Vatikanski skandali - Zašto crkva afere nepotrebno 'gura pod tepih'?

Nakon objave početka suđenja sobaru pape Benedikta XVI. radi krađe i objave vatikanskih dokumenata, tzv. 'VatiLeaks'
Bivši papin sobar Paolo Gabriele priznao je krađu dokumenata i objavu u talijanskim medijima. Zanimljivo je istaknuti da će obranu temeljiti na tome da ga je na sve potaknuo 'Duh sveti zbog razotkrivanja zla i korupcije u Vatikanu'. Nije problem što su dokumenti ukazali na brojne kontroverzne radnje nego što su ukradeni i objavljeni. Ukoliko bude proglašen krivim za svoj 'sveti čin', dobit će do šest godina zatvora, a njegov kolega u nedjelu ipak neće dobiti dužu zatvorsku kaznu. Ovaj slučaj je ukazao na dobro čuvanu crkvenu tajnu - postoje brojni tajni dokumenti koji sadrže očigledno kompromitirajuće ili povjerljive informacije, a Vatikan ih nastoji čuvati izvan opticaja.
Božji bankar
Jedan od prvih i ključnih dokaza o smišljenom prikrivanju protupravnih radnji je tzv. 'Božji bankar' Paul Casimir Marcinkus. Bio je ravnatelj Zavoda za religijska djela (IOR) i guverner vatikanske države. Govorilo se da je imao veze sa smrću Ivana XXIII., a isto tako se govorilo da je spasio Pavla IV. od atentata. Italija je izdala nalog za uhićenje nakon što se IOR našao u skandalu povezanom s ubojstvima 'zelenaša' Sindone i bankara Calvija i suradnju s Liciom Gellijem, velikim masonskim meštrom, američkim špijunom i visokopozicioniranim fašistom tijekom II. svj. rata. Ivan Pavao II. ga je natjerao na umirovljenje pa je sve do smrti bio u izolaciji u SAD-u, daleko od talijanskog pravosuđa. Osim bijega potpomognutog iz Vatikana, tužiteljstvo do današnjeg dana nije sigurno što se sve zapravo događalo.
Skrivanje pedofila
Pedofilija je svakako najviše medijski popraćena vrsta skandala u Vatikanu. Čak 4% (4.392) svih katoličkih svećenika u SAD-u je optuženo za seksualno zlostavljanje djece i pedofiliju. Irska je bila na nogama zbog 'đavoljeg“ svećenika Brendana Smytha koji je u vremenu od četrdeset godina bludničio nad više od sto dječaka i djevojčica i prilikom svake optužbe je premještan iz župe u župu. Nakon javnog otkrića zbog zataškavanja degradirani su kardinali u tom dijelu Irske, kao i irska vlada 1994. Belgija je proživjela sličan slučaj kada je biskup Bruggea, Roger Vangheluwe, priznao zlostavljanje vlastitog nećaka, te je ostavku uručio papi Ivanu Pavlu II.
Kod nas su najpoznatiji slučajevi velečasnog Ivana Čučeka koji je pravomoćno osuđen zbog šesnaest kaznenih dijela bludnih radnji nad desetogodišnjim djevojčicama, a nakon uvjetnog odsluženja kazne služi misu na zagrebačkom kaptolu i vodi vjenčanja i sprovode, te rapskog svećenika Drage Ljubičića koji je unatoč trogodišnjoj pravomoćnoj presudi zbog bludničenja nad dječacima (od osam do jedanaest godina) prije zatvora ispovijedao djecu, danas se nalazi u Domu za umirovljene svećenike u gradu Krku.
Kritički se ipak u ovom slučaju ne smije navoditi samo pripadnike katoličke crkve. 2007. godine je u sjevernoj Britaniji razbijen pedofilski lanac uz šest uhićenih islamista. U arapskim zemljama je čak ponekad i teško razlučiti običaje i pedofiliju, ali se ipak može odvojiti ženidba s maloljetnom djevojkom i bolesno ponašanje prema djeci, ponajprije zbog rigoroznih zakona koji to u startu onemogućuju. Prošle godine je uhićen šaman iz Južne Amerike jer se tako predstavljao da bi mogao bludničiti, a najveća svjetska oaza pedofilije je Tajland gdje budizam predstavlja 95% naroda. Velika je predrasuda da su samo katolici pedofili, no vrijedi apostrofirati kako se Vatikan najviše trudi zataškati vlastite slučajeve dok se druge religije često i radikalno obračunavaju sa 'svojim' pedofilima.
Josemaría Escrivá de Balaguer
Sveti Josemaría španjolski je svećenik, reformator katoličke crkve i osnivač reda osobne prelature 'Opus Dei'. Kontroverzan je ponajprije zbog promjene vlastitog imena ('da ne dijeli ime s drugim svecima') i kupnje svih nekretnina u kojima je ikada boravio ('da bi ih se kasnije lakše pretvorilo u svetišta') što dovoljno govori o njegovoj 'spoznaji' kako će jednog dana postati svetac.
