“Tako je pisano”

Jedan od argumenata protiv kršćanstva, tj. Crkve je biblijska neutemeljenost, tj. nedostatak stvarnog temelja u tim “svetim i nadahnutim pismima”, koji su nastali postupno i tek kasnije proglašeni “nadahnutim od Boga”. I da se onda da oni mogu biti temelj kršćanstva? Prvo – što se tiče Evanđelja: a ono što je “jezgra kršćanstva”, je neobično da je nastalo tako spontano i na neobičan način? Čemu uopće četiri Evanđelja? Zašto nije bilo samo jedno, ali “pravo”, autentično? Zapravo tri sinoptička su suvišna, ili ostala dva – kao da su Matej i Luka prepisivali Markovo evanđelje i onda dodavali još neke “svoje” dodatke, nadopune. A neka mjesta su kao ista, ali zapravo različito prepričana (u nekim slučajevima to mijenja bitne stvari: npr. da se Isus molio za neprijatelje i govorio, “zašto si me ostavio”, a u drugima da je šutio ili rekao “oprosti im jer ne znaju što čine i sl.)
A Ivanovo je potpuno drugačije, više “filozofsko” (utjecaj grčke filozofije…) Informirajući se o tome kako je nastala Biblija i “sveti kanon” možemo vidjeti koliko je tu bilo prepisivanja tisuću puta – često i krivo biblijskih tekstova. U knjizi “Isus to nije rekao”, Barta D. Ehrmana, Luka i drugi evanđelisti utemeljeni su na Marku – pa su dodavali razne stvari i mijenjali, “uljepšavali” neke stvari itd. Svatko je prevodeći neki biblijski tekst dodavao nešto svoje. Ili barem svoje shvaćanje, davao svoju interpretaciju, kroz što je izražavao svoja uvjerenja. Ponekad su prepisivači pisali nešto novo, uvjereni da unose ispravke krivo shvaćenih dijelova – a zapravo su time unosili svoje izmjene. Jer kako kaže autor te knjige: “čitanje nekog teksta neminovno uključuje tumačenje nekog teksta”. Tako da to nije bilo do kraja statično i autentično, kao što danas imamo knjigu koja je prošla kroz lekturu – pa je onda i autor mogao dati svoju suglasnost za tisak itd. Toga prije naravno nije bilo. Već sam izvorni tekst mogao je imati neke pogreške u sebi – ako ga je pisao netko drugi (npr. pisar – jer svi onda nisu ni znali pisati)
Drugo, kako je nastao sam tzv. “kanon”, ono što je službeno prihvaćeno. To nije bilo u samim počecima Crkve, nego tek u negdje u 4. stoljeću. A bilo je tisuće “svetih rukopisa”, pa su samo neki od njih odabrani, selektirani – a drugi odbačeni – kao oni koji nisu “nadahnuti”. A kriterije koje su, a koje nisu nadahnute su znali smo oni tzv. očevi crkve i naravno Duh Sveti!
Jer tko garantira da je to “Riječ Božja”!? Pa naravno - Crkva! Dakle Crkva ima svu vlast – od Boga, ali tko kaže da je to baš tako? Tko nam to garantira? Opet ista Crkva – koja se poziva na to da je Isus to rekao. A tko to jamči “da je Isus to rekao”? Pa opet Crkva! I tako u krug. Prema tome – nekog stvarno relevantnog dokaza nema! (kadija te tuži, kadija ti sudi!) Crkva sama sebi daje vlast i ovlasti – jednostavnim riječima – tko vas sluša – mene sluša! I to je dosta da svi to prihvate i "povjeruju"? Dosta je da povjeruje naivna tzv. “kritična” masa i da se Crkva onda na tome vozi do 'sudnjeg dana'...
Same Pavlove poslanice su očiti primjer. Ono što je bilo samo upućeno jednoj zajednici, “lokalnoj crkvi”, odjednom postaje upućeno svima i važi za sve. Postaje “Riječ Božja” iako je samo “riječ Pavlova”, no tu moramo priznati da je nadahnuta, jasno i da je Bog kroz njega “progovorio”, a Pavao zapisao ili njegovi pisari. Kao da danas npr. Bozanić piše svoje poslanice ili neki drugi biskup – za svoje “stado” pa da ih se slijedećih 2000 godina čita svima – kao “Riječ Božju”, jer je to rekao Božji posrednik...
