Opravdanost samoubojstva

U Hrvatskoj je vrlo visok postotak osoba koje čine samoubojstva. Jesu li težak materijalni položaj, bolest, gubitak posla, ljubavni problemi i slično doista opravdan razlog za samoubojstavo? Postoji li uopće opravdan razlog za samoubojstvo? Imaju li ljudi pravo počiniti samoubojstvo? Možemo li suditi o osobamo koje su počinile samoubojstvo ako na svojoj koži nismo osjetili njihove probleme koji su doveli do tog drastičnog čina?

Po meni, život ima svoje uspone i padove. Kada smo u problemima čini nam se da nećemo isplivati treba držati glavu iznad vode. Ako se predamo to je zbilja KRAJ - gotovo ... nema više ni topline Sunca na koži, ni mirisa svježe pečenih kolača, ni dodira voljene osobe, ... ne mogu shvatiti samoubojstvo.

Zato su optimizam i pozitivno razmišljanje vrlo bitni u životu. Ako je osoba po prirodi pesimist, onda mu i sivo izgleda crno.

Samoubojstvo kod osoba bez psihičkih smetnji nikako ne razumijem. Na primjer imao sam prijatelja koji je učinio samoubojstvo vješanjem, kad sam to saznao za mene je bio šok. Nisam mogao shvatiti koji bi to razlog postojao da netko poduzme taj čin.
Kažu da je zbog loših ocjena no kakav god bio razlog mislim da nema opravdanje za njegov postupak.

Ovo je uobičajeno pitanje na forumima i moram reći da je potpuno pogrešno postavljeno. Uopće ne postoji mogućnost da se samoubojhstvo opravda, jer se ne mora opravdavati kao ni ostale tragedije koje nam se ponekad događaju. Također ne postoji uzrok samoubojstva, postoji eventualno povod za samoubojstvo, ali ni njega ne mora biti, barem ne izvan psihe onoga tko učini taj drastični korak.

Postoji slučaj kad oduzimanje života ima razlog i kad čovjek svjesno zakorači u smrt. To je onda njegova odluka, ponekad herojski čin ako time uspije zaštititi ili spasiti druge ljude, a ponekad izbjegavanje drugog oblika smrti - recimo skok kroz prozor u vrijeme požara ili samoubojstvo kako bi se izbjeglo zarobljavanje od strane neprijatelja koji bi čovjeka podvrgnuo mučenju. To zapravo nisu prava samoubojstva, premda do smrti dolazi odlukom "samoubojice".

U slučaju terminalnih faza teških bolesti čovjek si ponekad oduzme život kako bi izbjegao bol, no može biti da je teška bolest istovremeno gurnula čovjeka i u oblik dešpresije koji i inače može završiti samoubojstvom. Većina religija ne odobrava ili izričito zabranjuje te postupke.

No sva ostala samoubojstva nisu više ni razlog za religijsko izopćavanje i pokop izvan posvećene zemlje, budući da se danas dobro zna da se radi o teškim psihičkim bolestima. Hrabrost i odlučnost nemju ništa s tim, u pitanju je naprosto bolest. Ljudima je to teško shvatiti, ali samoubojice se ne ubijaju zato što su kukavice ili zato štio su hrabri, nego zato što ih je tijelo stavilo pred zid preko kojeg nisu mogli prijeći. Život im postane nepodnošljiv - nekima zbog vremena koje usporava i osjećaja da se više nikad neće ubrzati, neki zbog neprekidnih halucinacija, neki zbog potpune neuračunljivosti. Ako se bolest prepozna, može se liječiti lijekovima ovisno o osnovnoj bolesti, a tek nakon toga se može nastaviti psihoterapijom i podrškom okoline.

Imam liječnika neuropsihijatra u najbližoj obitelji i ponekad smo razgovarale o toj temi - i ja sam se pitala zašto

Goran je napisao/la:

Zato su optimizam i pozitivno razmišljanje vrlo bitni u životu. Ako je osoba po prirodi pesimist, onda mu i sivo izgleda crno.

Nisi nikad vidio kliničku depresiju. Ja vidjela kod inače vedre osobe. Grozno

Doista je strašno kad ti bliska osoba počini samoubojstvo. Mislim da osobe koje nemaju psihičke bolesti, a ipak počine samoubojstvo to čine zato što se zakopaju u trenutne probleme i ne razmišljaju o ničemu drugom i predimenziraju ih, pa dođu do zida i mislivši da nema izlaza iz trenutnih problema ubiju se.

Teo je napisao/la:

Samoubojstvo kod osoba bez psihičkih smetnji nikako ne razumijem. Na primjer imao sam prijatelja koji je učinio samoubojstvo vješanjem, kad sam to saznao za mene je bio šok. Nisam mogao shvatiti koji bi to razlog postojao da netko poduzme taj čin.
Kažu da je zbog loših ocjena no kakav god bio razlog mislim da nema opravdanje za njegov postupak.

Obično se radi o nekoj vrsti depresije. A depresija se često ne prepoznaje dok nije kasno. Nedavno sam imala slučaj u široj okolini - odličan student, apsolvent blistave budućnosti, naizgled bez razloga se objesio, nisam ni ja mogla vjerovati da se to dogodilo, ali je očito da okolina nije prepoznala simptome.

