Crkva se nalazi u raskoraku sa životom

Crkva se u posljednje vrijeme našla u nizu skandala: od rehabilitacije biskupa koji poriče postojanje holokausta do ekskomunikacije liječnika koji su obavili abortus na djevojčici koju je očuh silovao šest godina i koja je s njim zatrudnjela. Time se dovela i u neke paradoksalne situacije
Tako recimo biskup Williamson samom milošću i neznanjem pape Benedikta XVI. može opet tumačiti evanđelje i pritom poricati smrt milijuna ljudi u Drugom svjetskom ratu u koncentracijskim logorima. Iz Crkve su, s druge strane, izbacili liječnike koji su spasili život silovanoj devetogodišnjoj djevojčici kojoj je trudnoća opasno ugrozila život. Očuh je i dalje punopravni član katoličke zajednice i može otići na ispovijed i zatražiti oprost za svoje grijehe.

'To stoji u kanonskom pravu. Svi koji direktno sudjeluju u ubojstvu pobačajem automatski se ekskomuniciraju iz Crkve bez obzira na okolnosti. Crkva štiti pravo na život', kaže don Ivan Grubišić.

Kako je bilo u Brazilu, tako je i u Hrvatskoj, samo se kod nas o tomu manje govori i nije bilo tako specifičnih slučajeva.


Priznanjem grijeha i pokajanjem poništava se ekskomunikazija za počinjeni abortus
'Kada bi dotični liječnik i u Hrvatskoj, gdje je pobačaj legaliziran, došao na ispovijed, svećenik bi mu rekao da je izbačen iz Crkve. Ukoliko želi oproštaj, morao bi napraviti stvari koje su potrebne za opraštanje. Morao bi priznati da je pogriješio i obećati da to više neće raditi', objasnio je don Grubišić. Riječ je o delikatnom slučaju, zlostavljanom djetetu kojemu je trudnoća ugrozila život. Ipak, crkvena pravila su kruta.

'Po mom mišljenju, da se izbjegne ekskomunikacija, trebalo je liječiti to dijete i ne direktno ubiti plod, a kako to liječnički izvesti i je li bilo moguće, to je drugo pitanje', kaže don Grubišić. Crkva kao institucija inzistira na svojim pravilima koja ne moraju biti ni točna ni istinita, ali na njima inzistira i to je njezino pravo.

'Crkva se zalaže za prava čovjeka do rođenja, a poslije ih ne zanima što će biti', smatra Bojana Genov iz Ženske mreže.

To se posebno očituje u pristupu medicinski potpomognutoj oplodnji u Hrvatskoj. Donesen je nacrt zakona oko kojeg su se složile sve političke stranke i zainteresirane udruge. 'Radilo se o dobrom pristupu tom problemu, da bi, nakon što se Crkva pobunila, zakon bio skinut s dnevnog reda i bunkeriran. Radi se o klasičnom ugađanju Crkvi', objašnjava aktivistica Genov.

Osnovni problem kod umjetno potpomognute oplodnje za Katoličku crkvu je taj što se u procesu koriste jajne stanice i što se pri tom procesu pušta da neke stanice odumru. To što je nemoguće sve stanice iskoristiti, crkvene velikodostojnike ne zanima.

'Poseban je problem što se Crkva zalaže da žene bez partnera nemaju pravo na umjetno potpomognutu oplodnju što je strašna diskriminacija. Žene koje mogu roditi prirodnim putem nitko ne pita imaju li partnera ili nemaju', objašnjava Genov.

Crkva brani tzv. obiteljske vrijednosti i strogi patrijarhalni nazor prema kojemu bi žena trebala ostajati kod kuće i odgajati djecu.

Dakle, dok u slučaju umjetno potpomognute oplodnje Crkva brani znanosti da se upliće u prirodne procese, s druge strane im ne smeta umjetno produžavanje života na aparatima.

'Ako se zalažu za čovjekovo nemiješanje, onda bi trebali ustrajati u tome do kraja. Kad je riječ o umjetno potpomognutoj oplodnji, onda se protive ljudskom miješanju u prirodne procese, ali zato, kad je riječ o eutanaziji, onda im to miješanje ne smeta. Onda bi trebali biti dosljedni i sve prepustiti sudbini. Ipak, hvala Bogu što je tako, za sada to rade samo Jehovini svjedoci', kaže Genov.

Crkva dolazi u paradoksalne situacije jer život teče naprijed, stvari se mijenjaju, kaže don Grubišić, a teško je kontrolirati život, njegovu logiku i zakonitosti. 'Crkva ima dugu memoriju te je tijekom godina stvorila niz kanona i pravila koji su u raskoraku s životom. Crkva se više drži svojih strogih normi nego što čita stvaran život. Ako tako nastavi, Crkva će postati sekta unutar svijeta', zaključio je don Ivan Grubišić.

To je jedan prenapuhani primjer s druge strane svijeta, gdje bi se graja trebala zapravo dići na očuha, on je silovao devetogodišnje dijete. Liječnik, ako je inače katolik, napravio je ono što bi svaki liječnik po savjesti napravio, a zatim se ispovijedio i obećao da neće više. No ako se radi o nekome tko inače radi abortuse, on ih kao pripadnik RKT crkve ne smije raditi i to zna i tu problema nema.

Crkva je prastara i rigidna institucija, ali mi je uvijek zanimljiv način kako je žuta štampa na diletantski način spopada. Ima puno slučajeva gdje bi se moglo crkvu napasti s izvrsnim argumentima. Ovdje ih ja ne vidim.

U ovom dugom uvodnom tekstu mi je upalo u oči izbavivanje iz Crkve.
Da crkveni dužnosnici znaju pravu bit vjere, taj termin ne bi postojao. A RKC se odavno našla u raskoraku sa životom, masa je primjera koji to potvrđuju.

Meni don Grubešić daje najbolje mišljenje u ovom članku, on uvjek kritizira konzervativne poteze u crkvi, a i one loše u društvi lijepo zna kritizirat, takvih osoba unutar crkve nema puno. Žao mi je što ga crkveni dužnosnici unutar KAC prozivaju zbog njegovih izjava.

Prozivaju ga zato što su postali poslovno-politička organizacija.

izgleda tako nekako

'ko ih fučka, ja idem svojim putem, a ako njih nema tko kontrolirati i usmjeriti, baš me briga.