F.M.Dostojevski "Zločin i kazna"

Zlocin i kazna



O djelu


Struktura romana gradi se na principu konfliktnosti. Glavni junak
je u sukobu sa svijetom i taj sukob se produzuje na sukob sa samim
sobom. Ostali likovi u romanu su nezavisni i takav njihov polozaj
predstavlja konfronaciju raznih misljenja. Autor svima daje mogucnost
da izraze svoj stav i da donesu sud o datom problemu, ali ni jedan lik
ne predstavlja tacku gledista autora. Ona se moze traziti u presjeku
misljenja i stavova svih tih likova. Ova osobina romana se obiljezava
kao polifonijska struktura romana.


Struktura romana je tipicna za roman Dostojevskog jer u sebi
objedinjava osobenosti svih vidova romanesknog zanra. To je roman
hronika- obuhvata niz dogadjaja i situacija: pozar zbog kojeg su
okrivljeni nihilisti, kocije koje gaze pijanicu, ubistvo; socijalni
roman- jer obuhvata zivot u sirotinjskim cetvrtima, prostituciju i
alkoholizam; kriminalni roman- govori o junaku koji izvrsava ubistvo i
o traganju policije za ubicom; filozofski roman- nosi ideju glavnog
junaka koji nudi eticko- filozofsku podogu i on je daje u raspravi ,,O
zlocinu''; psiholoski roman- likovi u romanu se razotkrivaju analizom
psihickih stanja i njihovih ponasanja; avanturisticki roman- tajno
dopisivanje i sastanci, ucjene, revolverski hici; roman tragedija-
donosi smrt Marmeladova na ulici, ubistvo, samoubistvo; javljaju se
djeca patnici.

Prostor u romanu je veoma suzen. Radnja se odvija u tri-cetiri
sobe, u krcmi, sudnici, na mostu i na jednom trgu. To je prostor u kome
se krecu sitni cinovnici, prostitutke i prosjaci; mjesta u kojima
junaci zive i ujedno govore o svojoj sudbini. Soba, nalik na mrtvacki
sanduk ili brodsku kabinu, govori o zivotnoj tjeskobi glavnog junaka.
Soba Sonje Marmeladove je nejednakih uglova sto podsjeca na njenu
neobicnu sudbinu. Sav ambijent, u kome sekrece glavni junak, pocev od
krcmi u koje se obavezno silazi niz stepeniste mracnih ulica ulica u
kojima obitavaju prostitutke, djeluje funkcinalno i motivise ponasanje
glavnog junaka.


Vrijeme u romanu je zgusnuto na devet i po dana. Prvi dio romana je
vrijeme u kome Raskoljnikov vrsi probu ubistva, kada dobija pismo od
majke, kada cuje sudbonosni razgovor u krcmi; vrijeme koje traje dva i
po dana. Zbog kratkog vremena radnja dobija na dinamici i roman cini
zanimljivijim. Uostalom, sazimanje vremena u romanu je osobenost
moderne proze.


Iz svesaka i prepiske Dostojevskog evidentno je da se kolebao u
obrazlozenju ubistva, od cega je zavisila i koncepcija glavnog
lika-Raskoljnikova. Njega muci pitanje: Da li dobar cilj opravdava
sredstvo kojim se ostvaruje?


Ideja o ubistvu pojavila se poslije prve posjete zelenasici i
,,pocela da mu kljuje u glavi''. Istovremeno on istu ideju cuje u
kafani, u razgovoru izmedju oficira i studenta; razgovor u kome student
tvrdi da bi ,,tu proklrtu babu ubio i opljackao bez imalo grize
savjesti''. Ideja o ubistvu je razgradjena u clanku ,,O zlocinu'' koji
je Raskoljnikov ranije objavio u jednom casopisu. U tom clanku on
razmatra psiholosko stanje za sve vrijeme zlocina, tvrdeci da izvrsenje
zlocina uvijek prati bolest kao posljedica grize savjesti ili osjecanje
grijeha. Medjutim on tvrdi da postoje u svijetu neobicni ljudi koji
imaju pravo da izvrse zlocin: ,,Neobican covjek ima pravo... to jest ne
zvanicno pravo nego sam ima pravo da dozvoli svojoj savjesti da
prekoraci preko izvjesnih prepreka i to jedino u slucaju ako to
zahtjeva ostvarene njegove ideje...'' Te ,,izvjesne prepreke'' su prije
svega moralne prirode.


