Ako ste do do sada bili zabrinuti zbog ovisnosti vašeg djeteta o slatkišima, čipsu ili Coca-coli, pripremite se na još jedan udarac. Posljednjih nekoliko godina raste o ovisnost o televiziji, računaru, kompjuterskim igricama i internetu i, zanimljivo, ide baš u paketu s ovisnosti o grickalicama.
Tipičan je primjer dvanaesetogodišnjak koji dva-tri sata provodi u sobi na kompjuteru, gricka čips, jede čokoladu i pije colu, onda se premjesti u dnevni boravak i još dva sata gleda televiziju ili filmove na DVD-u, a vi mu nosite sendviče i sok, nakon čeka odlazi na spavanje pa još pola sata piše SMS poruke i u usta trpa gumene bombone.
U paketu s lošom hranom
Bi li dijete u pet sati sve to moglo strpati u sebe da trči po nasipu, vozi bicikl, igra nogomet ili se s vršnjacima naganja po parku? Ali, hrana ovdje nije glavni problem. Ona je samo popratna pojava petosatnog sjedenja i buljenja u kompjutor i TV. To jednostavno ide jedno s drugim. Većina je to iskusila, zar ne? No, ovakav način života svome djetetu ne smijete dopustiti! S time se jednoglasno slažu liječnici, psiholozi i psihijatri. Dr. sc. Enes Kušmić iz Psihijatrijske bolnice za djecu i mlade u Zagrebu opisao je što se može dogodoti ako stvar izmakne kontroli.
“Kao voditelj dnevne bolnice, od ovisnosti o mašinama, kako to ja zovem, u posljednjih šest godina svake godine liječim 12 do 14 slučajeva, u predadolescenciji, od 10 do 14 godina, i većina ovisnika su dječaci"
Roditelji dovedu djecu kada je situacija ozbiljna i kad izbije incident. Djeca izrazitim bijesom reagiraju kada im roditelji, nakon upornog traženja da ugase kompjuter, to sami naprave ili ga odnesu iz sobe. U nastupu bijesa dijete razbija računar, televizor ili mobitel i doslovno može demolirati stan. Kako bi se osvetilo roditeljima što mu oduzimaju tu mašinu, dijete se može i samoozlijediti nekim oštrim predmetom. I tada dolaze u našu Hitnu službu, priča dječji i adolescentski psihijatar.
Pred računarom jedan sat
Zašto do toga dolazi, koji su simptomi te kako je moguće da roditelji ne primjećuju da dijete više vremena provodi u virtualnom nego u stvarnom svijetu?
“Djeca u kliniku dolaze zbog poremećaja u ponašanju i slabog školskog uspjeha. To je simptom ovisnosti jer djeca cijelu noć igraju igrice, ne mogu se probuditi za školu, dekoncentrirana su, markiraju i izbjegavaju školu. Ako, osim ovoga, dijete ignorira što ga opominjete da se nakon 4-5 sati skine s računara, treba posumnjati na ovisnost. Uzroke treba tražiti u obiteljskoj situaciji. Roditelji, naime, rade sve više, rijetko su kod kuće, a kada dođu, umorni su i neraspoloženi za komunikaciju s djecom.
Čini im se najjednostavnije kupiti djetetu računalo, TV, mobitel, ne shvaćajući da mu treba ljubavi i pažnje. Kupuju privid obiteljskog mira. Posebno su opasne agresivne igrice u kojima krv curi na sve strane, a za hladnokrvna ubistva prelazi se na viši nivo, jer mali igrači više ne razlikuju stvarni i virtualni svijet i pravila iz igrica prenose u život", objašnjava dr. Kušmić i dodaje da liječenje od ovisnosti traje od šest mjeseci do tri godine.
Vremena je sve manje
Nije lako držati se ovih, naoko jednostavnih savjeta jer se djecom treba baviti, vremena je sve manje, ona su sve zahtjevnija... Pokušat ćemo navesti niz prijedloga kako dijete otrgnuti od višesatnog gledanja TV-a ili igranja na kompjutoru. U obzir ćemo uzeti činjenicu da rijetki roditelji dolaze kući prije 16.30 sati, dakle nakon brzinskog ručka preostaju dva i pol sata do pripreme i prihvatljivog odlaska na spavanje.
Stare, dobre društvene igre
Bitno je da ste djecom i samo s djecom, jer oni vide i zanju kada im se ne posvećujete. Ako je lijepo vrijeme, cijela obitelj može se provozati biciklima, rolama ili umjesto već dosadnog igranja u parku, svi zajedno odigrajte partiju skrivača, graničara, badmintona... Prošetajte, igrajte se igara riječima, nekad popularnog “kalodonta”, pogađajte zamišljene riječi i predmete. Ko pobijedi, može birati što ćete pripremiti za večeru. Ugasite TV, kompjutor i mobitel, igrajte dobre stare društvene igre.
Roditeljska pravila za TV i računar:
1. Preuzmite odgovornost i donesite pravila kada se, koliko i što gleda
2. Ne stavljajte televizor u dječju sobu
3. Gledajte televiziju s djetetom
4. Ugasite TV kad ga nitko ne gleda
5. Izbjegavajte koristiti TV i kompjutor kao dadilju
6. Potrudite se i sami što manje gledati TV
7. Razmišljajte o televiziji kao o povlastici (kao što ne treba pretjerivati sa šećerom i mastima)
izvor