Pratite li meksičke sapunice?

Alehandro....te kjero...
largate kanaja.... [briga me kako se piše, ja po Vuku, piši kako čitaš]

volite li meksičke sapunice i koliko ste španjolskog jezika naučili iz njih?

Ne... ...a ona Santa Barbara trajala 10 godina...

jesi makar nju gledala? Eden i Cruz, ljubav nad ljubavima...

Jesam ko klinka,jer je bio rat u Vk...pa šta ću drugo...

Jao ja ih mrzim...ma puj puj...ne shvaćam kako neko može da ih gleda,kad dođem u vinkulju,a moja stara ej ne prođe dan da ne gleda neku u 1h kad je već...ma strašno.....

A vidi naši Alehandro i Huanita

priznajem, bacio sam i ja oko na santu barbaru... najbolja mi je bila ona Gina...
ali, ostatak tih serija uopće ne gledam...

tana je napisao/la:

A vidi naši Alehandro i Huanita

Bemti... :

Da,i ja sam Santa Barbaru,a tko nije....to dok sam bila klinka,a sad ne bih pa da nema ništa drugo ni njih ne bih sigurno..... :shock:

tko? kate i ja? ma neee....
mi smo Eden i Cruz...

Uf, mogla bi osjetili Katin gnjev
Ne pratim ih ...pratila sam ko klinka, pogotovo Santa Barbaru : i Marisol je bila napeta

Marisol...ta je plakala kroz cijelu seriju,sa svojim ožiljkom...

Vrhunac meksičke sapunice je kad Rodrigo sazna da je sam sebi majka

Kate je napisao/la:

Marisol...ta je plakala kroz cijelu seriju,sa svojim ožiljkom...

a ni nakon plastične operacije nije bila baš zgodna

Teo je napisao/la:

Vrhunac meksičke sapunice je kad Rodrigo sazna da je sam sebi majka

'bemti...

vidi ovaj Teo

a Teo stvarno legenda si....

teo.. ...
ne gledam ...tu ne znas ko je koga...ko je s kim ...i stalno placu...i majke su mlade od sinova ja kad bacim oko mislim djevojka mu a ono ispade majka

A meni je najbolji bio u S. Barabari onaj majmjun Keith , legenda

da, baš, negovo pojavljivanje je ubilo monotoniju u sapunici

Milijuni gledateljica svakim danom pate zajedno sa svojim zavodničkim junacima i prenašminkanim junakinjama. Što je to tako neodoljivo u sapunicama i koliko one odgovaraju današnjoj publici?

Jel' gledaš Šeherezadu? Tako nekako glasilo je pitanje koje sam u proteklih deset dana čula barem dvadeset puta. S obzirom da je u nekim krugovima teško uključiti se u priču koju ne razumijete, odlučila sam otkriti što se to krije iza imena Šeherezada. I ne, nije to priča o perzijskoj kraljici koja svom mužu tisuću i jednu noć priča priče te ih prekida na najzanimljivijem dijelu kako bi odgodila njegovu namjeru da je ubije. Ipak, nije ni daleko od toga – Šeherezada je samohrana majka koja je za liječenje sina koji boluje od leukemije trebala skupiti 200 000 dolara pa je spavala sa šefom koji joj je ponudio dio novca i nije znao da ima sina. Nije ni znao da je bila udana i da joj je muž poginuo u prometnoj nesreći, ali se polako počinje zaljubljivati u nju. Ona ga mrzi. Jer ju je iskoristio. Ali njegov najbolji prijatelj također se zaljubio u Šeherezadu, a njena najbolja prijateljica u spomenutog najboljeg prijatelja.

Ok, bilo bi dosta, skužili ste o čemu se radi. Ovoga puta nije riječ o meksičkoj ili španjolskoj sapunici već nešto egzotičnijoj iz turske produkcije. Kao i uvijek, nitko neće priznati da ih gleda, ali će u razgovoru bubnuti ime nekog lika i time se 'razotkriti'. Zašto žene uopće gledaju sapunice? I još bolje – zašto su sapunice žanr za žensku publiku?