Zanimljivo je kada se uspoređuju “sveti tekstovi” NZ, da se tu može vidjeti svašta – tj. različit pristup, različito viđenje Isusa, Crkve i svega. Drugačija su Evanđelja, drugačije poslanice, drugačije otkrivenje. I zašto baš Pavao toliko piše o tome kako Crkva treba funkcionirati, a ne Petar, na kojem je navodno Isus utemeljio Crkvu!? Osim toga, on povijesnog Isusa nije ni vidio, nego tek kad mu se je “ukazao”. No ovo je tek pitanje – tko se to njemu zapravo ukazao!?
Na kraju krajeva – smiješno je da bi stvarno Bog objavljivao svoju riječ, odn. Objavu preko jedne “knjige” koja ima stotine autora i prepisivača, pa je svaka malo drugačija. Tj. ta knjiga je tako nešto elastično, promjenljivo. U njoj ima svega i svačega zbrda – zdola…
Npr. neki tamo levitski zakonik imamo kao Objavu i sveti tekst – gdje su zapisani neki za nas smiješni propisi i uredbe – koje više nemaju nikakve veze s ničim. Ili neke povijesne knjige, u kojima se nabrajaju neke loze, neka čudna imena itd. Ili da čitamo neke proroke koji su bacali “drvlje i kamenje” na ljude koji su štovali “krive bogove” ili nešto slično radili što nije bilo po “Jahvinoj volji”. Da bi sada mi to čitali i primjenjivali na sebe. A nema “veze s vezom”, tj. s ničim… A to je tako kada se neka prastara knjiga uzme za svetu knjigu – pa onda kada bi u njoj bile i najveće gluposti, ljudi bi to tumačili na neki “uzvišeni” način – jer to je navodno “od boga” – i nešto nam govori.
To se onda zove “narod knjige” i “religija knjige”, gdje neke tamo arhaične i prazne riječi imaju “uzvišeno” značenje i trebaju određivati naš život danas. Kako je to smiješno! Držati se svega toga “kao pijan plota”, a na kraju krajeva – tko uopće zna čije su to riječi i koliko su te riječi autentične ili uopće koliko su točno prevedene? A na kraju samo Crkva je mjerodavna da kaže jeli nešto ispravno ili neispravno. I kako joj uopće ne vjerovati, kad je tako sveta i nepogrešiva!?
Vrlo neobično je to da Evanđelja nisu nastala odmah, nego kroz dosta dugi period vremena, a pripisuju se Mateju, Marku, Luki i Ivanu, a datiraju skoro sa kraja I stoljeća. Čudno je i to da neki Marko i Luka pišu Evanđelja, a da zapravo Isusa nisu ni vidjeli. Koliko sam čuo: Marko je Petrov učenik; a Luka Pavlov. Na osnovu čega to onda Luka piše Evanđelje, kad je znao samo Pavla, on zapravo nema nikakve veze s povijesnim Isusom. Pa zašto Evanđelja nisu pisali jednostavno apostoli, nego neki drugi ljudi, 'po nadahnuću'? Ni najveći stručnjaci ne mogu složiti ili jasno reći – kako su Evanđelja zapravo nastala. Sve je tu nešto maglovito i nejasno.
Da je Isus stvarno želio osnovati ovakvu organizaciju i instituciju koja bi ga zastupala na Zemlji, onda bi to sve trebalo biti malo drugačije. Bilo bi nužno da se od početka sve lijepo zapisivalo, jasno reklo, a ne ovako, naknadno: tako je pisano, to apostoli svjedoče itd. I onda ona slavna rečenica: blago onima koji ne vidješe, a vjeruju… Da, stvarno, kako ne bi vjerovali kada imamo tako neupitna svjedočanstva. Jer, kako se ono kaže “papir svašta trpi”…
Evo i nekih primjera netočnih i sumnjivih navoda iz Evanđelja:
*Josip nije morao ići u Betlehem zato jer je potjecao iz “roda i mjesta Davidova” – zašto bi? Kakve to ima veze, jer je David živio skoro pa 1000 godina prije… Osim toga, kako Isus može biti potomak Davida – kad Josip nije njegov biološki otac!?
*Zašto bi Isus govorio da njegovi učenici trebaju “nositi križ” kad ga još sam nije nosio? To bi njegovim suvremenicima moralo biti nerazumljivo – što je time želi reći?
*Isusova kušnja na pustinji: Tko je tamo bio prisutan, da bi mogao dati takvo izviješće, kako je to bilo!? Ili je govorio: bio sam na pustinji i onda mi je pristupio đavao… Pa sam mu ja rekao…
*Ti si Petar - Stijena, spominje se samo na jednom jedinom mjestu (Matej, to je lako moglo biti naknadno nadodano)! Da bi se opravdalo to da je Petar nešto posebno među apostolima i da bi se tako jednom čovjeku olako “dala sva vlast” - na Nebu i na Zemlji...

