Vrijedi li pokušavati pomoći onima koji pomoć ne žele primiti?

sigurna sam da ste se bar jednom u životu našlu u situaciji da pokušavate pomoći nekome, a da taj netko vašu pomoć jednostavno ne želi primiti.
imate dobru namjeru...ali ona ne baca ni jedno jedino sjeme.
vrijedi li?
vrijedi li vaših emocija, truda, dobre namjere?
ili bi možda bilo ''pametnije'' pustiti....

Ovisi o situaciji o kojoj se radi, ali općenito ako netko pomoć spremno odbija, onda vjerojatno neću ići kontra te želje. xD

Ne jednom nego vise puta ...ali gore mi je ono kad me neko pita za pomoc za savjet a ne poslusa ga ..nego uporno radi isto i gore a isto tako uporno se vraca za pomoc ..iscrpi to svu energiju ..shvatila sam da takve osobe vise ne zavrijeduju tu moju energiju i pomoc .. mislim da treba ponuditi pomoc svakome ako vidis da je treba ili ako je zatrazi..ali ako uporno ne prihvata savjet onda je pametnije pustiti i ne gubiti uzalud energiju na takve ...
ko treba pomoc i hoce poslusat moj savjet moja vrata su mu uvijek otvorena ..ali ko ce gnjaviti danima i tupiti o istim stvarima a nista ne poduzimati da si pomogne ..s takvima vise ne gubim moju energiju i zivce

.. ako vidim da se netko pati gledam prvo sastrane da vidim o čemu se radi, jer onaj tko pati taj ostavlja mrvice stalno..
..kada vidim barem malo o čemu se radi, probam pa vidim dali treba pomoć i razgovor ili ne. --možemo pričati jednom dva puta, ajde i tri, ali da mi se stalno vrača s istim glupostima, to ne trpim previše, počne me živcirati...posebno ako su to banalne gluparije.



..uvijek vrijedi truda i emocija, ako to vodi nečemu dobromu..baš volim kada nakon razgovora s tim nekim, taj se bar malo počne osječati bolje..super dobar je osječaj ponuditi pomoć i uspjeti u namjeri da se netko razvedri barem malo ili da mu malo olakšaš problem..

Kikica je napisao/la:

.
..uvijek vrijedi truda i emocija, ako to vodi nečemu dobromu..baš volim kada nakon razgovora s tim nekim, taj se bar malo počne osječati bolje..super dobar je osječaj ponuditi pomoć i uspjeti u namjeri da se netko razvedri barem malo ili da mu malo olakšaš problem..

Uvijek vrijedi pokusavati pomoci, bez obzira kako to prima osoba kojoj pokusavamo pomoci.

Kikica je napisao/la:

..uvijek vrijedi truda i emocija, ako to vodi nečemu dobromu..baš volim kada nakon razgovora s tim nekim, taj se bar malo počne osječati bolje..super dobar je osječaj ponuditi pomoć i uspjeti u namjeri da se netko razvedri barem malo ili da mu malo olakšaš problem..

To je supr osjećaj, kad vidiš da si pomogao toj osobi.

Procyon je napisao/la:

Ovisi o situaciji o kojoj se radi

Ovo je dobro rečeno. Postoje situacije u kojima će osoba odbijanjem pomoći učiniti sebi zlo, ako prijeti veliko zlo, osoba je bliska, onda se mora naći način da ta osoba ipak prihvati pomoć, makar morali izvesti čudo. Baš se u takvoj situaciji upravo nalazim.

Goran je napisao/la:

Postoje situacije u kojima će osoba odbijanjem pomoći učiniti sebi zlo, ako prijeti veliko zlo, osoba je bliska, onda se mora naći način da ta osoba ipak prihvati pomoć, makar morali izvesti čudo. Baš se u takvoj situaciji upravo nalazim.

Poznavajući te, znam da ćeš u toj ili nekim sličnim situacijama doista dati sve od sebe da izvedeš čudo. I želim ti da uspiješ u tome. Jer, u tebi se nalazi čudo. Ti jesi čudo. Samo je potrebno da osoba ili osobe kojima je pomoć nužno potrebna to konačno i prihvate. A opet...nije to samo...To je puno više od ''samo''. To je onaj ključ, srećo moja, koji svatko od nas drži u svojim rukama. Ponekad neki ljudi ključ toliko jako stisnu u dlan, da se zareže na njega. Da se ne može izvući.
Unatoč tome, vjerujem u čuda. Vjerujem u tebe.

Hvala ti anđele moj, ti si moje čudo i perfektna inspiracija za postizanje čuda, divno si ovo napisala, jako mi koristi u ovom trenu.

da...vrijedi pokušati,ovisi o tom nekom dali će prihvatiti pomoć ili ne.Ali svaki put kad pokušam pomoći nekome ne idem s ciljem da bih se ja osjećala bolje nego da toj osobi pokušam u život ubaciti tračak svjetlosti...Prihvaćam odbijanje tek kad mi se otvoreno kaže:Pusti me na miru,ne želim tvoju pomoć...

mislim da je čovjekova veličina u nesebičnosti,želji za pružanjem ruke i tople riječi u svakoj nevolji,u mogućnosti da nekome pokloniš ljubav (ljubav bilo koje vrste) i osmijeh na lice...Tek kad pomogneš,možeš i očekivati pomoć...a nekad je potreban samo zagrljaj,topla riječ ili djelo da netko smatra da si mu pomogao,da si mu prijatelj u punom smislu te riječi...A taj osjećaj je tako dobar,tako neprocijenjiv

Citat :

sigurna sam da ste se bar jednom u životu našlu u situaciji da pokušavate pomoći nekome, a da taj netko vašu pomoć jednostavno ne želi primiti.

nije nikad bitno šta al je bitno da uvjek u svemu treba probat pa šta bilo da bilo...ko što mi je jedan profesor iz srednje uvjek govorio majke ti probaj ništa te ne košta!!!kasnije se barem nećeš pitat šta bi bilo da je bilo...uvjek treba pokušat barem a ako nam je i stalo dovoljno do te osobe AMA BAŠ UVJEK pokušat i iznova i iznova ako treba...možda na kraju ipak uspijemo...ako je nekome do nekoga stalo,ova osoba da ne znam kolko je glupa,shvatit će da vam je stalo...

Vrijedi uvijek pokušavati pomoči, posebno bliskim i dragim osobama. Tu ne treba nikad odustajati.