Televizijske sapunice ne samo da su namijenjene ženama, nego ih i konzumiraju milijuni žena. Riječ je o popularnom i donekle prezrenom žanru (kao što je bio i slučaj s filmskim melodramama) koji u društvu vođenom muškom točkom gledišta nudi mogućnost ženske žudnje i ženske točke gledišta. No da ne filozofiramo previše – gledateljice se nerijetko identificiraju s glavnom junakinjom, maštaju o romantičnoj ljubavi ili pronalasku pravog muškarca. Gledateljice se pritom jako brinu za svoje omiljene likove, gotovo da vrište kada Eduardo gurne Raquel niz stepenice i gotovo da ih jednako boli kao i nju. Dakako, s nestrpljenjem se iščekuje happy end i pale se svijeće za jadnu Raquel ili Šeherezadu, iako i vrapci na grani znaju da je happy end jednostavno obavezan. Čemu toliko uzbuđenje? Baš kao i Šeherezada iz 1001 noći, i sapunice svoje epizode završavaju na dramaturški najnapetijem dijelu i jednostavno vas prisiljavaju da pogledate i sljedeći nastavak. I onaj iza njega, i još sto njih iza njega...

Glavna ženska junakinja traga kroz nekoliko sezona za srećom (u Santa Barabri i nekoliko beskonačnih godina), mori je osjećaj usamljenosti i sve se vrti oko ljubavi. Za žanr je karakteristična pasivnost, polagani tempo (on gleda nju, ona gleda njega, onaj treći gleda nju – i sve to u krupnim kadrovima u kojima im samo oko titra u ritmu otkucaja sekundi na satu), banalitet svakidašnjice, osiromašen jezik i nemogućnost doživljavanja svijeta u totalitetu. Dakle, koncentracija je na privatnoj sferi, na onome što se tiče srca i duše, dok se stvarni svijet školovanja, obitelji ili posla većinom izbjegava. Od Dinastije do Šeherezade – teme su gotovo identične.


Teoretičarka popularne kulture Suzanne Frentz provela je istraživanje o tome kakavi se sve likovi mogu naći u sapunicama i koliko to odgovara stvarnom stanju u društvu. 47% likova u sapunicama su između 20 i 35 godina starosti, 75% muškaraca su iz višeg društvenog sloja i imaju bolje plaćene poslove nego u drugim serijama koje se prikazuju u prime terminu, a 16% ih ima vanbračnu djecu. Gotovo polovica likova u sapunicama su single (u usporedbi s 30% u stvarnom popisu američkog stanovništva), 26% su rastavljeni, žive odvojeno ili su u drugom braku, a 9% su udovci ili udovice. Nakon ovakvih brojčica, možemo samo zahvaliti nebesima što ne živimo u svijetu sapunica jer bismo svi bili samo, rastavljeni, s hrpom vanbračne djece i vrlo vjerojatno depresivni.


Istraživanje također pokazuje i statistički značajnu razliku između toga koliko vremena muškarci, a koliko žene provedu uz televizor čekajući da počnu njihove Šeherezade, Eduardi, Marisol itd. Od 225 ispitanika, 64 ih se izjasnilo da nisu nikada gledali sapunice, a oni koji gledaju – tjedno potroše 4.24 sata na njih. Broj epizoda koje muškarci gledaju preko tjedna je 2.65, dok je broj koji žene gledaju i više nego duplo veći - 5.39.

Prema nekim podacima, sapunice svoju povijest bilježe od 1926., kada su prvi puta emitirane na radiju, i 1956. kada su se preselile na male ekrane – od tada milijuni ljudi pate zajedno sa zavodničkim junacima i prenašminkanim junakinjama. Ipak, usprkos tome gledanost im od 90-ih godina drastično pada. U SAD-u 1991-92, dnevni prosjek gledatelja sapunica bio je 6,5 milijuna, dok je 2009-2010. iznosio samo 1,3 milijuna gledatelja.

Što se događa? Naravno, to je i više nego jasno. Nove mlade generacije nisu naučene da uz televizor sjede s mamama, a predugačka i razvučena radnja jednostavno im je dosadna. Ruku na srce, u eri koja nas bombardira videospotovima teško je podnijeti nešto nalik Esmeraldi ili Marisol, sapunicama koje su neke od nas gledale kao klinke sa svojim bakama. 90-ih su očito bile popularne tjelesno hendikepirane junakinje koje je trebalo 'popraviti'. Naravno, to su redovito činili muškarci svojim – novcem. Nedavno je taj motiv ponovno iskrsnuo na malim ekranima, u obliku slijepe Marichui (nisam sigurna kako joj je točno ime, znam da je po uzrou na nekog Pokemona).

Danas je gotovo teško zamisliti da je publika i kritika 80-ih bila zabrinuta zbog pretjerane seksualnosti u sapunicama – scena seksa u Šeherezadi (tj. sapunici koja se zove 1001 noć) implicirana je poljupcem u rame i raspuštanjem kose. Dosadno. Početkom 1980-ih časopis People jednu je svoju naslovnicu posvetio žanru sapunice, s oskudno odjevenim modelom koji pozira uz pitanje Are Sops Too Sexy? Javna zabrinutost izazvana je sve prisutnijim AIDS-om i činjenicom da se sapunice prikazuju u dnevnom terminu i da su kao takve lako dostupne mlađim gledateljima. Uslijedio je zahtjev da se sapunice 'pročiste', koji se i održao do dana današnjeg.

