Nikad nemaš vremena za mene!

Kojem roditelju to dijete nije reklo? Shvatite prigovor ozbiljno i svakog dana odvojite kvalitetno vrijeme za njega

Lara (5) želi se igrati s majkom, a ona nema vremena. Ili posprema, ili kuha, ili radi na računalu, ili telefonira... "Nikad nemaš vremena za mene", protestira Lara. To je rečenica koju su čuli gotovo svi očevi i majke, posebice ako su oboje zaposleni, prenatrpani obavezama i problemima.

No, to je rečenica koju treba shvatiti ozbiljno, kažu dječji psiholozi. Djeca bi najviše voljela da su im roditelji na raspolaganju 24 sata dnevno. Dakako, to je nemoguće, no ipak morate naći vremena za svoju djecu. Predlažemo vam četiri načina, bolje rečeno pravila, koja će vam pomoći:

Počnite dan zajedno
Svako jutro pronađite vremena da doručkujete s djetetom. Ili oba roditelja zajedno ili naizmjence. Bolje da ustanete malo ranije nego da ste cijeli dan u strci. Takva zajednička jutra dat će djetetu osjećaj da s njim započinjete dan. Isto postupite i navečer – jedan od roditelja neka djetetu pomogne da se spremi na spavanje.

Dijete je važnije od kućanskih poslova
Zapamtite da je dijete važnije od nepospremljene kupaonice. Osim toga, zašto ne biste i dijete uključili u pospremanje. Ako vam pomaže imat će osjećaj da je odraslo i vrednije. I biti izuzetno ponosno. A vi ćete istodobno provesti vrijeme sa svojim djetetom i obaviti dio kućanskih poslova.

Planirajte vrijeme za igru
Idealno je da se barem sat vremena dnevno intenzivno bavite svojim djetetom. Igrajte se s njim, čitajte mu... Razgovore s mužem i sve druge obaveze odgodite za kasnije, kada vaše dijete legne.

Budite smireni
Ako je dijete nemirno, nemojte vikati na njega. Pokušajte mu mirno objasniti da postoji vrijeme za igru i vrijeme kada roditelj mora obaviti neke neizbježne poslove, a za to vrijeme ono se mora samo nečim zabaviti. Pokušajte mu objasniti da je i vama potrebno vrijeme samo za sebe, kada ćete, na primjer, čitati knjigu ili obaviti nešto na računalu. Vaša smirenost i opuštenost će prijeći i na dijete.


izvor

O itekako to treba shvatiti ozbiljno..
Dijete bez pravog oslonca, bez kvalitetnog odnosa s roditeljima,
se s vremenom samo počinje graditi..
Sad, pitanje je na koju će stranu povući...

Ostaju ožiljci za cijeloga života ukoliko roditelji ne sudjeluju u odgoju,
djetinjstvu...

STO TREBA DJECI?


Mladi bračni par uđe u najbolju trgovinu u gradu. Muž i žena dugo su promatrali šarene igračke poredane na policama, povješane o stropu, u dražesnom neredu na klupama. Bilo je tu lutaka koje se smiju i koje plaču, elektroničkih igara, minijaturnih kuhinja koje spremaju pizze i torte.
Nisu se mogli odlučiti. Priđe im mlada i otmjena prodavačica.
"Vidite", objašnjavala je žena, "mi imamo malenu djevojčicu, ali oboje smo odsutni po cijeli dan, a često i navečer."
"Riječ je o djevojčici koja se rijetko smije", nastavio je čovjek.
"Htjeli bismo joj kupiti nešto što će je usrećiti", ponovno će žena, "I onda kad nas nema... Nešto što će je veseliti kad bude sama."
"Žao mi je ", nasmiješi se ljubazno prodavačica. "Mi ne prodajemo roditelje!"

Bruno Ferrero

Citam ovih godina zadnjih...jako puno savjeta roditeljima, "mladim" roditeljima....
ali ne onih klasicnih savjeta kad je djete malo pa sad place, pa bi bi neku zezu a roditelji se ne mogu snaci, ili ne ono klasicno teen vrijeme , koje ima po koji ispad pa ajde pomozi na brzaka....
ne!
ovo je sada vec za alarm!
Lijepo je imati internet, lijepo je ici i u korak s vremenom, lijepo je nadogradjivati se znanstvenim novitetima...ali cini mi se da smo se malo izgubili...
zar je zaista neophodno kliknuti i prilagodjavati zivot psiholoskim istrazivanjima sto je najbolje za moje dijete?
imam ih troje, i svo troje su tako razliciti a tako isti!
kazem razliciti jer su razlicitog karaktera, imaju razlicite zelje, razlociti planove...a ipak tako isti jer svo troje trbelao je iste stvari da bi se izgradili u ljude danas, trebali su ljubav, savjet, igru, razumjevanje, trebali su oslonac i hmmm ponekad i cvrstu ruku mozda sam bila i malo prestroga...ali...danas vidim da je bilo neophodno , a vidim i a je povjerenje i prijateljstvo odigralo jako veliku znacajku u onome sto su danas ovakvi kakvi jesu!
imala sam 20 godina kada sam rodila sina, i bila sasvim sama sa njim, i nije bilo bas interneta a i nije mi ni trebao jer mi za osjecaje ne treba internet, kasnije kad su dosle cure nisam ni imala vremena za internet ...
Onoga trenutka kad stvorimo novi zivot,, zar nemamo u sebi osjecaj odgovrnosti, ljubavi, srece?
Ovo sto se danas dogadja je po meni prestrasno, pored zivih roditelja mladi istrazuju putem interneta sto misle tamo neki svijetski priznati psiholozi sto je najbolje za djete, i dok tako traze, njihovo djete je samo, a izmedju tog trazenja, rade da bi im pruzili sve naj...he he ...ne najpotrebnije....vec najskuplje, najmarkirano, najnevidjeno .....i tako kakvo je vrijeme , ne stigne se djetetu dati ono sto mu zaista treba...
trebamo im mi, nase srce da im pokazemo ljubav, nase vrijeme da ga provodimo s njima u igri, razgovoru, plivanju, setnji,u trenutcima placa , nase ruke da ih pomazimo, da im damo ruku kada padnu, da im pruzimo ruku kada ih prijatelji ostave, nase usi da ih slusamo, da im budemo sigurnost ne u banci vec u srcu da se u svakom trenutku odrastanja mogu osloniti na nas i prvo obratiti nama....a sve ovo sto napisah dobili smo u biti od nasih roditelja, i trebamo samo prosljediti dalje...a pri tom ne kosta nista... i mozda ce nam se uciniti da nase djete treba nove starke , ali prije nego odemo da ih kupimo pokusajmo stvoriti realciju izmedju sebe i djeteta iskrenoscu i ljubavlju, onda cemo imati pokraj sebe izgradjenu malu osobu koja ce krenuti jednog dana iz nase kuce u letu s siroko otvorenim krilima...

ko to kaže da ja nemam vremena za tebe