U vrijeme današnje tehnike koristeci jake i mocne strojeve covjek može štošta uciniti. Kao od šale probija planine, kopa duge, široke i duboke kanale kojima veliki brodovi plove, gradi gradevine, kažu, vidljive i sa Mjeseca i to prostim okom, ulazi duboko ispod površine zemlje i vode...
Svojim upornim i marljivim radom isušuje more i mocvare, ruši velika šumska prostranstva ugrožavajuci sav životinjski svijet koji u tim šumama živi, ali ugrožava i "pluca zemlje". Mnogi veliki zahvati protiv "majke prirode" brzo se negativno odraze na regije gdje su ti zahvati poduzeti.
O ljudskim aktivnostima može se štošta pozitivnoga ali i negativnoga napisati. Ovoga puta bih napisao ipak nešta pozitivno.
Mjesto radnje nalazi se jugozapadno od Slatine (nekada poznatije pod imenom Podravska Slatina).
Gradske vlasti Slatine, mjesta razvijenog na krajnjim obroncima Papuka, na samoj rubnoj zoni Panonske nizine, muku muce jer nikakva rijeka koja ima preko cijele godine vodu ne protice kroz mjesto, cak ni u blizini. Od Drave je udaljena cestom oko 15 - tak km tako da preko ljeta stanovnici nemaju gdje da se okupaju i rashlade od ljetnih žega. Stoga odluciše da naprave ni manje niti više nego jezero.
Nakon snimanja potencijalnih lokacija odluceno je da se jednu pogodnu dolinu na njenom izlazu zatvori visokim nasipom i da se ostavi da priroda ucini ostalo, tj da je napuni vodom.
Šta odlucili to i napravili. Mocnim strojevima ocistiše dno doline od raslinja i humusne zemlje, sagradiše branu na sjevernom kraju doline, asfaltiraše cestu oko jezera i sacekaše prve kiše i oživljene kišne potoke....
Jesenjske kiše uciniše svoje. Dolina se napuni vodom i nastade jezero koje se predivno uklopilo u okolinu, oplemenilo je...
Poceli se izgradivati i popratni objekti ugostiteljskog sadržaja, ureduju se plaže , mjesta za kupanje, okolina...
Jezero u punoj dužini premašuje 2 km, a na najširem djelu šire je od 500 m. Dovoljno za sve prirodoljupce, kupace i radoznalce ovoga omalenoga Slavonskoga mjesta. Izgradili su sebi jezero, oplemenili prirodu i sada tu dolaze da u miru uživaju nadomak prvih kuca periferije mjesta. Što bi rekli odmah pod bašcom.
Još ako se budu držali nekakvih planova za oplemenjivanje i nastanjivanje obala jezera biti ce divno vidjeti sve objekte u rustikalnoj izvedbi, onako po starinski.
Znam da mnogi od vas nece ovdje prolaziti. Zbog vas i pišem ove retke, da vidite šta ima ovdje u ovom malom mjestu, ali ih pišem i za one koje ce put ovuda nanesti. Njih pozivam da dodu na obale ovoga jezerceta, malo predahnu, okrijepe se i udahnu svježi cisti brdski zrak, pa onda punih pluce, odmorni neka nastave put. Srecno im bilo....