Da li znamo čime se hranimo?

Da li zaista znamo sta u svakodnevnoj prehrani unosimo u nas organizam? Strucanjaci koji se bave istrazivanjem ziveznih namirnica tvrde da nijedna otpadna tvar , mikroorganizmi i zivotinjski proizvod ne izgleda dovoljno odvratan da ne bi zavrsio u nekoj od konzervi ili u slatkisima. Prozivodjacima je veoma bitno da rade sa jefitnim dodacima bez obzira o cemu se radi i kako ce se to odraziti na zdravlje potrosaca .

Naprimjer od azijatijskih ljudskih dlaka se proizvodi tvar ( bjelancevina) pod nazivom Cystein. Od nje se pravi dodatak koji se koristi u proizvodnji pekarskih proizvoda (kruh i ostalo), a doprinosi tome de se tijesto prilikom obradene ne lijepi za masinu i da prilikom pecenja zadrzi svoju formu a osim toga i ima jako ugodan miris.

Da li je ova tvar stetna? Ne nije, ali je prilicno odvratna.
Sta sve stoji u kruhu, kolacima odnosno uopsteno u pekarskim prozivodima i kako te tvari raspoznati.
Na zapakovanim proizvodima stoji oznaceno : "L-Cystein", "L-Cysteinhydrochlorid" ili "E 920", dok za nezapakovane pekarske proizvode nije obaveza da se taj sastojak naznaci, nego samo u izuzetnim slucajevima.

Specijalisti za arome ukus jagode se naprimjer dobiju mijesanjem piljevine, alkohola i jos nekih tajnih sastojaka.
Sta stoji iza toga ?

Kolicina prozivedenih jagoda ne zadovoljava ljudske potrebe, zato se sa jeftinim gore navedenim sastojcima dobije veoma jeftina aroma.
Na slican nacin samo uz dodatak nekih drugih sastojaka dobiju se aroma vanijlije ,malina ili kakao.


Da li je to opasno ?


Postoji mogucnost da ovakve arome izazovu neke vrste alegrija. Ono sto je sigurno jeste da ove arome uticu na nas okus tako da vecini djece u danasnje vrijeme bolji ukus ima aroma jagode nego recimo stvarni ukus svjezih jagoda. Ovakve arome koriste se u skoro svim vocnim jogurtima,desertima, zeleima itd.

U jednom mjestu kod Leipziga u Njemackoj njeguje se vec oko 500 godina tradicija pravljenja jedne posebne vrste sira. Naime sir je prekriven 3 mm debelim slojem nacinjenim od mikroskopskih malih paukova i za razliku od nekih drugih sireva kod kojih se spoljasnji dio ne konzumira, kod ovog sira nije takav slucaj nego naprotiv i taj vanjski prekriven paukovima se jede.

Da li je ovaj sir stetan?
Naprotiv, strucnajci tvrde da sluzi kao dobar izolator kod alergije na kucnu prasinu, osim toga utjece pozitivno na potenciju.
Nalaze se veciniom u spanjolskim i francuskim sirevima, koji se duze vrijeme cuvaju u podrumima.

Kvasceve gljivce koje se nalaze na korijenju drveca takodje se ciljano koriste u prehrambenoj industriji .
Inzinjeri ishrane su utvrdili da ove gljive sadrze sastojak koji ima intenzivan okus kokosa.

Da li je to opasno?

Pretpostavlja se da nije osim kad su u pitanju alergicari na kokos kojima se preporucuje opreznost .
Kako prepoznati ovaj sastojak u namirnicama ?
U sluacju da na pakovanju proizvoda sa dodatkom kokosa stoji „prirodna aroma“ vejrovatno se radi o vrsti arome dobivene na gore navedeni nacin.

Bakterije sluze u prehrambenoj industriji kao veoma jeftin dodatak namirnicama kao sto je naprimjer slucaj sa limunskom kiselinom.
Sta se krije iza toga ?
Limunska kiselina ne samo da poboljsava i dotjerava ukus nego i sprijecava razvijanje bakcila i brzo kvarenje namirnica.

Da li je opasno ?
Moze doci do reakcije u slucaju da u namirnice dospiju neobradjene gljive ili spore.
Kako ih prepoznati u namirnicama ?
Na pakovanjima su naznacene kao „limunska kiselina „ odnosno E 330, medjutim ne postoji obaveza u svim zemljama da se ovaj sastojak i deklarise na pakovanju .

Smedje morske alge se koriste kod proizvoda za zeliranje .
Sluze za stabilziranje proizvoda npr. da supe budu povezane i gusce i da puding bude cvrst itd. Naprimjer prilikom pakovanja gulasa u konzerve kolirsti se toliko kolicina ovih algi da gulas ne dospijeva do dna konzerve odnosno da je lijepo rasporedjen .

Da li su ove alge opasne ?

Centri za zastitu korisnika upozoravaju da ove alge ukoliko dodju u kombinaciju sa nekim drugim sastojcima mogu da izgrade tvari koje bi mogle biti opasne po ljudsko zdravlje .
Naleze se u raznim pudinzima, zeleima, marmeladama, konzervama itd.
Nije obavezna nazanaka ovih proizvoda na pakovanuj s obzirom da se prilikom zagrijavanja one uniste, a na nekim pokovanjima cete ih prepoznati pod E 400 i E 405 .

U koncentratima za zivotinje takodje se koriste ekstrakti dobiveni od nekih vrsta cvijeca koje doprinose boljem kvalitetu mesa.
Nazancavnje nacina ishrane zivotinja nije obavezno.
Znaci postoji mogucnost da sve vrste zivotnijskih proizvoda sadrze ove tvari osim naravno zivotinja koji se hrane ekoloski.

Zaklane zivotinje se koriste do najmanjeg djelica svog tijela. Iz srzi i kosti krava, svinja i ostalih zivotinja dobiva se sastojak zelatin.

Zastupljen je u velikoj mjeri, tj kod dosta proizovda posebno recimo u gumenim bombonima, pudinzima, tortama, kao i u kozmetickim proizvodima.
Kod zelatina je slucaj da uvijek mora biti naznacen na pakovanju proizvoda, i ne postoji da se putem njega prenese poznata bolest stoke BSE.


Izvor: http://portal.gmx.net/de/

mislim da ne znamo i bolje da ne znamo...hrana nije kao što je nekada bila...možeš samo vjerovati u ono što si sam uzgojio/la ili odhranio/la...sve drugo ne mora biti za ono što se prodaje...druga su sad vremena i samo se gleda profit...a, što jedemo je nebitno...