VARAŽDIN... grad baroka... nekad i danas

First topic message reminder :

OD PRADAVNIH VREMENA DO SLOBODNOG KRALJEVSKOG GRADA

Šire područje na kojem se kasnije razvio grad Varaždin bilo je naseljeno od pradavnih vremena, tj. od paleolita pa do današnjih dana. Tragove ranog neolita nalazimo u spilji Vindija (fragmenti starčevačke keramike). Potkraj neolita susrećemo i prve zemunice na brežuljcima Draguševca i Krča. Tako su nastala i prva sela i to na području Cerja Tužnog. Iz tog vremena potječu naselja na području Margečana i Brezja.

Stanovnici su bili nosioci lasinjske kuture na ovim prostorima. Mnogo neolitskih predmeta (pr. kamenih sjekira i batova) nađeno je na području samog grada Varaždina. Iz bakrenog doba ili eneolita na ovom je prostoru nađeno vrlo malo predmeta.

Iz starog željeznog doba i iz mlađeg željeznog doba nađeno je predmeta u okolici Maruševca i Voće Donje. Glavni nosioci starijeg željeznog doba u ovim krajevima bili su Iliri. Tragovi njihove kulture otkriveni su na brdu Želimoru kod mjesta Bednje, zatim na brdu Kukelju istočno od mjesta Višnjice Donje i na Kamenom vrhu kod Lepoglave. Na tim su mjestima također pronađeni tragovi mlađeg kamenog doba.

Poslije poraza Ilira za vrijeme rimskog cara Augusta Oktaviana dolazi do osnivanja rimske provincije Gornje Panonije na čijem se području nalazi današnji Varaždin. Značajna mjesta u toj provinciji bila su Poetovio (Ptuj), Aqua Viva (Petrijanec), Aqua Lassae (Varaždinske Toplice i Civitas Iovia Botivo (Ludbreg).

Cesta koja je spajala Poetovio i Mursu (Osijek) prolazila je kroz područje današnjeg grada negdje u njegovom najsjevernijem dijelu. Do danas još nije otkriveno da li je na području grada Varaždina bilo kakvo naselje, ili kakva villa rustica, ali se isto tako ne može ni pobiti. Doduše, bilo je rijetkih nalaza, kao npr. u Kurelčevoj ulici, gdje je pronađen gornji dio kamenog sarkofaga, zatim nalazi blizu Varaždina tj. u šljunčari Motičnjak gdje su nađena dva rimska groba. Smatra se da bi se na tlu današnjeg Varaždina mogla nalaziti kakva villa rustica zbog blizine većih naselja Aqua Issae i Aqua Viva.

Po prvi put Varaždin se spominje u povelji Bele III., godine 1181., gdje on potvrđuje darovanje Varaždinskih toplica zagrebačkom kaptolu, a koje je prethodno oteo varaždinski župan Bela.

Pošto se spominje župan, pretpostavlja se da je Varaždin tada slovio kao veće mjesto, jer je bio središte županije. To nas navodi na mišljenje da je Varaždin postojao kao grad bar nekoliko desetljeća, ako ne i daleko prije povelje kralja Bele III.

Na sjeverozapadnom dijelu današnjeg grada još je danas sačuvana tvrđava (kasnije pregrađena i povećana), tzv. "Castrum comitis", tj. županski grad. Vrlo je teško predočiti kako je tvrđava izgledala, ali njezini impozantni temelji navode nas na to da nije bila građena od drveta, već od kamena barem djelomično, ako ne već u potpunosti.

Prvi župan koji se spominje u spisima bio je Bela, a njega je naslijedio župan Mutimir. Imena tih i ostalih župana spominju se 1209. u zlatnoj buli kralja Andrije II. kojom on Varaždinu, prvom na ovom području, daje status slobodnog kraljevskog grada, te mu dodjeljuje okolna mjesta kao i razne domene legalnih prava, kao npr. da građani sami između sebe mogu birati čovjeka koji će upravljati gradom i suditi im.

Važno je spomenuti da dvorski župan koji stoluje u županskom gradu nema nikakve ovlasti nad gradom i gradskom pokretnom i nepokretnom imovinom. Isto tako, kralj je odredio granice povlaštene općine Varaždin. U XIII. st. povećava se teritorij županije, što nam dokazuje listina u kojoj kralj Bela IV. daruje dne. 7.11.1251. godine varaždinskom županu Erneu četiri sela za zasluge u borbama s Tatarima i drugim neprijateljima kralja.

Jezgra kasnijeg naselja, tj. grada Varaždina bio je županov dvor. Prvi naseljenici varaždinskog suburbija bili su tzv. "hospites", tj. gosti koji su se naselili oko varaždinskog županijskog dvora.

Varaždin je u svojoj prvoj urbanoj formi bio uzdužnog tipa, tj. razvio je s obje strane prometnice, tzv. "Via exercitualis". Ti putevi bili su vrlo važni zbog brzog kretanja, kao i trgovine i prijevoza robe.

U središtu naselja nalazila se župna crkva Sv. Nikole. Ona je u prvobitnom izdanju bila romanička građevina od kamena. Smatra se da je sagrađena 1174. godine. Taj podatak nalazi se u prijepisu pisma župnika Antuna Smokovića god. 1158., koji kaže da je crkva koja postoji već 584 god. propala. Crkva se često mijenjala. U XV stoljeću preuređena je u gotičkom stilu, a u XVIII. stoljeću u baroknom.

Što se trgovine tiče, roba nije bila prevožena samo cestom, već i rijekom Dravom.

Steta, ne vide se slike