Svi znamo da su Turci nakon 400 godina ponovno osvojili Balkan, no ovaj put ne mačem, nego serijom „1001 noć“, ali 18 sapunica na šest kanala nacionalnih televizija je vrijeđanje inteligencije gledatelja
Neki dan, eto, i ja sam se razboljela. Nije da se nikad ne razbolim i nije da sam dobila neku neuobičajenu bolest, samo jaču prehladu koju sam morala liječiti antibioticima, tabletama za snižavanje temperature i čajevima, no, da ne duljim, tri dana više-manje provela sam u krevetu, a kada nisam spavala ili umirala od glavobolje, uzela sam daljinski upravljač u ruke i krenula, kako bi se reklo po domaći – šaltati.
S obzirom da zbog posla nisam nikad kod kuće u jutarnjim, prijepodnevnim i ranim poslijepodnevnim satima, program na našim hrvatskim televizijama potpuna mi je nepoznanica. Također, svjesna sam da program u jutarnjim satima nikada nije bio spektakularan, još iz vremena kada smo imali samo jednu televiziju na nekoliko kanala. No, prebacujući s kanala na kanal tri hrvatske nacionalne televizije, od kojih su dvije od početka ove godine bogatije za još po jedan kanal, doživjela sam niti više niti manje – kulturološki šok! Sapunice različitih jezika redale su se jedna za drugom ma koji program prebacila, izuzevši državnu televiziju.
Teško ih je pobrojati
Da, svi znamo da su Turci nakon 400 godina ponovno osvojili Balkan, no ovaj put ne mačem, nego serijom „1001 noć“ i čula sam za još jednu tursku seriju čudnog imena koja se emitira nakon Onura i Šherezade. Ali...niti u ludilu nisam mislila da se na šest kanala hrvatskih nacionalnih televizija emitira čak 18 sapunica, ako sam, naravno, dobro izbrojila. Ako nisam, odmah se duboko ispričavam svim čitateljicama.
Kako sam došla do tog broja? Uzela sam list papira i olovku, uzela daljinski upravljač u ruke, otvorila teletekst i počela popisivati. Postoji mogućnost da sam koju preskočila ili sam možda napisala krivi broj nastavaka ili napisala krivu zemlju iz koje sapunica potiče, no vjerujte, nije ih niti malo lako pobrojati.
Kako ne bismo reklamirali televizije na kojima se emitiraju, evo samo njihovog popisa.
1. More ljubavi – meksička sapunica (164 nastavka)
2. Tvoja sam sudbina – indijska sapunica
3. Ezel – turska sapunica (168 nastavka)
4. Klon – brazilska sapunica – prikazuju se dvije epizode za redom
5. Anđeo i vrag – meksičko-američka sapunica
6. 1001 noć – turska sapunica (drugi dio – 40 nastavaka)
7. Zauvijek zaljubljeni – meksička sapunica (140 nastavaka)
8. Slomljeno srce – meksička sapunica (130 nastavaka)
9. Gumus – turska sapunica (100 nastavaka)
10. Asi – turska sapunica
11. Naši najbolji dani – američka sapunica
12. Osveta ljubavi – kolumbijska sapunica (188 nastavaka)
13. Zamka – američka sapunica (180 nastavaka)
14. Ana – njemačka sapunica (254 nastavaka)
15. Kameleon – meksička sapunica (135 nastavaka)
16. Elena – meksička sapunica (130 nastavaka)
17. Rebelde II – meksička sapunica (225 nastavka)
18. Strasti Orijenta – turska sapunica (79 nastavaka)
Sapunica na sapunicu
Da, od ovih sapunica sastojali su se bolesnički dani! Me ne, šalu na stranu, nisam pogledala niti jednu, jer ne samo da mi niti jedna nije zapela za oko, nego kada sam počela mijenjati programe, nisam više znala koji sam program okrenula, svi su bili isti, eventualno su se jezici promijenili.
Ne bih voljela podcjenjivati ničije interese ili inteligenciju, jer i ja volim s vremena na vrijeme volim pročitati dobar ljubić, gdje već u prvih 20 stranica knjige znam kakav će biti završetak i da će neodoljivi alfa mužjak iz knjige, osvojiti onu najljepšu, najpošteniju, najhrabriju...bilo što „naj“ djevojku. Isto je i s filmovima i možda kojom „normalnom“ serijom. No, 18 sapunica na šest programa plus reprize tih istih najgledanijih sapunica - to je jednostavno vrijeđanje inteligencije svih gledatelja, a prvenstveno mislim na žene svih životnih dobi, djecu, pa onda i onu manjinu muške populacije.
