Sebičnost je prirodna

"Sebičnost je prirodna", piše Osho i sugerira da pažnju prvo posvetite sebi. Ugodite sebi, darujte sebi što vam je potrebno i za čime čeznete. Budite sebični kako biste mogli davati!
Osho, Intimacy: Trusting Oneself and the Other


Samo su neznalice nesebične, rekao je nekom prilikom Osho. "Više od svega želim podučavati sebičnosti, iako je ona na lošem glasu. Svatko se osjeća pozvan da ju osuđuje!"



Priča o djevojčici i njezinoj majci



Djevojčica je razgovarala sa svojom mamom. Majka ju je podučavala: "Sjeti se da uvijek pomogneš drugima."



Djevojčicu je zanimalo: "A što će oni raditi?"



I naravno, majka je objasnila: "Oni će pomagati ostalima."



Djevojčica je ostala zbunjena. "Ovo je zbilja čudno. Zašto ne bi pomogli sami sebi, nego posao prebacuju na druge i prave nepotrebnu zbrku?"



Posvetite pažnju sebi



Sebičnost je prirodna, bar je tako promišljao Osho. A u svakoj sebičnosti dolazi trenutak davanja. Kada si prepun radosti, onda imaš nešto što možeš podijeliti.



Kako to izgleda kad nesretni pomažu drugim nesretnim ljudima? Slijepci vode slijepce. Kako im mogu pomoći? Što im mogu dati? Princip nesebičnosti može biti opasna igra, bez obzira što dominira stoljećima.



Iskoristite priliku i tijekom praznika ljubavi posvetite pažnju osobi s kojom provodite cijeli život. Osobi s kojom liježete i s kojom ustajete. Onoj s kojom imate najduži i najintenzivniji odnos.



Posvetite pažnju sebi, ugodite sebi i darujte sami sebi ono što vam treba. Budite sebični kako biste mogli davati.



Izvor



Značajno je ovo gore navedeno shvatiti u pravom smislu. Spoznati tzv. "pozitivnu sebičnost", znati sebe staviti na prvo mjesto kad je to potrebno. Jer samo ako smo potpuno razvijeni kao osobe i zadovoljni sami sobom, možemo dati najbolje od sebe drugima.

Slažem se s ovim: Spoznati tzv. "pozitivnu sebičnost".. i priča je sve rekla zašto ne bi pomogli sami sebima,ako sam sebi nećeš tko će ti,ne može nitko osim nas samih da nas učini sretnim,kad sami spoznamo neke stvari možemo radost i tu istu sreću podjeliti s drugima.

Da, nije badava ona uzrečica "Ako si sam ne pomogneš, ne može ti ni Bog pomoči".
Jer ako čovjek nije zadovoljan samim sobom, ako ga progoni unutarnje nezadovoljstvo, prvo se treba zapitati dali činim maksimum za osobni uspjeh i zadovoljstvo. Najlakše je tražiti alibi za neuspjeh u drugima, u okolnostima, pehu itd. A kad počnemo činiti više za sebe, kad smo sigurni da dajemo maksimum u djelovanju, onda nestaje i unutarnje nezadovoljstvo i nemir, stvara se duševni mir i ravnoteža koji su osobni preduvjet za zadovoljstvo i sreću.

Goran je napisao/la:

Da, nije badava ona uzrečica "Ako si sam ne pomogneš, ne može ti ni Bog pomoči".
Jer ako čovjek nije zadovoljan samim sobom, ako ga progoni unutarnje nezadovoljstvo, prvo se treba zapitati dali činim maksimum za osobni uspjeh i zadovoljstvo. Najlakše je tražiti alibi za neuspjeh u drugima, u okolnostima, pehu itd. A kad počnemo činiti više za sebe, kad smo sigurni da dajemo maksimum u djelovanju, onda nestaje i unutarnje nezadovoljstvo i nemir, stvara se duševni mir i ravnoteža koji su osobni preduvjet za zadovoljstvo i sreću.

