Predstava Hamlet u selu Mrduša Donja, Ivo Brešan

O djelu
Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja prvo je dramsko djelo Ive Brešana te pripada najboljim dramskim tekstovima suvremene hrvatske književnosti. Napisana je 1965., dok se izvoditi počela tek 1971. godine. Djelo se sastoji od dva dijela i pet slika, dok je radnja smještena u Dalmatinsku zagoru, u selo Mrdušu Donju.
Kratak sadržaj
U Donjoj Mrduši okupljeni seljaci iščekuju početak sastanka Mjesnog aktiva sela sazvanog od strane Mile Puljiz, zvanog Puljo, predsjednika samog tog aktiva. Narod se začudi kada ih Puljo obavijesti da je na dnevnom redu kulturno-prosvjetna aktivnost te kako bi trebali i oni jednom prirediti neku predstavu. Seljaci se zbog toga naljute i prosvjeduju te smatraju da njima to nije potrebno, niti za to imaju vremena.
Svađu prekida seoski moćnik Mate Bukarica, koji je bio upravitelj Zadruge. Po njegovom predstava se mora spremiti, a izbor predstave pada na Hamleta, Williama Shakespearea. On je, međutim, već imao prilike gledati tu predstavu u teatru te seljacima ukratko objašnjava radnju i tijek događaja drame.
U trenutku kad je počeo pričati kako je Hamlet došao do kralja da se obračuna sa ubojicom svoga oca, na vratima se pojavi Joco Škokić, mladić ljut na Bukaru koji je naredio da se njegov nevin otac uhiti zbog krađe deset milijuna. Govori da će pronaći pravog krivca i da će se s njim obračunati i osvetiti mu se za sve. Mile tada prekida sastanak.
Susreću se Joco i Anđa, njegova zaručnica Puljina kćeri. Anđa ga moli neka on prihvati ulogu Hamleta koju mu je učitelj namijenio, jer će se tako, budući da će ona glumiti Ofeliju, moći ćešće i duže viđati. Joco pristaje samo zbog nje. Glavne uloge su podijeljene: Bukara je kralj Klaudije, seoska krčmarica Majkača je kraljica Gertruda, Puljo je Polonije, Mačak dobiva ulogu Laerta, a komentator i tumač predstave na vlastitu inicijativu postaje Šimurina.
Na prvoj se probi već javljaju veliki problemi. Shakespeareov tekst pokazuje se preteškim za njih. Pod prijetnjom da će izgubiti posao, učitelj pristaje popraviti tekst i olakšati zadaću glumcima. Zbog toga se odigrava nekoliko dana kasnije. Uoči probe razgovaraju Bukara i Puljo. Bukara, uznemiren zbog Joce, zabrinut je hoće li se otkriti da je novac uzeo on, a ne Jocin otac, pa predlaže Pulji da uz Anđinu pomoć otkriju Jocine namjere. Puljo pristane, a i Anđa, nakon što joj otac stane prijetiti.
Nakon probe koja prolazi vrlo lako, pošto je učitelj izmijenio tekst, Puljo i Bukara odluče sačekati Jocu. Promatraju Anđu i Jocu iz mračne prostorije. Joco joj čita očevo pismo u kojem govori da je novac uzeo Bukara. Anđa ga zamoli da odustane od svoje osvete i da se posveti njoj i njihovom vjenčanju, jer se u suprotnom vjenčanje neće održati. Joco je samo odgurne i odlazi.
Učitelj i Joco dan kasnije razgledavaju kostime, a usput mu učitelj govori da ga je Anđa špijunirala da bi pomogla svome ocu. Tijekom probe, Joco samo sjedi zamišljen u kutu. Kada i njega pokušaju uvući u svoje kolo, njegova mržnja doseže vrhunac: optužuje Anđu, a Bukaru polijeva ponuđenom čašom vina. Istodobno očajnički prekapa po džepovima tražeći očevo pismo ne bi li okupljenima dokazao da je bio u pravu. Otkrivši da mu je Bukara ukrao jedini dokaz i da je sve namješteno, on napadne Mačka. Uzalud ga seljaci pokušavaju smiriti, no on ipak odlazi govoreći da će se boriti do kraja da dokaže pravu istinu i spasi svoga oca.
U petoj slici održava se proba posljednjeg prizora. Joco-Hamlet je potpuno nezainteresiran, jedino na što misli je njegov dvoboja s Mačkom-Laertom. Usred njihova hrvanja, uplašeni Mačak sve priznaje. Nevinost Jocina oca je dokazana, međutim, u tom trenutku pojavljuje se seljak sa viješću da se on u zatvoru objesio.
Joco, pun bijesa i mržnje prema Bukari, želi ga napasti. Seljaci ga u tome sprječavaju te mu nitko ne želi pomoći, čak ni njegova zaručnica Anđa. Joco povrijeđen odlazi, a seljaci nastavljaju sa svojim slavljem.
Bilješka o piscu
Ivo Brešan rođen je u Vodicama, 27. svibnja 1936. godine. Jedan je od najpoznatijih hrvatskih pisaca i scenarista.
U Šibeniku je pohađao osnovnu i srednju školu, dok je kasnije studirao slavistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Osim pisanja, radio je i kao srednjoškolski profesor u Šibeniku, no tamo je također bio i umjetnički voditelj Centra za kulturu.
Počinje pisati 1955. godine, no veći uspjeh doživljava tek 1971., nakon svoje Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja te tada postaje jedan od najpoznatijih dramskih pisaca u Jugoslaviji. Osim književnosti, piše i dramske scenarije.
2008. godine dobio je nagradu Ksaver Šandor Gjalski za svoj roman Katedrala.