Tako malen, a psuje...

Dijete će učiniti svašta da privuče pažnju roditelja, no kako zaustaviti ružne riječi iz njegovih usta?

Moja kćerkica, iako ne ide u vrtić, ima rječnik prepun prostota, žali se majka trogodišnje Lane. "Neprestano ih ponavlja kako bi privukla našu pažnju. Kako da odgovorimo na njene provokacije?"

Kad se iz nježnih dječjih usta čuju ružne riječi, roditelji se uvijek zaprepaste. Nijedan roditelj ne može shvatiti tu dječju "metamorfozu". A objašnjenje je jednostavno. Prostote djeca upijaju, baš kao i sve ostale riječi, u želji da oponašaju odrasle. Nema tog doma u kojem se ponekad ne izgovori ružna riječ. Možda tek pokoja, možda veoma rijetko, ali ipak... Dijete će je zapamtiti, pa čulo je samo jedanput, jer je obično izgovorena drukčijim glasom, specifičnim naglaskom uz promijenjen izraz lica. Takve se riječi pamte puno lakše od "nevinih". A valja se podsjetiti da dijete ima različite izvore informiranja, a ne samo obitelj.

Nakon što je prvi put izazvalo pažnju izgovorivši riječ kojoj ne zna značenje, dijete će je početi ponavljati, uvjereno da ima posebnu moć: izaziva čuđenje, bijes, smijeh, ukratko, produženu i naglašenu pažnju. Tako dijete, uvijek u želji da oponaša odrasle, počinje ponavljati prostote kao svojevrsno ispipavanje mogućih posljedica.

Upravo tu nastupa kritični trenutak: dijete ponavlja prostote ovisno o reakciji koju time izaziva kod roditelja. Ako je dijete u "buntovnom" razdoblju (u kojem su svi trogodišnjaci) i samo vreba na priliku da na nešto kaže "ne" i "neću", prostote će mu dobro doći da izrazi svoje ja. Ustanovi li da šokiraju ili zbunjuju roditelje, ponavljat će ih svaki put kad im se želi suprotstaviti.

Slično se događa kad dijete ima veliku potrebu da svrati roditeljsku pažnju na sebe, pogotovo ako je veći dio dana odvojeno od roditelja. Prostote su izvrsno sredstvo za to jer će se roditelji ili nasmijati ili razljutiti, no svakako će obratiti pažnju.

Osnovno pitanje je kako navesti dijete da prestane? Otkrijete li razlog zašto dijete govori prostote, na dobrom ste putu. Dobro je, na primjer, "položiti oružje" i ne reagirati na djetetov ispad. Najbolje je ne pokazivati ikakvu reakciju jer u protivnom dijete može shvatiti da je govorenje prostota jedna nova, zanimljiva uloga. Indiferentnost uvijek funkcionira.

Uhvatite ga kasnije i objasnite mu koliko su prostote ružne i zašto ih treba izbjegavati. Ili djetetu ponudite neku sitnu nagradu ako se nekoliko dana suzdrži od ružnih riječi. No, u svemu morate zadržati hladnokrvnost, jer samo tako prostote gube svoju moć.
izvor

..pa inače počnu psovati, jer ga njegovi bližnji odrasli u tome ohrabruju. E ako se zna uzrok onda ako se ima volje može se i popraviti stanje.