170 vrsta gljiva u imotskoj krajini

Imotska krajina jedno je od područja u Hrvatskoj koja su najbogatija gljivama, i to pretežito jestivih, te se 170 njihovih vrsta može naći po tamošnjim šumama i proplancima, udolinama i brdima. Idealna mješavina mediteranske i kontinentalne klime, ravnomjernost oborina i plodno tlo idealni su uvjeti za njezin rast i razvoj.
− Područje Imotske krajine idealno je za rast gljiva, a kad se uzme u obzir da je relativno malo onih koji ih beru i jedu, ne čudi da ih je toliko da bi se njima mogle prehraniti tisuće ljudi.

Gljive su i vrlo zdrave, bogate proteinima, željezom, kompleksom vitamina B i kalijem − veli vrstan poznavatelj gljiva prof. Josip Zdilar, koji je i na studiju pisao o preživljavanju u prirodi, a već 25 godina skoro se svakodnevno susreće s gljivama. Taj zaljubljenik u gljive i prirodu sada u svojem podrumu ima desetke osušenih vrsta gljiva i redovito ih jede.

− Hvala Bogu, zdrav sam zahvaljujući i gljivama − veli Zdilar. A na uzrečicu da su sve gljive jestive, a neke samo jedan put, dodaje:

− Dakako da čovjek mora biti dobro upoznat s tom plemenitom biljkom. Zbog toga se neki moji istomišljenici i ja trudimo osnovati udrugu gljivara, kako bismo poboljšali znanje o gljivama i uklopili se u kulturu njihova konzumiranja koja je već razvijena ne samo u nekim dijelovima Hrvatske, nego i u svijetu. Otrovne su gljive rijetke, ali ima ih i vrlo su opasne.

Najopasnije su bijela, siva i zelena pupavka, a osobito otrovna zavodnica: predivna je izgleda, grimiznocrvena, prava dama, a u sebi ima toliko otrova da može ubiti čovjeka ako uzme samo jedan njezin komadić.

No, radije bih govorio o hranjivim imotskim gljivama: blagavi, najkvalitetnijoj, pa đurđevači, proljetnoj gljivi, rudnjači, pečurki, poljskoj i brdskoj, šampinjonu, lisičici, vrgnju, kao i o najizdašnijoj imotskoj gljivi, kračunu, te drugim vrstama kojih ima u nešto manjim količinama.

− Gljivama su bogate šume na sjeveroistočnom dijelu Imotske krajine, ali i Imotsko polje, pobrđe s južne strane polja, sjeverozapadni dio prema Prološcu, Ričicama i Studencima. Ima ih gotovo posvuda i samo ih treba naći, a njima ćemo vrlo kvalitetno poboljšati svoju prehranu − navodi prof. Zdilar.

(slobodna dalmacija)