'Tajnovitost' Opus Dei
Izuzev vatikanskog PR-a pojedini svećenici ne čine gotovo ništa kako bi zaustavili ovaj sve neugodniji moment. Doktor psihologije i vrlo ugledni otac Benedict Groeschel (78) nedavno je izjavio da 'ljudi u svojim glavama imaju sliku zlostavljača, psihopata' kada razmišljaju o svećenicima pedofilima, no u stvarnosti to po njemu nije tako jer 'svećenici znaju imati nervni slom kad ih proganjaju tinejdžeri, od 14, 16 ili 18 godina.' Osim tog nevjerojatnog zaključka dodaje kako 'svećenici ne bi trebali ići u zatvor nakon prvog prekršaja, jer im nije bila namjera počiniti zločin'. Jasno je da takve izjave samo dodatno štete situaciji.
Važno je prisjetiti se i knjige 'Da Vinciev Kod' u kojoj se jedan od najpopularnijih svjetskih pisaca, Dan Brown, dohvatio tajanstvene crkvene institucije Opus Dei koja u stvarnosti ipak nije toliki izvor misterija koliko je kontroverzan njihov osnivač Josemaría Escrivá, no više po izraženom egu nego po bičevanju u skrivenim prostorijama. Članovi Opus Deia su tako često bogati i ugledni građani, a neki autori ovu osobnu prelaturu često vežu uz Kongregaciju za nauk vjere kao primjere moderne inkvizicije. Doduše, sve ovo je više kontroverza nego smišljeno zataškavanje prave prirode reda u domeni teorije zavjere pa nam može poslužiti kao primjer da dežurni kritičari crkve često znaju i fabricirati mistiku radi boljeg plasmana vijesti.
Kao zaključak ovog širokog spektra afera možemo zaključiti kako Vatikan prečesto želi zataškati neke situacije iako bi im vjerojatno daleko više u interesu bilo rasvjetljavanje događaja na sudu. Ovakva strategija samo šteti ugledu katoličke crkve, a koliko je zapravo 'prljavog veša' najbolje pokazuje 'VatiLeaks' afera gdje smo doznali kako Vatikan ima čitav niz tajnih dokumenata u svom vlasništvu. Brojni autori govore i o nevjerojatnim literarnim čudima u čuvenoj vatikanskoj knjižnici pa možemo samo nagađati što sve skrivaju najtajnovitije svjetske zidine.
Pavao IV. zamijenjen uljezom?
Intrigantna je i tvrdnja kako je papa Pavao IV. (1963.-1978.) zapravo zamijenjen drugom osobom. 'Uljez' je tako prvi puta je fotografiran 11.12.1974. Kako je imao samo osnovnu školu nije odgovarao na nikakva pitanja niti bilo kakve teme vezane uz rad. Papa je tada sastanke ostvarivao isključivo u zatvorenom okruženju, bez pristupa novinara. Primjer je posjet predsjednika Francuske Valeryja Giscard d'Estainga s kojim je Pavao raspravljao o libanonskoj krizi i slobodi govora. Papa je kao komentar sastanka samo rekao: 'Imam veliku vjeru i duboko sam impresioniran' iako je protokol zahtijevao daleko širi kontekst. Novinari, po svjedočanstvima, nisu mogli objasniti kako je papa imao zelene, a od tog spornog sastanka plave oči. Slika u boji na kojoj je navodni uljez 1977. poslana je u Njemačku. Stručnjaci su ustvrdili da su tolike preinake u izgledu moguće jedino kroz višestruke plastične operacije. Lijevi očni kapci su vidno spušteni, ruke, prsti i lice su vrlo loše formirani, lice mu je zaobljeno i mesnato, nos umanjen te su mu gornji dijelovi uha izbočeni prema van. Znanstvenik Kolberg, koji je sve to zapravo uvidio i proučavao, na analizu u New York je poslao i snimljeni glas 'novoga' Pape. Analiza je potvrdila velike razlike, prvenstveno u vokalu, otvaranju usta, stilu razgovora i treskanju usana. Danas je cijela tema smatra samo još jednom nategnutom teorijom zavjere.
Illuminati
Slični veliki skandali dolaze još iz 70-tih godina i kontroverznog videa koji prikazuje infiltraciju tajnog društva 'Illuminata' u vatikanske zidine, i to na način ubacivanja njihovih ljudi među biskupe i visoko rangirano svećenstvo. Ta snimka je i danas najuvjerljiviji dokaz za postojanje ovog reda, inače omiljenog za sve teoretičare zavjera. Događaj je kasnije iskoristio već spomenuti Dan Brown u svom djelu 'Anđeli i demoni'. Ozbiljniji analitičari ipak odbacuju umješanost i postojanje Illuminata te sve pripisuju KGB-u i njihovom kodnom terenskom imenu.

Protagora