Protagora

Ovo je citat vezan uz Isusa i njegovu obitelj: "Biblija zagovara tezu da je Isus ipak imao još braće i sestara, što je vidljivo iz Evanđelja po Mateju, (Mt13,55) koji kaže: „Nije li ovo drvodjelin sin? Zar mu se Majka ne zove Marija, a njegova braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda?“.;„Od Apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova.“ (Gal 1,19); „Svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.“ (Djela 1,14); „I čuvao je djevicom dok nije rodila Sina. I nadjenu mu Ime Isus.“ (Mt 1,25)."

Evo za nekoga ko nije pomno pročitao bibliju ili si nije znao rastumačiti, nešto nova ..Ali ovo je samo mali djelić...Ima toga još jako puno... Znači Isus nije bio sin jedinac kao što večina misli.

Da li je Isus imao braću i sestre?


Odgovor: Isusova braća se pominju nekoliko puta u Bibliji. Matej 12:46, Luka 8:19, i Marko 3:31 kažu da su Isusovi majka i braća došli da ga vide. Biblija nam kaže da je Isus imao četiri brata: Jakova, Josifa, Simona i Judu (Matej 13:55). Biblija nam isto tako kaže da je Isus imao sestre, ali ne piše kako se zovu ili koliko ih je (Matej 13:56). U Jovanu 7:1-10, njegova braća odlaze na praznik dok on ostaje. U Delima 1:14, za njegovu braću i majku se kaže da su se molili sa drugim učenicima. Galatima 1:19 pominju da je Jakov bio Isusov brat. Najprirodnije je da zaključimo da ovi pasusi govore da je Isus imao polubraću i sestre.

Neki Rimokatolici tvrde da su ova “braća” zapravo Isusovi rođaci. Međutim, u svakom od ovih slučajeva, korišćena je specifična grčka reč za “brat”. I dok ova reč može da se odnosi i na druge rođake, njeno normalno i bukvalno značenje označava rođenog brata. Postoji grčka reč za “rođak,” i ona nije korišćena. Drugo, ako su oni bili Isusovi rođaci, zašto se toliko često pominju da su u društvu Marije, Isusove majke? Kontekst čak nigde ni ne nagoveštava nešto, kada se pominju njegova majka i braća da su dolazili da ga vide, koje bi čak i navelo na pomisao da mu oni nisu prava polubraća.

Drugi argument koji koriste Rimokatolici je da su Isusovi braća i sestre bili Josifova deca iz prethodnog braka. Cela teorija o tome da je Josif bio mnogo stariji od nje, da je pre toga bio oženjen, da je imao mnogo dece i da je bio udovac pre nego da se oženi Marijom je stvorena bez ikakve biblijske podloge. Problem je da u Bibliji ne postoji čak ni nagoveštaj o tome da je Josif bio oženjen ili da je imao decu pre nego da se oženi sa Marijom. Ako je Josif imao bar šestoro dece pre nego što se oženio Marijom, zašto se ona ne pominju na Josifovom i Marijinom putu za Vitlejem (Luka 2:4-7) ili u Egipat (Matej 2:13-15) ili na njihovom putu nazad u Nazaret (Matej 2:20-23)?

Ne postoji biblijski razlog da verujemo da su ova braća i sestre nešto drugo osim Josifova i Marijina rođena deca. Oni koji se suprostavljaju ideji da je Isus imao polusestre i polubraću, to prave ne zato što su argumente našli u Bibliji, već zbog toga što veruju u predumišljen koncept da je Marija bila trajno nevina, što je biblijski netačno: “I ne poznavaše je dok ne rodi sina i dade mu ime Isus” (Matej 1:25). Isus je imao polubraću i polusestre, koji su bili Josifova i Marijina deca. To je jasno i nedvosmisleno učenje iz Božije Reči.

Ma Mila zakon si ... Evo još jedne koja može samnom o toj temi...
Mislim koliko ima nebuloze u svetim pismima... Božje riječi da i ne spominjem...

Evo jedne zanimljive kontroverze iz Biblije, knjige koja je sama riječ Božja i koja bi trebala propovijedati mir ljubav i slično.
Citat je iz Pete knjige Mojsijeve - Ponovljeni zakoni, a glasi:
I uzesmo tada sve gradove njegove, i pobismo ljude po svim tim gradovima, i žene i djecu, ne ostavismo živa ni jednoga. (2,34)

Luna2 je napisao/la:

Ma Mila zakon si ... Evo još jedne koja može samnom o toj temi...
Mislim koliko ima nebuloze u svetim pismima... Božje riječi da i ne spominjem...

