pomozite mi da se odlucim?

Nisam znala gdje da stavim ovu temu, valjda nisam pogrijesila,ali evo da pocnem:

Dragi prijatelji htjela bih da cujem vas savjet

imam priliku da se penzionisem,sto se tice mene ja sam dobro, samo ponekad imam problema sa kicmom, jer sam imala dvije operacije.Na osnovu toga mogu se penzionisat. Nije mi ni finansijska strana problem.Ali ja se bojim da cu se zatvoriti u kucu, evo kad si na godisnjem pa skoro sve prijatelje zapostavis, koliko se posvetis kuci. Imal iko ikog da je u penziji mladi, da mi kaze kako je to neraditi, biti stalno u kucnom okruzenju. Navikla sam stalno biti aktivna,imati stalne kontakte sa ljudima, tako da me plasi malo kako ce to izgledati,kad ne radis.Ako ne prihvatim tu sansu ubrzo,boga pitaj kad cu se penzipnisat ,a opet nekako...neznam, pocinjem se osjecati nekako manje vrijednom...

Zdravlje ti mora biti na prvom mjestu, na tvom mjestu bi odmah otišao u mirovinu. Život ti itekako može biti zanimljiv i u mirovini. Možeš imati bezbroj hobija, družiti se s ljudima, ne moraš stalno biti u kući. ::

imam osjecaj da cu se osjecati nekako...hiljadu obaveza u kuci imas, kad sam u kuci cini mi se nista ne mogu da stignem,samo se otvaraju neki kucanski poslovi, a kad radis sve nekako stignes i za sve imas vremena...nesto me hvata neka panika...mozda je to i normalno dok se malo ne naviknem na tu pomisao...u svakom slucaju dobro ti dode jos neciji savjet...

Pa kad nečeš raditi, imati ćeš više vremena za rješavanje kućanskih obaveza. A kad si duže doma više razmišljaš o kućanskim poslovima, stalno su ti pred nosom, pa umisliš da ih ima previše. Sve ovisi o tome kako ti neke stvari posložiš u glavi i organiziraš svoje vrijeme i poslove.

u pravu si. Samo sto ja hocu sve odjednom, pocnem deset poslova odjednom, ali ja ih i zavrsim, ne ostavljam nista za sutra. Svi kazu da sam jako sposobna sve zacas rijesim i dobro se snalazim u nekim kriticnim situacijama. To me najvise i ubija, jer sad je uvijek sve na meni kao ja to najbolje radim, cak i djeca u kuci pocinju u stilu, hajde mama ti, ti to najbolje,e toga se bojim, kad si u kuci preuzimas onda sve i svi ostavljaju tebi u stilu u kuci si ti ces to... Sto puta sam rekla sad cu drugacije, ali daba trebas se roditi za to nesto drugacije ,jer kakav si takav si ne mozes se mijenjati...A sad sto vise razmisljam o ovome, cini mi se da bi bila pravo luda da ne prihvatim ovu sansu.Pa kasnije cu razmisljat o organizaciji novog zivot. Hvala ti ,vidis ipak treba s nekim podjeliti svoja razmisljanja i onda ti odgovori sami dolaze. Razgovaram ja i sa svojima o tome i oni su istog misljenja kao ti ali htjela bi i od nekog sa neutralnog terena misljenje... ::

Totalno si u krivu da se rodimo s određenim navikama i da se ne možemo promjeniti. Itekako se možemo promjeniti. A tebi bi preporučio da podjeliš poslove među ukučanima i ne stavljaš sve sebi na teret.

ma pokusavala se mjenjat ali ne ide. Dijelim sve poslove i hoce pomoc ali svima je ono kasnije cu a ja naucila odmah pa me to jede...i onda ja ko budala uzmem pa zavrsim...ali radim na tome da se promjenim sto se toga tice...evo malo pomalo uz ovaj forum ostavljam i ja neke poslove za kasnije uz ovaj forum svasta cu nauciti

Vidiš kako je boravak na forumu koristan! ::

