Poruke iz duhovnog svijeta

Izuzetan uspjeh grupe SORRAT u
podsticanju psihokineze (PK), navelo je parapsihologa Viljema E. Koksa
da u ljeto 1977. godine instalira mini laboratoriju na Skirim farmi u
Misuriju, SAD. Prva laboratorija se sastojala od jedne nevelike kutije,
ucvršcena celicnim trakama na stabilnu drvenu osnovu i zakljucanu sa dva
katanca. Koks je u kutiju stavio razne "igracke" da bi se
parapsihološka (PK) sila igrala sa njima. Nekoliko manjih PK fenomena
dogodilo se odmah od kojih je, svakako, najzanimljiviji bio misteriozna
pojava komada stare indijanske kože sa bobicama u cvrsto zakatancenoj
mini laboratoriji.
Zagonetna dešavanja
Tada
je laboratorija prensena u kucu dr Dž. T. Ricardsa u Rolu, Misuri, gdje
je živio i Koks. Dr Ricards se isticao po dvjema osobinama: bio je i
istoricar SORRAT-a i uspjevao je izazivati paranormalno kuckanje - iako
je on to objašnavao djelovanjem duhova, a ne svojim parapsihološkim
mocima. Razliciti PK fenomeni dešavali su se u prvoj mini laboratoriji.
Jedne prilike u kutiji su bili cist papir, olovka, suhi grašak ofarban
bijelo i plavo, jedna mala caša, izrezani prstenovi od kože i dobro
pricvršceni za jedno mjesto u samoj kutiji, niz od šest špula nanizanih
na žicu sa uvrnutim krajevima i razni drugi sitni predmeti.
Mini
laboratorija je bila postavljena na stolicu u dnevnoj sobi a oko nje je
bilo okupljeno nekoliko prijatelja dr Ricardsa zainteresovanih za
paranormalne pojave. Kada su ugasili svjetlo, odjednom su se zaculi
šumovi iz unutrašnjosti kutije. Tamo se ocito odvijala PK aktivnost.
Telefonirali
su Koksu i on je stigao na farmu na vrijeme da cuje kako sušeni grašak
skakuta po unutrašnjosti kutije. Zatim je nastala tišina i svjetlo je
upaljeno.
Nakon što su sve dobro pregledali, otkriveno je da su se
dogodile neke iznenadujuce promjene unutar kutije. Nije bilo jedne od
šest špula a žicani krug na kojem su bile nanizane imao je drukcije
uvrnute krajeve. Trideset plavih zrna graška je uskocilo u cašu, dva
ravna komada metala za cišcenje lula pretvoreni su se u prstenove, a
kožni prstenovi su bili premješteni na drugo mjesto.
Strogo kontrolisane laboratorije
Ovi
paranormalni dogadaji dali su dr Koksu ideju da formira još dvije mini
laboratorije i da u njih postavi kamere kako bi snimile sve što se tamo
bude zbivalo. Objekti koji su se pratili bili su vezani prekidacima tako
da su ukljucivali svjetlo cim bi se pomjerili. I jedan casovnik takode
je postavljen ispred kamere da bi pokazivao tacno vrijeme PK aktivnosti.
Tako je parapsihologija prvi put u povjesti doživjela ozbiljan
znanstveni tretman. Sve ono što je kasnije snimljeno samo je bila još
jedna potvrda da paranormalni fenomeni – ma kako ih mi objašnjavali –
nisu proizvod maštara, nego su dio naše stvarnosti.
Izvještaji o
telekinezi i teleportaciji imaju dugu istoriju a o njima govore i svete
knjige. Posmarani iz istorijske perspektive, Koksovi rezulati ni u kojem
slucaju nisu jedinstveni, mada cinjenica da su zabilježeni na filmu,
doprinosi njihovoj afirmaciji i znacaju.
Koksova druga i i treca
mini laboratorija bile su postavljene u maloj sobi u podrumu kuce dr.
Ricardsa u Roli. Bili su to, u stvari, dva staklena akvarija okrenuta
naopacke. Razlikovali su se samo po tome što je treci bio veci od
drugoga i po nevažnim detaljima u pogledu položaja brava. Celicna traka
je cvrsto obmotavala oba akvarija, a krajevi te trake su bili
pricvršceni teškim katancima. Zatim su mini-labovi ucvršceni na
nepomicne daske, a uski prostor izmedu svakog akvarija i njegove podloge
bio je ucvršcen dodatnim gumenim zaptivacima.