Draga moja reci cu ti. ne bih se upustala u temu da li ima nebuloze u Svetom pismu.Ako je nesto sveto, ne treba u njega dirati.Ali bi bio veliki greh Bozje reci proglastiti nebulozom. Bozje reci su istina ali nazalost ljudi su mnogo napisali i objavili predstavljajuci svoje misli i reci i govoreci svoja misljenja kao Bozje .
Ljudi cine nepravdu jedni drugima ali na taj nacin isto cine i Bogu.
11. Mihej Glava 02
(Knjige Staroga zaveta/Knjiga proroka Miheja)
Teško onima koji smišljaju bezakonje i o zlu se trude na posteljama svojim, i kad svane izvršuju, jer im je sila u ruci. 2:2 Žele njive, i otimaju ih; žele kuće, i uzimaju; čine silu čoveku i kući njegovoj, ..

Luna2 je napisao/la:

Evo jedne zanimljive kontroverze iz Biblije, knjige koja je sama riječ Božja i koja bi trebala propovijedati mir ljubav i slično.
Citat je iz Pete knjige Mojsijeve - Ponovljeni zakoni, a glasi:
I uzesmo tada sve gradove njegove, i pobismo ljude po svim tim gradovima, i žene i djecu, ne ostavismo živa ni jednoga. (2,34)

Citajuci Sveto pismo cesto sam se uzasavala ovakvih i slicnih stihova.pricala sam i sa nekim teolozima o toj temi. Za sve postoji objasnjenje ali istrebiti sve zivo cak i nevinu decu pa i ono sto uza zid mokri, ne mogu shvatiti da je bila Bozja volja ni za najgoreg gresnika.Evo nekoliko citata.

1 car. 9:8 I tako će izginuti sav dom Ahavov, i istrebiću Ahavu i ono što uza zid mokri, i uhvaćenog i ostavljenog u Izrailju.

. 1 Car. Glava 14
(Knjige Staroga zaveta/Prva knjiga o Carevima)
... i likove livene da bi me dražio, pa si me bacio na leđa svoja; 14:10 Zato, evo, ja ću pustiti zlo na dom Jerovoamov, i istrebiću Jerovoamu i ono što mokri uza zid, i uhvaćenog i ostavljenog u Izrailju, ..

1.Sam.25:34 Doista, tako živ bio Gospod Bog Izrailjev, koji mi ne dade da ti učinim zlo, da mi nisi brže izašla na susret, ne bi ostalo Navalu do zore ni ono što uza zid mokri.

Lijepo si to sročila ali mene zanima i druga stvar . Postoji li Bog uopće ? Samo počni istraživati malo. Ja imam prijatelja koji doslovce proučava teologiju, sveta pisma svih vjera, i sve ostalo što spada pod katoličanstvo. Nitko nikada neće saznati ima li čega ili nema. To ti je i ona znastvena studija pokazalo da duša kad umreš izlazi iz tebe.To je zapravo samo misao koja se dešava u našem mozgu. Znači duša su zapravo naše misli...
Po ovome ispada da su Bog, sin i duh sveti zapravo jedna osoba...
Katolici tvrde da Duh Sveti «izlazi od Oca i Sina» (ex Patre Filioque procedit), a pravoslavci pak kažu da Duh Sveti zasigurno «izlazi od Oca po Sinu».
Bog Otac ima odnos prema Mariji kao prema svojoj najdražoj, najmilijoj kćeri. Duh Sveti Mariju ljubi kao svoju jedinu i prečistu zaručnicu, a Sin ljubi Mariju kao svoju uzvišenu majku.
Budući da se radi o stvarima koje su presudne za budućnost čovječanstva, vrijeme je da konačno razjasnimo taj misteriozni pojam Svetoga Trojstva:
Isus Krist je Bog, kao i Sveti Duh, ali nema ih više, sva trojica su Jedno. Isus je svoj vlastiti otac i svoj vlastiti Sin. Sveti Duh nije niti otac niti sin već oboje.
Sina je začeo Duh, ali je postojao prije toga – kao i kasnije, nakon smrti na križu.
Prema nebeskoj tablici množenja: jedan puta jedan je tri, a tri puta jedan je jedan. Ako oduzmemo dva od jedan ostaje tri, a ako dodamo dva i jedan nastaje jedan.
Marko 13, 32
"A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac."
Sin ne zna kada će biti Sudnji dan. Je li to Sin koji je dio trojstva pa ne znade? Bog taji nešto sam od sebe?
Sin je morao obaviti samoubojstvo raspećem na križ (ali oživio je), da bi Svemogući Bog Otac oprostio ljudima jedan grijeh koji nisu počinili (naslijedili ga od Eve i Adama koji nisu razlikovali dobro i zlo).
Na križu zavapi: "Bože zašto si me ostavio", tj. zašto sam ostavio samoga sebe na križu, a kada moli Oca da ne pije kaleža muke križa, On moli samoga sebe da se ne žrtvuje pred samim sobom.
On je Božji sin, ali nije mlađi od Boga, jer su oba tj. On, isto vječno stari, kao i Sveti Duh koji je sišao na apostole i Krista tj. samog sebe.
A Djevica Marija (Mirijam) je začela po Njemu, kako bi se On rodio i umro na križu, i uskrsnuo treći dan, iako je vječan kao i njegov svemogući Otac tj. On sam.
(Ingersoll's Works, Vol. 4, str. 266-67)