Djeve u nevolji, žene koje treba spasiti, popraviti, slučajni susreti, nesporazumi, zle prijateljice, spas u zadnji čas, kraj s momentom deus ex machina - osviještenim se gledateljicama, prekompetentnim kada je riječ o konvencijama klasičnih sapunica – danas teško može prodati nešto već viđeno. S obzirom da se konvencije nekog žanra ne mogu toliko radikalno promijeniti, dio publike kojem ne odgovaraju sapunice potražit će neki novi žanr s eksplicitnijom seksualnošću koji uvodi zaposlenu, nezavisnu junakinju.

Poprilično je jasno gdje će tražiti, a to je vrlo lijepo oblikovala profesorica Grdešić s Filozofskog fakulteta:'Danas više ne čitamo ljubavne romane nego chick lit, ne gledamo melodrame nego romantične komedije, a sapunice su svoju osviještenu formu pronašle u produkciji HBO-a.' Seks i grad (serija, a ne film) nešto je što odgovara suvremenoj osviještenoj gledateljici, no ipak će si i neke od njih povremeno priuštiti svoj, kako kažu, romantičarski izlet ili slatki grijeh u svijet sapunica. I nikome to neće priznati.


Izvor
_________________________________
Ma tko ne priznaje. Ja samo kažem da ne gledam svaku..u nekoliko godina se pojvai jedna koja mi priuće pažnju. Prije 5-6 godina je to bila jedna ruska..a danas ova turska..i baš žurim jer počinje

Ne gledam sapunice... osim naših... ako to uopće jesu sapunice...

Kolegica na poslu je naučila šoanjolski gledajući sapunice... pričala bi ona o njima, ali ja ju gledam ko tele, jer ih ne gledam pa neznam o čemu priča...

Halit i ja smo pravi par, u svemu se slažemo



'Mi nemamo baš nijednu zajedničku karakternu crtu osim što postojimo u istom tijelu. Ja se, nasreću, smijem i zabavljam mnogo više od Šeherezade', šali se glumica koja trenutačno u Smirni, luci na obali Egejskog mora udaljenoj 560 kilometara od Istanbula, snima seriju 'Beskrajna pjesma', piše Večernji list. S njom je na snimanju i sedmomjesečni sin, a Halit Ergenç pridruži im se vikendima. 'Teško je kad nas odvajaju poslovne obveze, ali to znamo nadoknaditi kad smo kod kuće. Tada živimo tipičan obiteljski život. Dan nam započinje Alijevim gugutanjem, koje nas nasmije do suza. Osim toga, dobro kuham, pa supruga, kad imam vremena, iznenadim finim ručkom. Specijalizirala sam se za rižota, sushi i jela s lećom. I kad su samo tri namirnice u frižideru, znam se snaći', otkriva mlada glumica u Večernjem listu.

Uloga u sapunici '1.001 noć' preokrenula joj je život nabolje. Gledatelji je vole, a osvojila je i srce svog glumačkog partnera Halita Ergença koji je zbog nje, nakon osam mjeseci braka, ostavio suprugu. Oženio se baš uoči početka snimanja, a na vjenčanju je bila cijela ekipa '1.001 noći', uključujući i Bergüzar.

'Halit i ja smo pravi par. Razmišljamo na vrlo sličan način, nema problema u našem odnosu, slažemo se u većini stvari. Dok smo bili samo prijatelji, povjeravali smo jedno drugom svoje probleme, tako da između nas danas nema tajni. To što se bavimo istim poslom za nas je olakšavajuća okolnost, uvijek pomažemo jedno drugom, savjetujemo se o novim ulogama. Jedini je problem što zbog snimanja posljednjih mjeseci manje vremena provodimo zajedno i to nam ponekad jako teško pada. Oboje dolazimo iz glumačkih obitelji, moji roditelji te otac mog supruga također su bili glumci, pa smo naučili živjeti s nedostacima glumačkog života. Kad završim snimanje serije, posvetit ću se više sinu Aliju, koji zasad dobro podnosi mamin povratak na posao', kaže Bergüzar koja je prve glumačke korake napravila u društvu majke i oca u jednoj televizijskoj seriji, a prije toga se htjela baviti odbojkom, no teško se ozlijedila.

Izvor

priznajem ..da ih nikad ne gledam ... ne volim sapunice

Ni ja isto..mada ovo nije sapunica.."1001 noć" je više kao CSI samo ljubavni