Goran je napisao/la:

Doista je strašno kad ti bliska osoba počini samoubojstvo. Mislim da osobe koje nemaju psihičke bolesti, a ipak počine samoubojstvo to čine zato što se zakopaju u trenutne probleme i ne razmišljaju o ničemu drugom i predimenziraju ih, pa dođu do zida i mislivši da nema izlaza iz trenutnih problema ubiju se.

To ne postoji. U trenutku kad dignu ruku na sebe oni jesu bolesni, depresija u svom krajnjem obliku je teška i očigledno smrtonosna bolest. Nisu krivi što rade ono što si opisao, u tome jest stvar, bolesni su, a drugi misle da su kukavice. Nekoliko tableta ili kratak boravak u bolnici spasio bi im život. To je najžalosnije od svega.

Lux je napisao/la:

Goran je napisao/la:

Zato su optimizam i pozitivno razmišljanje vrlo bitni u životu. Ako je osoba po prirodi pesimist, onda mu i sivo izgleda crno.

Nisi nikad vidio kliničku depresiju. Ja vidjela kod inače vedre osobe. Grozno

Klinička depresija je stvarno grozna i iz nje se je teško izvuči, često ljudi u takvom stanju počine samoubojstvo.

Istina Lux, nitko nije zdrav i uračunljiv u trenu samoubojstva.

Ne opravdavam samoubistvo, mislim da se za sve moze naci neko rjesenje, svako ima svoje uspone i padove, ne bi nam zivot ni valjao da je sve uredu. Razumijem da se nadju u bezizlaznoj situaciji, ali ja licno smatram da nas ti porazi i poteskoce mogu samo ojacati ako se uspijemo izboriti s njima. Smrt nista ne rjesava, po meni covjek je veca kukavica ako sebi oduzme zivot,a veca hrabrost je suociti se sa zivotom. Koliko god da je situacija teska, sve u zivotu ima rjesenje. Nesto je teze prevazici, ali ipak samoubistvo je pogresno.
Ljude koji se odluce na taj cin samo zalim, vjerujem da svako ima svoju sudbinu, a u to se ne treba mijesati.

Tako je blizanko, samoubojstvo nikad nije rješenje problema, to je kukavički i neodgovoran čin koji ostavlja trajne negativne posljedice u obitelji i bližoj okolini osobe koja je to učinila.

Kako može biti kukavički i neodgovoran ako se radi o bolesti? A bolje da šutim

Goran je napisao/la:

Tako je blizanko, samoubojstvo nikad nije rješenje problema, to je kukavički i neodgovoran čin koji ostavlja trajne negativne posljedice u obitelji i bližoj okolini osobe koja je to učinila.

Možda bi bilo se moglo reći da je samoubojstvo čin kad osoba bježi od problema i boji se njima suočiti. Obitelj može puno pomoći da se to ne dogodi ukoliko se osoba otvori i izjasni o problemu

Goran je napisao/la:

U Hrvatskoj je vrlo visok postotak osoba koje čine samoubojstva. Jesu li težak materijalni položaj, bolest, gubitak posla, ljubavni problemi i slično doista opravdan razlog za samoubojstavo? Postoji li uopće opravdan razlog za samoubojstvo? Imaju li ljudi pravo počiniti samoubojstvo? Možemo li suditi o osobamo koje su počinile samoubojstvo ako na svojoj koži nismo osjetili njihove probleme koji su doveli do tog drastičnog čina?

mene ipak još nešto drži na životu....

Hvala Bogu da je tako kornić!

Da li smatrate samoubojstvo ludošću ili hrabrošću?

pretpostavljam da je jako teško dići ruku na sebe i da su osobe koje izvrše samoubojstvo bolesne, al ja mislim da je to definitvno ludost

Pa kada ga počini onaj luđak koji je prije ubio svoju obitelji ili nekog prolaznika ili djecu pa sebi presudio, uvijek kažem da je trebao samo sebi suditi.
A kada to rade depresivni ljudi koji misle da nema drugog izlaza sudim okolini koja mu nije mogla pomoći, jer svakom se može pomoći samo nije pristup svakom isti, a naši doktri sve rade po tabeli, ako je ovakav onda će mo ovako.Glupost svaki je čovjek priča za sebe.
A dali je ludost ili hrabrost to neznam.

I ja mislim da je to ludost. Jedino da teško obolim i da imam neizdržive bolove, onda nisam siguran kako bi reagirao i da li bi i dalje mislio da je samoubojstvo ludost u toj situaciji. U globalu, ljudi predimenzioniraju svoje probleme, koji su u biti rješivi, samo ako nekad misliš samo na probleme, onda ti se pomrači um, ne vidiš izlaz, pa se netko i ubije.

Kada komentiram "luđake" mislim na ljude koji zbog komadića zemlje ili bračne nevjere ili nečeg sličnog puknu ili kako kažu .."da im se smraći".

Već postoji slična tema, pa bi bilo dobro da kad otvarate temu provjeriti da li tema istog sadržaja već postoji, kako nam se ne bi rasipali postovi i gomilale iste teme.
To najlakše možete učiniti da upišete pojam u internu tražilicu u widgetu desno na forumu ili bacite pogled na teme u forumu na kojem otvarate temu. ::
https://goran.forumcroatian.com/psihologija-i-osobni-razvoj-f39/opravdanost-samoubojstva-t1545.htm

pogledala sam, al nisam našla.............. :rida:

sori

Ma nema problema draga moja, nije to ništa strašno.