Jedin je Koks imao
kljuceve od katanaca i potpunu kontrolu nad rasporedom predmeta u
unutrašnjosti mini laboratorija. Ako se uzme u obzir i Koksova prošlost -
više od 30 godina parapsiholoških istraživanja i nekoliko godina
uspješnog rada sa mini-labovima, svaka podvala ili prevara doima se
nevjerovatnim. I Koksov znanstveni ugled takode se suprotstavlja svakoj
sumnji u prevaru.
Pod uticajem duhova
Prvi
snimljeni dogadaji dobiveni su u maju 1979. godine i pokazivali su
levitirajuce pero. Uskoro nakon toga snimljene su dalje sekvence
levitirajuceg pera, ukljucenog u "neposredno" pisanje u zakljucanoj i
zapecacenoj mini laboratoriji. Medu napisanim rijecima isticale su se
rijeci "Bizon King"! King je bilo ime koje su pominjali mnogi mediji,
medu njima i poznati Italijan Eustahije Pladino. King je, navodno, bilo
ime jednog iz grupe duhova koji su djelovali u Koksovim laboratorijskim
eksperimentima.
Cetvrtog jula 1979. godine snimljeno je pero kako
ispisuje rijeci - "Velicanstveni 4". Kao i u vecini slucajeva, kretanje
pera je bilo izuzetno brzo. Koks ga procjenjuje dvostruko bržim od
normalnog pisanja ljudskom rukom.
Jedan drugi primjer PK iz ovog
perioda je primjer "hodanja" jedne aluminijske kutijice za film unutar
zakljucanog mini-laba. Na filmu se vidi kako kutijica polako "ide" i
spotice se na neku manju prepreku blizu sredine akvarija.
U maju
1979. Koks je neocekivano dobio krunski dokaz teleportacije. Na podu
podruma našao je zeleni flomaster kojeg je predhodne noci zakljucao u
mini laboratoriji.
Spisak teleprtiranih predmeta uskoro je postao
prilicno dug: šibice, grašak, pera, vrpce, igracke, komadi nakita i
filma, metalni predmeti i papir... Koks je snimio i više od šest
paranormalnih povezivanja prstenova. Taj film jasno otkriva da su se
prstenovi uistinu medusobno povezali ali samo nakratko da bi se potom
opet razdvojili. Ono što iritira jeste da su se prstenovi uvijek
razdvajali tako da nikakve trajne veze nisu ostale kao dokaz.
Poruka Džona Kinga
U
pismenim porukama navodnih duhova koji su saradivali u Koksovim mini
laboratorijama naglašava se znacaj trajnog povezivanja. Ono što je
nevjerovatno jeste "odgovor" jednog duha-saradnika. On je napisao:
"Pokušalo smo, ali ne možemo da natjeramo proklete kožne prstenove da
ostanu povezani. Izvinite - Džon King".
Raznolikost i ucestalost
parapsiholoških fenomena u Koksovim mini-labovima i dalje su se
povecavali. Kasniji je snimljeno sortiranje obojenih zrna graška,
savijanje metala, spontano sagorijevanje, miješanje karata i duvanje
balona.
Lakoca sa kojom su materijalni predmeti prolazili kroz
zidove mini laboratorija navela je grupu parapsihologa iz Role da se
njome posluže kao paranormalnim "poštanskim sanducetom". Nestajanje
pisama jasno je snimljeno, a nekoliko dana kasnije – gle cuda - pisma su
isporucena putem normalnih poštanskih isporuka.
Kako je ova praksa
"PK pošte" bivala sve cešca, koverte su ostavljane otvorene u
mini-labovima, a šarolik izbor predmeta oko njih telekineticki bi
uskakao unutra prije nego što bi pisma bila teleportirana. Vrlo cesto je
primijecivano da su i inostrane marke nalazile put do tih koverata,
tako da su pisma stizala sa markama i datumima australijskih,
italijanskih i južnoamerickih žigova.


Izvor