'Može li mi netko reći zašto ova bijedna država opet podilazi kriminalcima koji se ne poštujući propise bogate?', pitao je čitatelj Danas.hr-a nakon što je pročitao prijedlog zakona o legalizaciji bespravne gradnje. Zaista, zašto država misli da je legalizacija bolje rješenje od rušenja?
"Može li netko objasniti zašto država sad odjednom oprašta lopovima? Kako se nešto može zvati zaštićeni obalni pojas, a odjednom se u njemu smije (smjelo se bez dozvola) graditi? Kako misle provesti taj zakon? Kako će, temeljem čega, statičar reći da određena građevina zadovoljava sve uvjete kad ne može znati ima li u njoj uopće armature?", poslao nam je pitanje za Stručni krizni tim Danas.hr-a jedan iznervirani čitatelj, koji je prijedlog zakona o legalizaciji bespravne gradnje (ispravno) doživio kao pljusku svima onima koji su zakon poštovali.
Da je prijedlog izmjene zakona i dalje štetan za prostor, a u nekim segmentima i štetniji od trenutne varijante zakona, smatra i Hrvoje Hrabak, predsjednik Društva arhitekata Hrvatske.
'Sve ide naruku onima koji su se ponašali suprotno zakonima'
"Ovaj zakon je izrazito krivu poruku o diskriminaciji legalista odaslao već lani, pri prvom donošenju. Sasvim sigurno ide naruku svima koji su se ponašali suprotno zakonima. Štoviše, i dalje ih stavlja i u financijski položaj bolji od onih koji su zakone poštivali. Osim što nisu morali platiti cijenu pune projektne dokumentacije, bespravni graditelji sada profitiraju i zato što su negradivu zemlju kupovali puno jeftinije od građevinske, te zato što korištenjem prevelikih nekretnina mogu trajno pribavljati sredstva nerazmjerna onima koji su gradili sukladno planovima i zakonima – primjerice iznajmljivanjem dodatnih apartmana ili stanova", kazao je Hrabak za Danas.hr.
Na pitanje da komentira izjavu ministra Ivana Vrdoljaka da neće rušiti oko 300.000 bespravnih građevina zbog socijalne komponente, te što bi bio pravedan način rješenja problema, Hrabak odgovara:
"Ispravan način rješenja problema bespravne gradnje bio bi kroz urbanu sanaciju zona bespravne gradnje, dakle kroz plansko poboljšanje urbanog standarda. Konkretno, to bi značilo da se usporedno postupcima ozakonjenja nužno poklanja dio zemljišta za dovođenje prometnih koridora u primjereno stanje – sigurna širina kolnika, pločnik, drvored i sl. Također, to bi značilo i plansko korištenje preostalog neizgrađenog zemljišta za javne zelene površine, igrališta, parkove i sl. Naravno, sanacija bi, uz legalizaciju većine zgrada, pretpostavljala i rušenje onih koje trajno štete sigurnosti – primjerice pristupu evakuacijskih vozila", predlaže Hrabak.
Neprihvatljivo podilaženje države
Da se ovim prijedlogom zakona diskriminira legalne graditelje, slaže se i bivši ministar graditeljstva u Račanovoj vladi Božo Kovačević. "Bespravna gradnja je, uostalom, kazneno djelo, i to je neprihvatljivo da se njima podilazi", kaže Kovačević, koji napominje da nije pošteno da su oni koji su radili po zakonu – kad se svede račun – platili više od onih koji su kršili zakon.
Na pitanje što misli kakva je ideja ministra Vrdoljaka da vlasnici bespravno sagrađenih objekata blizu mora plaćaju više od onih u kopnenom dijelu zemlje, Kovačević kaže da tu "postoji neki rezon" jer kuće na moru imaju puno veću vrijednost i donose veću vrijednost. "Ali ta logika bi trebala biti primijenjena i kad je u pitanju zakonita gradnja, da se naplaćuje više kad se gradi na atraktivnom zemljištu uz obalu", kaže.
Što se tiče ministrove izjave da neće rušiti 300.000 bespravnih građevina zbog socijalne komponente, Kovačević smatra da većina bespravne gradnje nije socijalno uvjetovanja, posebno na moru. "Socijalna komponenta ne igra nikakvu ulogu, igra možda u slučaju izbjeglica koji nakon rata nisu mogli plaćati podstanarstvo, i tu možda država treba provesti neku sanaciju", kaže Kovačević, koji prijedlog zakona smatra neprihvatljivim.
Gradili bez dozvola jer ih nisu nikad htjeli
"Ja sam 2003. godine poslao sve građevinske inspektore da utvrde koje su gradnje samo bespravno započete, dakle kopanje temelja i to, i tim su ljudima izdana rješenja o zabrani gradnje. Ne vidim zašto tim ljudima, koji su gradili unatoč zabrani, objekti ne bi bili srušeni?", pita Kovačević.
"Sve bespravno treba porušiti, takav je propis bio kad se bespravno gradilo. A gradilo se ne zato jer se nije mogla dočekati dozvola, nego jer se znalo da je inspekcija potkupljiva i da ništa ne radi. Nije, dakle, država kriva jer građani nisu dobili dozvole, oni ih nikad nisu ni htjeli", napisao nam je naš čitatelj s početka priče. I pravilno je ocijenio: država će legalizacijom uprihoditi neku svotu i građanima dati lekciju o tome kako prolaze oni koji ne poštuju zakon. U Hrvatskoj takvi prolaze – najbolje.
Najopasnije točke prijedloga zakona:
- Neselektivno ozakonjenje zgrada koje su protivne prostornim i urbanističkim planovima. Ovime se u pitanje dovodi sustav gospodarenja prostorom jer potencijalno cijele, dosad negradive ili zaštićene zone ovim probijanjem u prvoj sljedećoj izmjeni planova postaju građevinske, ocjenjuje Hrabak.
- Umanjenje ionako nedovoljnih mjera zaštite ukidanjem posebnog statusa zaštićenog obalnog pojasa i kulturnog dobra pri postupcima legalizacije te dopuštanjem prevelikog broja etaža na zgradama koje se ozakonjuju.
- Legalizacija tehnički neispravnih zgrada, bez mogućnosti propisivanja statičke ili druge sanacije.
Margarita Perić net.hr