Doručak na rijeci Odri

Najslade mi je jesti u prirodi uz cvrkut ptica, šum vjetra u krošnjama drveca, na cistom zraku pored rijeke. Nemogu si to cesto priuštiti zbog tempa života i životnih obaveza, ali kada god mogu odem na rijeku Odru u prirodu gdje na miru malo pregrizem ponešenu slaninicu, luk i kruh, a sve to prelijem pivcem.

Danas sam na dorucak na rijeku Odru poveo i jednoga svoga prijatelja. Jucer smo se dogovorili o detaljima i jutros napustili Zagreb. Do rijeke Odre trebalo nam je oko pola sata lagane vožnje autom.






Nakon kratkog zadržavanja oko ukrcaja stvari u kanu krenusmo rijekom.











Šuma, pored koje rijeka prolazi tek je pocela listati, zrakom se širi miris rascvjetale prirode, a rijeka polagano tece nedirnuta...

Ljepota jutra na rijeku je izmamila i ribice koji pokušavaju "pronaci" gladnu ribu.











Malo nas je lagana kišica pokvasila pa smo zastali ispod mosta, koristeci ga kao kišobran, dok nije prestala padati. Prijatelj je ponio i pribor za lov ribe (udicu) pa je za to vrijeme pokušao uloviti ribu. Ulov mu je bio "strašan". Zakacila mu se udica za panj pa je morao prekinuti konac i tako ostade bez mamca.








Polagano veslajuci prodosmo i pored vikendaškog naselja, gdje vlasnici vikendica sagradiše i svoje molove za pristajanje camaca





Dok sam lagano veslao prijatelj se razbacao na sve strane udicom, na koju je stavio novi mamac, nebili uhvatio koju ribu. Ali ni ribe nisu onakve kakve bi ribici željeli da jesu

Sasvim na kraju vikendaškog naselja pristasmo uz jedan mol i izadosmo na obalu





Nadosmo pogodan panj koji pretvorismo u našu trpezu, raširismo ono što smo ponijeli i prihvatismo se posla...









Nakon degustiranja i meracenja ponešenoga, zalismo to sokom prijatelj, a ja pivcem. a onda se prihvatih i ja njegove udice. Letjela je u svim smjerovima samo ne tamo gdje sam ja želio da ode. Rezultat otpao i meni mamac sa udice jer sam je o nešta zakacio. Tako rezultat postade 2 : 0 za ribe. No to nas nije obehrabrilo da nakon odmora krenemo dalje.

Malo smo zajedno veslali, a malo je prijatelj pokušavao smanjiti rezultat ribljeg vodstva pecajuci iz kretnje.









Odveslali smo desetak kilometara, uživali do poslijepodnevnih sati na vodi, pojeli gotovo sve ponešeno, ali ne ulovismo ni R od ribe, pa unatoc svemu zadovoljni i raspoloženi podosmo kuci. Predah u prirodi smo zaista lijepo iskoristili da se odmorimo slušajuci cvrkut ptica i udišuci cisti mirisni zrak.





Preporucam svima podite u prirodu kada god možete, uživajte u njoj, ali i pazite da je ne zagadujete. Cuvajte ju....