Meni zna ponekad biti jako teško, ali kad sam kod kuće, ubije me nešto u pojam i sva sam blokirana. Dok radim, normalno obavljam sve kućanske poslove onim ritmom kojim stignem. Ne bih otišla u mirovinu da baš ne moram, jer se na poslu uvijek preporodim nakon godišnjeg ili bolovanja - uvijek shvatim koliko mi nedostaju ti kontakti s ljudima. Na dva porodiljska sam poludjela od muke upravo zbog toga - nisam tipična domaćica da bi me to zadovoljavalo, a nisam ni dovoljno društvena da si organiziram druženje u takvim uvjetima. No ja sam svojim poslom uglavnom zadovoljna. Pa sad, ti moraš složiti sve to na hrpu i procijeniti što ti najbolje odgovara.

Kad je već bila na dvije operacije kičme, onda nisu presudni socijalni kontakti, slobodno vrijeme i kučanske obaveze, nego to da li je uopće sposobna raditi više zbog kralježnice.
Mislim da bi blizanki najbolje bilo da ode u mirovinu, jer ako nastavi raditi, može si uništiti zdravlje do kraja, a toga nije vrijedan nikakav novac ili posao. Da se nači fenomenalnih hobija i aktivnosti, tako da nekih negativnosti vezanih uz prekid radnog odnosa ne treba ni biti.

moja mama je otišla sa 40g. u invalidsku mirovinu....i uživa život punim plučima...nijednom se nije požalila...samo trebaš znati ispuniti si dan i bit če sve o.k.....

Misli ti draga na svoje zdravlje,odi u tu mirovinu,a u njoj živi sto na sat,radi ono što nisi mogla radi posla...

Najvise se bojim onoga o cemu Lux pise, ali isto tako postajem svjesna da ako ne odem sad necu moci do zadugo otic, a sta ako mi se stanje pogorsa ostacu bez posla,ne mozes stalno na bolovanje. A sa kicmom nikad ne znas sta te ceka. Kolko sutra odoh predat dokumentaciju, dok se nisam predomislila.A ako padnem kasnije u depru imam vas.... Bez zezanja citav dan kontam o tome i skontam pa mogu valjda nac i nesto privatno raditi bez prijavljivanja. Hvala na vasim prijedlozima, pomogli ste mi da skontam da to i nije tako strasno...mada se jos lomim sa strahom sta i kako, ali kako rekoste zdravlje je najprece,ali niko ga ne zna cijeniti dok ga ne izgubi...da vas ne davim vise evo svima

Samo ti predaj dokumentaciju za mirovinu, naravno da postoji bezbroj načina za dodatnu zaradu, tako da si popraviš buđet. Neki su od hobija napravili fantastične biznise i u mirovini ostvarili velike uspjehe na svim poljima. Neki su razvili svoje zatomljivane talente, stekli neka nova znanja, prošli zanimljive avanture... ::

Dobra odluka.......i tebi jedan.....

Razumijem blizankine unutarnje borbe, ali ipak joj je najbolje zbog zdravlja da ode u mirovinu, lako je za sve ostalo.

I ja mislim tako zdravlje prvo....a ostalo se sve več nekako sredi.....

zavrseno predala pa sta god bude...snacu se ... nisam ja daba blizanac po horoskopu ...mogu ja svakako samo da ne bude kasnije :rida:

Ma naći ćeš ti zanimaciju, samo polako i drži se, glavno da si se ti odlučila, a sad što bude

svima

Sretno blizanko!

Ovo kod nas je grad penziniranih i nitko se ne žali da im je teško u mirovini.
Svi samo čekaju svoju mirovinu i baš ih briga, malo na Dunav, malo na more i prođe im godina.
I ja bi u mirovinu.

..........i B. jesi li u mirovini i ako jesi kako ti je?

Ja sam u invalidskoj mirovini...i svašta stignem...družim se s ljudima...izlazim i jednostavno uživam ...makar se nebi žalila da je mirovina veća...al opet bolje ištanego ništa...
ja sam u mirovini već 3i pol godine i dobro mi je...povremeno radim onako na crno nešto zaradim a ak mi se neda nemoram..tak da je ok bit penzić...