A kome je obečao ? Jel iko čuo ili vidio od onoga što čitamo ?

Napisao: Dobra vest

Biblija objavljuje ponovni dolazak Isusa Hrista na zemlju!

Uvod Živimo usred najveće krize ljudske istorijie. Rat, droga, korupcija, revolucije, zarazne bolesti, glad i niz drugih ljudskih i prirodnih katastrofa koji se šire po celom svetu. Sve su vrednosti poremećene, a norme prekršene. Sveto Pismo predskazuje da dolazi kraj ovom bezbožnom, neposlušnom i zlom svetu.

Kada je Gospod Isus došao prvi put na svet, ispunilo se 109 od svih starozavetnih proročanstava o Njemu. Ostalo je još 224 proročanstva da se ispune, kada Isus Hrist bude ponovo došao na zemlju. Ponovni Isusov dolazak u Bibliji se spominje osam puta više nego prvi Gospodnji dolazak na svet. Gospod Isus Hrist spominje Svoj ponovni dolazak 21 put. Osim toga na 50 mesta On upozorava Svoje učenike da straže i da budu spremni kada On bude ponovno došao. Na osnovu navedenih podataka očigledno je da Sveto Pismo mnogo govori o ponovnom dolasku Gospoda Isusa Hrista i zbog toga ova tema zaslužuje našu posebnu pažnju. Čuvajmo se, dakle, da ne zanemarimo studiranje, proučavanje biblijskih proročanstava. Svedok istine je rekao da će u svetu biti događaja koji će ukazivati na to da se približava vreme Njegovog ponovnog dolaska: „A kad se ovo počne zbivati, ispravite se podignite svoje glave, jer se približava vaše izbavljenje. I kaza im jednu priču: pogledajte smokvu i sva drveta; čim primetite da pupe – sami znate da je leto već blizu. Tako i vi kad vidite da se ovo zbiva, znajte da je carstvo Božije blizu“ Luka 21:28-31.

Luna2 je napisao/la:

A kome je obečao ? Jel iko čuo ili vidio od onoga što čitamo ?

Ne, niko od ljudi koji danas zive nije mogao videti ni cuti. Ali ako verujemo Bibliji ne mozemo olako preci preko njegovog obecanja

Jovan Glava 14

Da se ne plaši srce vaše, verujte Boga, i mene verujte.
14:2 Mnogi su stanovi u kući Oca mog. A da nije tako, kazao bih vam; idem da vam pripravim mesto.
14:3 I kad otidem i pripravim vam mesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da i vi budete gde sam ja.

Ako je Biblija čitana onda je svatko rtko je malo dublje proučavao i Stari i Novi zavjet, jedna velika izmišljotina i parodija..

Gle o ovom ja isto govorim...Naime, spominje se Isusovo krštenje iako ne u tom kontekstu današnjeg poimanja tog zapravo prvog sakramenta. Mene samo zanima kojega Ivana Krstitelja vjernici percipiraju kao pravoga, onoga iz Evanđelja po Luki ili onoga iz Evanđelja po Mateju, gdje Ivan Krstitelj prvi puta čuje za Isusa dok je bio u tamnici, dakle neposredno prije odrubljivanja glave i smrti, pa ga dotični nikako nije mogao krstiti.
A što se datuma tiče, mnoga su se božanstva rodila 25. prosinca od majke djevice, a o uskrsnuću da i ne pričam. Radi se jednostavno o krađi i kopiranju kršćana koji niti u tome nisu imali volje i dosjetljivosti smisliti svoju priču nego su sve lijepo preuzeli od takozvanih poganskih religija. Uskrs i njegovo pomicanje također nema veze s krščanstvom nego židovskom Pashom, ali to je jedna druga i duga priča.
Ima još puno toga.. Uistinu..

Samo da kažem da sam sve ovo skupa preletjela u doslovno 2 minute, a i odgovor je samo izletio iz mene, tako da unaprijed apeliram da me se ne lovi za svaku riječ...

