Snovi

Kao mali kontinentalni djecacic sanjao sam o svojem brodicu. Brod sam samo vidio na slici, a najveca voda je bila poplavljeni pašnjak u proljece, pored mojega sela, kada se snijeg (nekada ga je bilo puno više nego sada) otapao. Pa iako broda nisam u to vrijeme nikada vidio "uživo", ipak imao sam svoje snove...





Život me nije mazio, ali ipak sam si otvorio mali prostor u vremenu svake godine u kojem mogu putovati kanuom po rijekama. Imam i svoj brodic, ali kanu je kanu.





Na svojim putovanjima svašta sam vidio, ali ovakvi prizori, koji nažalost nisu osamljeni, su me rastužili.
Koliko je nas snivalo svoje snove sa plovilima i manjima od ovih, koliko bi nas željelo ovakva plovila, pazili bi ih i mazili a pogledajte.... nemar,,,,,,nebriga...... ili šta je u pitanju.





Meni srce puca kada vidim svoje foto zapise i na njima ovakve scene propadanja necijih snova. Scene koje me užasavaju, rastužuju, scene koje sa nevjericom promatram.

Kako vi doživljavate ovakve scene?...







:

Baš je tužno vidjeti ih tako ostavljene i napuštene. Volim brodiče također, ali vode se bojim. Kad god šetamo u gradu zastanemo u lučici i prokomentiramo sve brodiče. I kada god vidim neki čamčić potopljen u vodi meni ga žao.

lep brod samo ga treba malo srediti i on bi isao opet

..snovi su slichni kao i ljudi..ostvaruju se u onolikoj meri,tj.reciprochno onome koliko chovek ulozhi u to,da se ti snovi ostvare..