer, prije nego što zaspim. Kada se izjutra probudim isto tako ću ga pogledati.
Sve te svoje popisane želje ja ću osloboditi i dozvoliti da one sazrijevaju u utrobi stvaranja, s vjerom i kad mi se čini da sve ne ide kako ja želim, za to postoji razlog i u svemirskom planu za mene postoje rješenja koja su puno bolja od onih u mojim predviđanjima.
Stalno ću sebe podsjećati da je potrebno održati svijest o sadašnjem trenutku u svemu što činim. Neću dozvoliti da prepreke naruše moju pozornost koju posvećujem sadašnjem trenutku. Prihvatit ću sadašnjost onakvom kakva je, a budućnost ću izražavati kroz svoje najdublje i najdraže namjere i želje.
6. Zakon nevezivanja
U nevezivanju leži mudrost neizvjesnosti. U mudrosti neizvjesnosti leži sloboda u odnosu na prošlost, na poznato, jer je ono tamnica uvjetovanosti prošlošću. A svojom spremnošću za iskoračenjem u nepoznato, u polje svih mogućnosti, mi se predajemo kreativnom umu koji usklađuje igru svemira. Zakon nevezivanja kaže da je, da bismo dobili bilo što u fizičkom svijetu, prije svega je potrebno odbaciti svoju vezanost za taj predmet.

To ne znači da se time odričemo namjere da ostvarimo želju. Ne odričemo se ni namjere ni želje. Mi se odričemo svoje vezanosti za ishod. To je vrlo djelotvorna odluka. Onoga trenutka kada se odreknemo vezivanja za ishod, povezujući istovremeno usmjerenu namjeru s nevezivanjem, postići ćete ono što želimo.



PRIMJENA ZAKONA NEVEZIVANJA

Ja ću zakon nevezivanja primjenjivati tako što ću se obvezati poduzimanju sljedećih koraka:

Danas ću se obavezati na nevezivanje. Dozvolit ću i sebi i onima oko mene da budu onakvi kakvi su. Neću kruto nametati svoje ideje o tome kako što treba biti. Neću na silu donositi rješenja za probleme i time stvarati nove probleme. U svemu ću sudjelovati aktivno, ali bez vezivanja.
Danas ću u sve unijeti čimbenik neizvjesnosti kao jedan od bitnih načina na koji doživljavam svijet oko sebe. Ta moja spremnost da prihvatim neizvjesnost omogućit će da iz zbrke, nereda i kaosa, rješenja sama izrone. Što stvari izgledaju neizvjesnije, to ću se ja sigurnije osjećati, jer je neizvjesnost put ka slobodi. Nalazit vlastitu sigurnost u prihvaćanju mudrosti neizvjesnosti.
Ući ću u polje svih mogućnosti očekujući sva ona uzbuđenja koja mogu nastati kada smo otvoreni za beskrajan niz ponuđenih izbora. Kad jednom uđem u to polje, sve radosti, iskustva, čari i tajne života bit će moji.
7. Zakon dharme ili životnog cilja
Svatko ima neki životni cilj. Izuzetan cilj ili poseban dar da daruje druge. Kada taj poseban dar povežemo sa služenjem drugima, osjetit ćemo zanos i polet vlastitog duha, što je najviši cilj, onaj koji stoji iznad svih ciljeva. Dok radiš, ti si flauta kroz čije srce se šapat vjetrova pretvara u glazbu.

A što tek znači raditi s ljubavlju? To znači tkati platno nitima izvučenim iz srca, kao da će se tebi najvoljenija osoba zagrnuti tom tkaninom. Zakon dharme kaže da smo se mi ostvarili u fizičkom obliku da bismo ispunili neku svrhu ili cilj.





PRIMJENA ZAKONA DHARME ILI ŽIVOTNOG CILJA

Ja ću zakon dharme primjenjivati tako što ću se obavezati poduzimanju sljedećih koraka:

Danas ću se s ljubavlju odnositi prema Bogu ili Božici koji duboko, u mojoj duši, leže u zametku. S pažnjom ću osluškivati duh koji je u meni i koji pokreće moje tijelo i moj um. Probudit ću svoja osjetila kako bi doživjela taj duboki mir u mome srcu. Svijest o beskrajnom vječnom Biću unosit će u sve doživljaje koji imaju vremensku granicu.
Napravit ću popis svojih posebnih darova. Zatim ću napraviti popis svega u čemu uživam dok izražavam te posebne darove. Dok izražavam te posebne darove i služim čovječanstvu, ja gubim pojam o vremenu i stvaram obilje u svom životu i životima drugih.
Svakog dana ću se upitati: “Kako mogu služiti?” i “Kako mogu pomoći?” Odgovori na ova pitanja omogućit mi da pomažem bližnjima s ljubavlju.

izvor