Zna se šta je Stari, a šta Novi Zavjet. Nema smisla stavljati ih na vagu...

Općenito, Biblija je pisana od strane ljudske ruke, znači da se tu ljudski faktor nikako ne da isključiti i zato "Sveto" pismo je meni preteška riječ... O prijevodima na toliko svjetskih jezika i svemu onome što se jednostavno automatski u značenju tim putem izgubilo, uopće da ne pričam...

Uz to, je li Isus imao ili nije braće i sl., apsolutno mi je uopće smiješno pitanje. Kao i nategnuta nagađanja tipa Davincijevog koda i stvari koja je najavljivana kao nešto što će srušiti sve ono u što smo dosad vjerovali i ine nebuloze... Pa, zar (uostalom) nije bio i čovjek?! Osobno bi mi mogao biti samo "draži" da je imao čopor djece i ženu

"Lijepo si to sročila ali mene zanima i druga stvar. Postoji li Bog uopće? Samo počni istraživati malo." - Luna, uz dužno poštovanje, vjera se ne istražuje. zato se i naziva vjerom

Tražiti ju treba, svakako, ali "istraživati" je malo smiješan naziv

Inače, krštena sam, pričešćena i krizmana u Katoličkoj crkvi, na vjeronauk išla čak i čitavu srednju, ali onda sam odjednom doživjela tešku krizu vjere (da to tako nazovemo). Fanatik nikad nisam bila, niti itko od mojih, jednostavno sam kroz igru sa vršnjacima krenula i na vjeronauk i u crkvu, sve u nekom minimumu, ali redovito. U jednome trenutku u životu, kako sam išibana okolnostima počela sumnjati u sve živo i neživo, tako me i vjera ostavila...

Da ne duljim - sada vjerujem isključivo u Dobro. Znači, ne da ne postoji zlo, daleko od toga, već da sve što je pozitivan čin, od koga god i koje god vjere (ili nevjere ) stiglo, da je jedino što je ispravno. U Bibliji mi se puno toga nije sviđalo još dok sam kao klinka išla na mise, ali kao što me ni to nije spriječilo da tražim neki dublji smisao u svemu što čovjek svakodnevno prolazi, tako me neće spriječiti niti to na šta danas sliči Katolička crkva.

Institucija, kažu ljudi. Ja bih rekla - pa kao da od samoga svoga starta, od prvoga pape (ajde, ne mislim sad baš na Petra ) nisu vrlo skoro postali institucija? I kada je još Vatikan izgledao kao muzej (isprika na izrazu) suvenira pokradenih po cijelome svijetu? Imaju riznicu koju uz sve one silne pare čak ne mogu ni održavati, pa im tako u podrumima propadaju npr. sarkofazi iz Egipta ili sveta pisma Mezopotamije. Otkud im prava uopće to držati za sebe? Uf, koja perverzija...

Teško licemjerje je zagovarati Krista hodajući u svili i kadifi i živjeti u tako hijerarhijski posloženom sistemu u kakvom su zadnje valjda faraoni živjeli...

Da se vratim na Crkvu u Hrvatskoj - baš šta sam nedavno čula od Leta 3 koji me inače iritiraju - "oholi i siti, sve u ime Boga" - tako nekako su o našoj crkvi rekli. Potpisujem to punim imenom i prezimenom.

Ali niti su mi kada svećenici kreirali vlastito mišljenje (npr. na vjeronauku sam jednom jedina dobila jedinicu jer sam iskreno rekla šta nitko nije htio ) niti mi oni mogu "proizvesti" vjeru. Šta god se mislilo o njima, smrtnici su poput nas, apsolutno ništa više.

Otišla sam malo predaleko, ali ovo je vrlo aktualna tema trenutno, pa da se negdje ispucam jer obično odbijam uopće trošiti riječi na isto

Koliko god da bila prevedena na sve jezike, ipak mislim da do takvih ludosti riječi nije moralo doći. E vjerovanje, vjerujem samo ono što je istinski dokazano, ono što je i što postoji. Ne mogu nazvati nešto vjerovanjem, kad vidim da je totalni apsurd. Da odlazak u crkvu tebi pomogao jer je psiha zapravo ona koja djeluje i ima moć nad nama. Pa isto i ovo tvoje što si navela, pa i ovo moje što sada pišem. Istraživanje ? Pa zašto ti ovo smeta, mislim ova rječ, kad sam prešla potpuno na religiju i sve vezanu uz nju pa čak od poglavara crkve, Vatikana i svega vjerskog.

