Osveta iz druge razine

Većina teenagera smatra kako je zabavno noću hodati groljem. Osim jeze i straha o pokoje sjenke, moguće je da vas nešto doprati kući. Nešto slično se dogodilo jednoj engleskoj teenagerki. Njeno ime nije navedno, pa ću joj dati ime Ema.
Prije 30-ak godina, Ema i njezini prijatelji odlučili su narušiti mir i spokoj obližnjeg groblja. No, groblje nije mirno i spokojno reagiralo na taj vandalizam.
Jeza u njenom domu je započela tek par dana poslije. Prvi znak da nešto ne valja bilo je kad se probudila usred noći, a prikaza starice je sjedila na stolici kraj njenog kreveta. prema njezinim pričama, nije se radilo o polupraznom entitetu, već o jasnom liku. U tom trenutku nije osjetila da joj starica želi nauditi. Ujutro kad se probudila, na to je gledala kao na čudan san.

No njen čudan san se pokazao kao nešto više od sna. Starica se počela ponovno javljati, ponekad čak i po danu. Ponekad ju jel lik starice pratio po kući lebdeći iznad tla, samo ju promatraju, ne predstavljajući nikakvu prijetnju. Bar ne u početku.
Jednog dana dok je spremala čaj, nevidljiva sila joj je u ruci “zavrnula” posudu u kojoj je bila pripremljena vruća voda, s namjerom da ju polije vrućom vodom. Kada s pojavaljivanja starice postala opasna, Ema je rekla majci što se događa. Nevjerica njene majke ubrzo je nestala kad je vidjela staricu kako hoda po kući. Pratila ju je do sobe u kojoj je starica nestala, ali ne zadugo. Kada je Emina majka usisavala kući nevidljiva sila joj je otela usisavač iz ruku, ponekad bi gurala vrata u suprotom smjeru kad bi ih netko pokušao zatovoriti ili otvoriti.

Maltretiranje je postajalo sve intezivnije. Od neobjašnjivih zvukova preko predmeta koji su se na očigled sami pomicali do događaji koji je prelio čašu. Dok je jednog dana sjedila sa ocem, Ema je odjednom upala u stanje transa te počela pričati o nekom drugom životu kao kćer francuskog doktora iz 19. stoljeća. Nakon tog bizarnog događaja Ema je dobila i neke neobjašanjive psihičke moći - savijala je vilicu kad bi ju dodirnula.
Nikakve istrage nisu uspjele otkriti što se događalo u tom domu. Ubrzo se Emina obitelj iselila.
Iz puke znatiželje, Ema se jednom vratila u svoj prazni dom. Stražnja vrata bila su razvaljena, te je otuda ušla. Podignula je telefon koji je ležao na podu, a onda ju je nešto zgrabilo za vrat. Hladni, nevidljivi prsti su je gušili. Nekako se oslobodila i pobjegla je, a takva znatiželja joj se nikada nije više vratila.

na grobljima duše traže svoj mir...na groblje noću smijemo doći samo ako baš moramo...ali moramo i što prije obaviti i ne ometati druge grobove...i odnositi se s poštovanjem...groblja nisu za zezanciju...da li mi volimo da nas neko ometa dok umorni spavamo?

Zanimljiva priča.U svakom slučaju vjerujem da nije izmišljena.Samo neznam zbotg čega duše mrtvih moraju tako burno reagirati ako ih netko malo uznemiri.
Stvarno mi nije jasno