Nakon samo jednog dana, kada je uz moj bolesnički krevet bio upaljen televizor, na kojem su se izmjenjivale sapunice, koje su bile više zvučna pozadina, nego nešto što sam ih gledala, odlučila sam jednostavno progovoriti o „hrvatskoj eri sapunica“. Pitala sam se gdje je nestala domaća produkcija naših televizija, gdje su nestali dokumentarni filmovi, poučne emisije, emisije za djecu, emisije za mlade, kontakt emisije...
Samo još državna televizija, kojoj plaćamo mjesečni reket, koliko-toliko pokušava producirati neke od tih emisija, jer ju zakon na to obavezuje, no dvije komercijalne televizije, koje žive isključivo od marketinga, emitiraju 16 od 18 nabrojanih sapunica, a od toga jedna televizija prednjači. Uz upitnu gledljivost tih serija od kojih se neke počnu emitirati oko 6 sati ujutro i najčešće su reprize epizoda od dan prije, do novih nastavaka serija koji se počnu emitirati oko 11 sati ujutro i protežu se dobri dio poslijepodneva, gotovo jedna za drugom, postavlja se pitanje dobivenih koncesija za nove kanale. Kako je moguće s takvim programom, koji nemaju ništa ili vrlo malo domaće produkcije, dobiti dozvole za emitiranje?
Vrijeđanje inteligencije
Vjerujem da je većina žena kroz život pogledala svoju dozu sapunica, jer i ja sam ju pogledala. No, ja sam svoju zadnju dozu uzela prije 12-15 godina, kada su se na televiziji mogle pogledati samo jedna do dvije sapunice. Današnja doza sapunica, vodi vas odmah u - moždanu smrt!Kada bismo htjeli pogledati sve sapunice u jednom danu, što je nemoguće, jer se emitiraju u isto vrijeme na različitim kanalima, ali recimo da je moguće i da svaka sapunica traje 50 minuta, što pomnožimo sa 18, dobijemo 900 minuta sapunica dnevno ili 15 sati neprestanog gledanja. Zbog toga se trebamo zapitati kakvu nam poruku šalju naše televizije? „Znamo da niste previše bistri, pa zašto bismo trošili novce na skuplje produkcije“ ili „Nemamo s čim popuniti program pa evo vam brdo sapunica i njihovih repriza od 500 nastavaka“ ili...
Da, vjerujem da je jedna turska sapunica, čije smo glavne glumce doveli i u Hrvatsku, postigla natprosječnu gledanost i da su turistički aranžmani za Istanbul već bukirani mjesecima unaprijed, na što samo turističke agencije mogu trljati ruke, ali što je s onih ostalih 17 sapunica. Koliku one imaju gledanost? Jedan, tri, pet, sedam posto? Koja to osoba ima vremena i volje gledati primjerice, četiri sapunice na dan? Nezaposleni, mlade mame, umirovljenici, djeca, studenti?
Poznajem nekoliko ženskih osoba koje gledaju Onura i Šeherezadu, ali ne poznajem niti jednu osobu koja gleda bilo koju drugu sapunicu, a među njima ima onih žena koje su do nedavno gotovo religijski u 12:30 sati prekidale sve aktivnosti, nisu se javljale na telefon, nisu se brinule jesu li djeca gladna, nego su svoje očne jabučice zalijepile za ekrane i čekale, karikiram, da Consuela poljubi Juana ili obrnuto. I one su izgubljene u tom moru sapunica i samo mašu s rukom i kažu – „Ma ništa ti to više ne valja, pogledamo si tu jednu seriju navečer i to je to“.
U suludoj ponudi sapunica, gdje se tri televizije sa svojih šest programa, „grebu“ za svakog gledatelja, je li moguće da su ih i oni najvjerniji gledatelji počeli ignorirati? Jer, stara narodna poslovica glasi: „Čega je previše, ni s kruhom nije dobro“. Ako sam imalo na tragu istine, niti jedna od hrvatskih televizija ne zavređuje našu pozornost. Izigrali su ju – sapunicama.
izvor
Naslov: Izazivaju li sapunice moždanu smrt? 
12.01.11 11:35
![[Vrh]](https://2img.net/s/t/13/07/82/i_up_arrow.gif){kind=icon}