Za Novi zavjet tvrdi se da je pun „moralnih“ poruka Isusa i njegovih učenika koje bi svi kršćani trebali slijediti i prakticirati u osobnom životu. Međutim, kako običnom vjerniku koji živi pošteno i krotko objasniti da ga se poziva slijediti ovu Isusovu poruku: Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu učenika govoreći: „Hajdete u selo pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite. Upita li vas tko:“Zašto driješite?“, ovako recite: Gospodinu treba.“ (Luka 19, 29-31). Dakle, ako vam treba prijevozno sredstvo, slobodno se poslužite tuđim, a ako netko slučajno upita: „Zašto mi kradeš Audi?“, možete mu odgovoriti: „Zato što u blizini nije bilo BMW-a!“ Povesti se za ovim biblijskim primjerom značiti će privođenje u policijsku postaju, gdje će vas zasigurno pitati odakle ideja da kradete tuđu imovinu? Vi, kao pravi kršćanin i vjernik lijepo odgovorite: „Dao mi ju je Isus osobno!“

Isto tako, ukoliko se u blizini neke monumentalne i nakaradne građevine u vašem kvartu koja se zove Crkva, nađe neki Konzum, Getro, Mercator ili slično, slobodno ga možete rasturiti i porazbijati sva stakla što većim komadima cigle i kamenja, jer je Isus učinio slično: „I načini bič od užeta te ih istjera sve iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: „Nosite to odavde, i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.“ (Ivan 2, 13-16). Zanima me samo kako bi reagirali crkveni oci kada bi to isto napravili recimo u Mariji Bistrici ili na Trsatu, gdje je „trgovanje u kući Oca“ sasvim legalna stvar. Tamo ne treba razbijati, već kupiti što više kičastih vjerskih đinđuva, jer zakupci štandova plaćaju Crkvi korištenje njenog zemljišta. Ako nemate sreće, pa vas ponovno uhvati policijska patrola pri uništavanju trgovačkog centra, slobodno se možete obraniti kako slijedite Isusov nauk i ne dozvoljavate da se u blizini Crkve trguje, a posebno ne nedjeljom.

Idući primjeri zorno prikazuju kako Isus zamišlja onu: „Ljubi bližnjega svoga.“
„Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.“ (Matej 10, 37).

Znači, ukoliko želite živjeti po biblijskom nauku kao pravi kršćanin, obavezno se morate odreći oca, majke i vlastite djece, čime ćete zasigurno steći veliku milost ljubomornog Isusa koji oko vas ne trpi apsolutno nikoga osim sebe. „Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi.“ (Matej 10, 35). To će reći, ukoliko se prije svi u obitelji međusobno ne pobijete, možete očekivati da intervenira Isus i odvoji vas od, recimo svekrve, koju ionako ne podnosite, pa ćete iz zahvalnosti što ste izbavljeni iz njenih kandži još revnije slijediti Gospodina i njegovo učenje. Isto vrijedi ako ste sin ili kćer roditelja koji vas cijeli život neumorno tlače i živciraju ili ako ste roditelj i jedva čekate da se riješite nezahvalne i bezobrazne dječurlije. Kada vas začuđeni susjedi, koji još nisu spoznali Bibliju, upitaju kako ste se mogli odreći cijele familije, lijepo im odgovorite da, za razliku od njih neupućenih, vi u potpunosti slijedite kršćanski nauk.

Vjerojatno najgnjusnija rečenica koju je „moralni autoritet“ izgovorio po pitanju obiteljskih odnosa je sadržana u slijedećem citatu: „Drugi mu od učenika reče: „Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca! Isus mu kaže: „Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.“ (Matej 8, 21-22). Eto, ako vam je, ne daj Bože, umro otac, svakako se na to nemojte obazirati nego nastavite čitati Sveto pismo i mudre Isusove izreke. Još bi bolje bilo staroga ostaviti da ga sahrani vaša pokojna baba, a vi krenite na neko hodočašće gdje ćete iznova upoznati svu dubinu Božje riječi ili na uvijek aktualan vjerski seminar koji će vas u potpunosti duhovno obnoviti.

Nakon što ste se odrekli preživjelih članova obitelji, a oca ostavili da se nepokopan raspada i čeka uskrsnuće, možete malo kroz Bibliju proanalizirati što vas čeka na financijskom planu. „Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.“ (Luka 19,26). U ovoj se izreci Isus ponaša kao hrvatski ministar financija, jer ako imate gomilu nekretnina, bijesan auto, debeli račun u banci i markiranu obleku budite uvjereni kako će vam Svevišnji dati još. Međutim, ako pošteno živite od bijedne plaće, Isus će se svojski potruditi da vam i to uzme, ako nikako drugačije onda metodom nebeskog harača. Ukoliko posjedujete neki mali vinograd za osobne potrebe, obavezno ga prepustite susjedu, jer bi u protivnom mogli ostati bez glave: „Doći će i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima.“ (Luka 20, 16).

