Viša prirodna sila

Kakve nas sve nedace u prirodi mogu zadesiti. Od brzih promjena vremenskih prilika, susreta sa stanovnicima prirode sa kojima bi najradije susret ostavili za neke "bolje dane", gubljenje orjentacije gdje se nalazimo, pa sve do zadovoljenja kojekakvih potreba koje osjecamo.

Još ako iskoristimo boravak u prirodi da bi se dobro okrijepili icem i picem eto ti nove nevolje na pomoli. a o takvoj jednoj je ovdje rijec.





Sa prijateljem sam se uputio na "krstarenje" kanuom po nabujaloj rijeki Lonji. Rijeki koja tiho tece kroz široke šume i polja izmedu Bilogore i rijeke Save. Vrijeme nam je bilo naklonjeno, dan suncan i ugodno topao. Ponesli smo sa sobom i nešto da brke omastimo, ali i da ih ne ostavimo suhe na ovome predivnom danu.





Najprije smo jedno vrijeme plovili, pa na pogodnome mjestu zastali da malo pojedemo, otvorili smo bocu dobroga domacega vina (Made in Slovenija) koje dobih na poklon, pomješali vino sa vodom i prepustili se okusima. Nakon jela i okrepe nastavismo putovanje.





Kako rekoh rijeka je nabujala, preplavila i dio šume i ne može se baš na svakome mjestu izaci iz kanua na obalu, što zbog raslinja, što zbog strme obale, a najviše zbog blata koje je obilato na rubu vode i obale.

Doduše nismo niti imali neke prijeke potrebe da izlazimo iz kanua, a niti smo se osvrtali na tu cinjenicu otežanoga izlaska iz kanua na obalu. Nismo sve dok...

Ispijeni gemišti uciniše svoje. Organizam ih "preradi", ali treba izbaciti iz sebe tu "preradenu" tekucinu. Samo lako je reci ali kako uciniti. Ako se ispravi i ustane u kanuu da obavi potrebno, mogao bi prevrnuti kanu i obojica završiti u hladnoj rijeci, ili bi sam mogao ispasti iz kanua. Ta solucija otpade. Probasmo na par mjesta i ne mogasmo izaci, a potreba je sve veca.

Spas nam se ukazao kod jedne dašcare koju si netko sagradio kako bi imao krov na glavom dok je u prirodi. Dodosmo do nje i ne mogasmo izaci zbog blata. Ali iz vode viri nekakva ploca na stupu. Probasmo je klimati i utvrdismo da je vrlo cvrsta i nepomicna.





Bila je malo preblizu ogradi terase, ali prijatelj, u nuždi spretan kao vjeverica, nije se na to osvrtao. Sila zakon mjenja, kako rekoše naši stari. Pope se on na tu ploci iz kanua, sigurno i spretno tako da bi mu i vjeverica pozavidjela na spretnosti.





Ispita najprije cvrstocu ograde da ne bi popustila u odsutnome trenutku, a on završio lednim padom u vodu, ispita i cvrstocu podloge na kojoju se popeo ....




... a dalje je sve bila rutina uvježbana toliko puta ponovljenim pokretima u životu.