Slažem se da je duševni mir preduvjet zadovoljstva, samo nije nam uvijek moguće "otkloniti" okolnosti u kojima smo "zateknuti"...tako da unatoč svemu, "alibi" je vrijedan rasprave; stvaramo svoj svijet u kojem nije moguće izmijeniti baš sve okolnosti - dio tog duševnog mira je i u prihvaćanju nepromjenjivog...i prepoznavanju onog što možemo učiniti u stvaranju mira u sebi, kao svojevrsnog početka svake osobne slobode...

dostizanje osobne slobode je tezak put... tesko je biti "sebican" u tom smislu kada cijeli zivot naviknes na to da pomazes drugima i pritom zaboravis na sebe... sta ako je cijena osobne slobode i sebicnosti to da moras nesvjesno ili svjesno povrijediti ljude do kojih ti je stalo... zene.. najcesce majke..stavljaju sve druge ispred sebe i pri tom zaboravljaju na sebe i na svoje potrebe... nakon dugog niza godina "sluzenja" i pomaganja drugima stavljanje sebe na zadnje mjesto to postaje svakodnevnica i stvar navike.. jako je tesko to tek tako promijeniti... zivis zivot ispunjen laznim moralnim vrijednostima i nametnutim pravilima koji su ti usadili drugi kroz citav tvoj zivot.. ljudi su zarobljeni u kutijama i okvirima onoga sto drugi od njih ocekuju da budu.. kada napokon shvate da ih takva sredina gusi i da im niko osim samih njih ne moze pomoci treba da znaju da nikad nije kasno izaci iz te kutije... nije lako... put je dug i tezak ali za osobnu slobodu treba se boriti... to je istinski put do srece i unutarnjeg zadovoljstva...

blizanka je napisao/la:

dostizanje osobne slobode je tezak put... tesko je biti "sebican" u tom smislu kada cijeli zivot naviknes na to da pomazes drugima i pritom zaboravis na sebe... sta ako je cijena osobne slobode i sebicnosti to da moras nesvjesno ili svjesno povrijediti ljude do kojih ti je stalo... zene.. najcesce majke..stavljaju sve druge ispred sebe i pri tom zaboravljaju na sebe i na svoje potrebe... nakon dugog niza godina "sluzenja" i pomaganja drugima stavljanje sebe na zadnje mjesto to postaje svakodnevnica i stvar navike.. jako je tesko to tek tako promijeniti... zivis zivot ispunjen laznim moralnim vrijednostima i nametnutim pravilima koji su ti usadili drugi kroz citav tvoj zivot.. ljudi su zarobljeni u kutijama i okvirima onoga sto drugi od njih ocekuju da budu.. kada napokon shvate da ih takva sredina gusi i da im niko osim samih njih ne moze pomoci treba da znaju da nikad nije kasno izaci iz te kutije... nije lako... put je dug i tezak ali za osobnu slobodu treba se boriti... to je istinski put do srece i unutarnjeg zadovoljstva...

Blizz, Blizz..ne znam otkud bih krenuo u komentaru?

"Dostizanje osobne slobode"? Strašno velika i važna tema, samo uvijek smo ograničeni društvom i zatečenim okolnostima; uvijek valja procijeniti ono što ne možemo promijeniti i napraviti kompromis s tim dijelom iako, možda, ograničava našu "osobnu slobodu", tako da je i to - dio te "osobne slobode"..

"Sebičnost"? U društvu u kojem je sebičnost dignuta na pijedestal vrijednosti nije lako biti "drugačiji". Postoji ona stara: "Ako si u Rimu, ponašaj se kao rimljanin". "Kupimo" te društvene vrijednosti jer smo društvena bića, jer pounutravamo društvenu svijest. No, kako odrediti granicu u kojoj naša sebičnost nije teret drugima i zanemarivanje? No, i tu, smatram, društvene vrijednosti određuju tu nevidljivu granicu, tako da osjećamo kada je prijeđena, a kada je sebičnost dio naše stvarnosti u kojoj želimo sebi omogućiti neke materijalne i duhovne užitke, a da to nije postignuto tako da povrijeđuje ili zanemaruje druge oko nas.

"Istinski put do sreće i unutrašnjeg zadovoljstva"? Uh, teška tema. Valjda je cijeli modus vivendi ( način života) filozofije takav da pokušava mudrošću pronaći taj cilj..

Ugoditi sebi i svom zadovoljstvu i biti sebičan...da...u pozitivnom smislu.Zaboraviti sebe i stalno ugađati drugima je loše i za zdravlje.Jer znam primjera.Zadovoljna žena(samo ću nju precizirati)jest žena koja može više dati drugima nakon što je sebe zadovoljila.
Velika je to tema i vrlo važna.Žene se zaborave i cijeli život se nečemu žrtvuju...ali se mora imati kutak i za sebe i svoje osobne potrebe.

sebičnost u pozitivnom smislu - da, jer je to preduvjet da postaneš nesebičan prema drugima.
''Budite sebični kako bi mogli davati'' - slažem se s time.

to je upravo ono što sam napisala u tvom kutku šefe: Kao ni miris parfema, znam da ništa ne mogu podijeliti s drugima ako sam ne pospem po sebi nekoliko kapi.