Pomozite djetetu da savlada strah

Mi odrasli često zaboravljamo kako je vidjeti stvari iz dječje perspektive. Djeca često naše postupke, izjave ili odnose vide na potpuno drugi način. Drugačije posmatraju svijet oko sebe, i često razviju strahove koji nemaju realnu osnovu. Ne možemo preventivno djelovati na svaki osjećaj straha kod djece, ali ono što možemo učiniti je stalno im pokazivati da su voljeni i zaštićeni, da smo tu za njih po svaku cijenu i da nam se uvijek mogu obratiti. Osjećaj sigurnosti ublažit će svaki stres izazvan strahom, realnim ili nerealnim.


Različiti strahovi često obuzmu djecu. Evo koji su to normalni strahovi koji se nerijetko razviju kod djece:


• Strah od mraka
• Strah od odbacivanja
• Strah od neuspjeha
• Strah od nepopularnosti
• Strah od buba


Iako ti strahovi ne predstavljaju fizičku prijetnju, mogu biti okidač za emocionalni stres kod djece. Kada djeca (a i odrasli) hrane svoj strah stalno zamišljajući najgori mogući scenarij, tada zapravo počnu i vjerovati da je strah realan i stvaran. To je stres.


Kako zapravo strah nastaje? Evo primjera: Zamislimo da Tomi, Leov školski prijatelj, voli plašiti Lea, jer je jednostavno u fazi kada ga to zabavlja. Zamislimo i to da je Tomi odabrao bube kao „alat“ u svojoj akciji zastrašivanja. Tomi će u toj situaciji vjerovatno izabrati najružniju crnu bubu kojom će plašiti Lea. Leo, zbunjen takvom situacijom vjerovatno će ustuknuti, možda će i pobjeći, a Tomi će komentirati „Leo je beba, boji se bube“. I tako će se kod Lea početi stvarati strah od buba i insekata. Zvuči tek kao dječja igra, kao faza u odrastanju, ali zapravo ovaj strah može se produbiti do ozbiljne fobije. Ne možete djecu zaštititi od svih ovakvih i sličnih situacija, ali možete uraditi sljedeće:

1. Budite strpljivi. Idite malenim koracima ka oslobađanju od straha. „Bacanje u vatru“ ovdje ne pomaže, zapravo je potpuno kontraproduktivno i može nanijeti puno štete. To znači da dijete koje se boji mraka ne smijemo ostaviti samo u mračnoj sobi, već trebamo smanjivati intenzitet svjetlosti mrvicu po mrvicu, uz stalno ohrabrivanje. Dijete koje se boji buba (kao Leo iz naše priče) ne bi trebali forsirati da dotakne bubamaru, već bi je vi trebali staviti na vašu ruku. Strpljenje je ono što je ključno u otklanjanju strahova.





2. Nacrtajte zajedno ono čega se dijete boji. Ako su u pitanju insekti, nacrtajte zajedno bubu koje se jako boji i ne zaboravite čestitati djetetu kada dovrši crtež. Tada zajedno dotaknite bubu na crtežu, kako bi dijete uvidjelo da se ništa nije dogodilo. Malo po malo, i već kroz nekoliko dana dijete će biti spremno dotaknuti pravu bubicu.

3. Čitajte zajedno o onome čega se dijete boji. Ako su to insekti, čitajte o njima (na raspolaganju vam je pregršt enciklopedija za djecu). Ako se radi o drugoj vrsti straha koja podrazumijeva poticanje samopouzdanja (strah od odbacivanja, strah od nepopularnosti u društvu) također možete pronaći prikladno štivo. A možete se poslužiti i svojim iskustvima (pa čak i nekim izmišljenim). Sa strahom se nije lako suočiti, pa budite strpljivi ukoliko ne dođe odmah do pozitivnog pomaka.


4. Postavljajte pitanja koja dijete suočavaju sa realnom slikom straha. Na primjer: „Misliš li da se bube boje nas? Pa pogledaj koliko smo veći od njih“, „Znaš li kako nastaje mrak? To je prirodna pojava kada se Zemlja okrene oko svoje osi. Šta se promijeni?“ ili „Ako se Ema neće družiti sa tobom, ne mora. Koliko još prijateljica imaš. Hajde da ih nabrojimo!“.

5. Ne očekujte previše. Dovoljno je da djecu naučimo da toleriraju strah, previše je da od njih očekujemo da ga potpuno anuliraju. Ako Leo bude mogao sjediti u travi dok oko njega lete leptiri, to će biti sasvim dovoljno, ne mora ih nikada dodirnuti. Ako dijete koje se boji mraka pristane da ugasite svijetlo kada zaspi ili da spava uz sasvim prigušeno, tek vidljivo svjetlo, to je sasvim dovoljno.


I na kraju, da sumiramo:


• Budite strpljivi.
• Idite korak po korak (bolje rečeno koračić po koračić) .
• Saznajte koje su slabe tačke vašeg djeteta.
• Saznajte kako je strah započeo
• Saznajte šta je dijete zaista uznemirilo.
• Saznajte što dijete misli da je najgora stvar koja će se dogoditi.


Tada se zapitajte "Kako mogu pomoći svom djetetu da uvidi da je ono čega se boji zapravo bezopasno?" Tu i leži moć i privilegija roditelja. Samo vi možete uliti djetetu hrabrost da sagleda svoje strahove.


Priznati strah (sebi i drugima) zapravo predstavlja hrabrost. Čestitajte svom djetetu na tome.

izvor

kakav strah

nećemo se rješiti strahova dok se ne suočimo s njima...samo je problem u tome da ako se suočimo sa određenim strahovima,oni mogu ostaviti traume...dodouše ovo što sam ja reko je najbrži način...

ja necu dati da mi dete ima strah