Nit' na nebu, nit' na zemlji

Kao malo dijete rado sam promatrao lastavice kako grade svoja gnijezda na okomitome zidu visoko pri krovu. Letjele bi do ruba kakve bare, uzimale blato i strpljivo lijepile grudicu po grudicu blata izgradivši prelijepo gnijezdo. Zatim su ga iznutra oblagale sa mekanim prirodnim materijalima pocevši od perja pa do topolinoga cvijeta koji se kao grudice pamuka svuda širio kada su topole bile u cvatu.



Cesto bih gledajuci ta gnijezda cudio se njihovom cvrstocom i izdržljivošcu. Sagradena na okomitoj zidnoj stijeni, povelika, opterecena svojom težinom, sa materijalima koji ih cine udobnima i toplima, pa još kada se obitelj lastavica razvije i u gnijezdu ih bude toliko da se jedva nade mjesta za sve, pa onda pored svega konstrukcija gnijezda trpi i vjetar koji ih dodatno opterecuje. I sve to ona izdrže godinama. Zadivljujuce



Putujuci kanuom po Dunavu 2006. i 2010. godine zastajao sam zadivljen jednom vikendicom koja me asocirala na gnijezdo lastavice. Sagradena je na okomitoj pješcanoj stijeni dunavske obale u blizini Futoga. Iz mog ugla gledanja nisam vidio kako vlasnik dode do nje, odnosno kako se drži za okomitu obalu. Ovako smještena djeluje kao gradevina "nit' na nebu, nit' na zemlji". Da li je ili nije sigurno boraviti u njoj nije mi poznato, ali da se iz nje pruža prekrasan pogled na Dunav i njegove širine to je carobna stvarnost njenoga položaja. Položaj na kojem je smještena zaista je "majstorski" odabran i mislim da vlasniku pruža nezaboravne trenutke dok u njoj boravi.

Baš lijepo izgleda..ali ja mu nebih ulazila u nju..Dunav je Dunav i proguta te dok si rekao keks