Isus se percipira kao „najmoralnija osoba u povijesti“, ali nakon samo ovih nekoliko biblijskih citata sva njegova silna moralnost u potpunosti pada u vodu. Žalosno je što, ukoliko zaista želite živjeti kao vjerni sljedbenik Isusovog nauka, morate postati lopov, razbijač, te se odreći vlastite obitelji. Ako se tako ne ponašate i ne smatrate naputke Isusa Krista pogodnim vodičem kroz vaš osobni život, možete očekivati sudbinu sadržanu u sljedećoj rečenici za koju stvarno nije potreban komentar: „A moje neprijatelje – one koje me ne htjedoše za kralja – dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!“ (Luka 19, 27).



http://www.svejepolitika.com/smijesna-strana-biblije/#ixzz2KWFBDPrD

Hej Lunice duso, hajde napisi neku svoju rec na ovu temu, lako je kopirati i prenositi tudja misljenja.Cenim tvoj trud i pisanje na ovoj temi ali bi bilo dobro da napises nesto svoje, napr. kako ti dozivljavas Boga i Bibliju.zasto svetkujes Bozic, Uskrs i druge verske praznike.?Vec sam pisala da onaj ko hoce da veruje naci ce 100 razloga za. Dok onaj ko nece i ne zeli verovati naci ce 100 razloga protiv.
Samo pomisli sta bi bilo sa Hriscanstvom kada bi svi poceli verovati ovome gore napisanom. Istina je da to pise u Bibliji ali da li je tacno protumaceno, treba se zamislisti.Nije dobro iz Biblije izdvajati samo ono sto moze posluziti kao kritika i nepostovanje Boga i Biblije.te Boga tvorca nakaradno prikazati.Sta mislis sta bi bilo kada bi iz naseg zivota izvukli samo nase padove i greske.Ima mnogo pozitivnih citata koji ukazuju na Boga na drugi nacin. Mene licno bi bilo strah ovako nesto potpisati i prenositi drugima.Sam isus je rekao da ce doci rugaci koji ce govoriti izvrnutu nauku i da ce sebi nakupiti ucitelje onako kako ih usi svrbe, i da nece stediti stada.Zar ovi citati gore to ne dokazuju.
Namerno ne citiram nijedan stih jer zelim napisati samo ono sto znam iz Biblije,
Nisam sveznajuca, niti je to iko od ljudi, cenim svako tvoje misljenje ali ako je zaista tvoje.

Izvini Mila pa zar nisam napisala nijednu riječ u svoje ime ? Jesam Mila. Ima i naravno tuđa mišljenja s kojima se potpuno slažem i da se ne slažem ne bi ih ovdje nikako stavljala. Evo odgovorit ću ti na sva tvoja pitanja i razjasniti drage volje. Bibliju ti doživljavam kao i svaku drugu knjigu, pa čak kao i bajku, basnu pomalo. Jer to upravo pojedini citati dokazuju, a ja ostajem kod svojeg mišljenja i stajališta. Bog ? Enigma za sebe, ne vjeruje baš ni u to. Ne nakon svega što sam pročitala. Blagdane ove velike ne slavim ništa posebno nikada, dan kao i svaki drugi uistinu, ne hodam ni na ponoćke ni na mise, ja to ne obilježavam, niti slavim Božić. Ne držim se postova, ne živim prema zapovjedanim blagdanima, postovima. Pa zar je grijeh na post jesti meso ? Meni ne... To je samo još jedna za mene narodna tradicija koja je potekla od davnina. I mislim da uopće nema veze s vjerom, več fanaticima. Iz svog života možeš i sama sebi dobre citate izvuči, pa i uglednih osoba... Ne treba ti samo biblija. Najviše zamjeram što je žena u njoj na samom početku bila podređena ostalo se glupost na glupost nadovezuje. Ovo je čitano , pisano, prevođeno, izmišljeno za mene i zato se svojih stavova i uvjerenja čvrsto držim. E pa naši životi njegovi usponi i padovi su tu kako bi iz njih izvukli neke svoje pouke, neke svoje greške ispravili, nekome pomogli ali samoinicjativno a to nimalo ne mogu uspoređivati s pisanom knjigom, a to u ovom slučaju biblija. Ja živim svoj život, na svoj način i ne gledam prema vjerskom pismu, običajima, rječima. Ovo su svakako moje misli i moj stav i kod toga uvijek ostajem jer i to i mislim. eč sam napisala vjerujem samo u viđeno i dokazano. Ostako je za mene samo još jedna bajka više.