Naporedo sa dogadjajima koji motivisu i podsticu na ubistvo, u
glavnom junaku se nesvjesno javlja i otpor prema zlocinu. Dostojevski
kaze da ,,kad je covjek bolestan snovi se cesto odlikuju izvanrednom
stvarnoscu sa stvarnoscu''. Raskoljnikov sanja strasan san. Osjeca da
nece izdrzati teret zlocina: ,,Boze, je li moguce da cu uzeti sekiru i
udariti je po glavi, da cu zatim gaziti po klizavoj ljepljivoj krvi...
Ne, ja to necu izdrzati''.


Poslije zlocina u junakovom ponasanju se zapaza teznja da se zlocin
prikrije, a borba izmedju ,,obicnog'' i ,,nobicnog'' covjeka u njemu se
produzava do kraja romana. Opljackane stvari Raskoljnikov ne koristi,
vec ih, naprotiv, krije daleko od stana, pod nekakav kamen, jer bi ga
prisustvo tih stvari podsjecalo na ubistvo koje je on pokusavao da
potisne iz svoje svjesti.


Izvrsivsi zlocin, Raskoljnikov zakoracuje u drugi svijet, svijet
Svidrigajlova i Sonje Marmeladove. Na drugoj strani ostaju sestra,
majka, prijatelj Razumihin i zakon olicen u Porfiriju Petrovicu. Sada
se motivacija, sa kojom je nasao moralno opravdanje ubistva, sudara sa
podsvjesnim u njemu (bolest i bunilo) i sa sredinom koja ne prihvata
zlocin. Sonja mu kaze: ,,Krst patnje treba da uzmes na sebe i njome da
se iskupis''. Glavni junak odbacuje i svijet Svidrigajlova koji vodi u
samoubistvo. On shvata da je jedini put ispravnosti put preobrazaja,
tj. povratka iz svijeta neobicnih u svijet obicnih ljudi. Raskoljnikov
pkusava da dosegne kako je Sonja, pored razvrata uspjela da sacuva
cistotu duse. Na pitanje da li se moli Bogu, Sonja odgovara: ,,A kako
bih ja bez Boga!''- ,,Eto to je izlaz! Evo objasnjenja njenog izlaza!''
Tada pocinje njegov preobrazaj. Tako nastaje ,,istorija njegovog
potpunog prelaza iz jednog svijeta u drugi i upoznavanje sa novom dosad
nepoznatom stvarnoscu.'' Njegova odluka da se prijavi ne realizuje se
odmah, cemu je uzrok veoma jaka motivacija. On se do kraja dvoumi, pa
cak i onda kada ulazi u policijsku zgradu s namjerom da se preda. U
jednom trenutku, on odustaje, izlazi iz policije, da bi se odmah potom
vratio i proznao: ,,Ja sam ubio babu-cinovnicu i njenu sestru Lizavetu
i opljackao ih''. Osudjuju ga na tamnicu i progonstvo u Sibir na osam
godina. Za njim, u Sibir, polazi i Sonja.


U osvjetljavanju glavnog junaka pomazu i likovi koji su prije
zlocina samo naznaceni. U njihovom okruzenju i u njihovim sudbinama
glavni junak provjerava vrijednost svoje ideje, a samim tim i odredjuje
svoj dalji put.


Razumihin je suprotstavljen glavnom junaku na idejnom planu.
Njegovo ime sugerise razum za razliku od glavnog junaka, cije ime
otkriva njegovu podjeljenu i rascijepljenu licnost. On se iz svog
teskog materijalnog stanja izvlaci radom i odricanjem i samim tim
dokazuje da za covjeka ne postoji stanje ,,kada se vise nema kud''. On
zivi u malom sobicku kao i Raskoljnikov i spreman je da svoju skromnu
zaradu podijeli sa njim. Razumihin polemise sa gledistem socijalista da
je zlocin protest protiv nemoralnosti drustvenog uredjenja i da ce
,,socijalni sistem ispreden iz glave nekog matematicara odmah urediti
citavo covjecanstvo i za tren oka uciniti pravednim i bezgresnim, prije
svakog zivog procesa, bez ikakvog istorijskog zivotnog puta!... Zato
oni tako i ne vole zivi proces zivota: ne treba ziva dusa, jer ce ziva
dusa traziti da zivi, ziva se dusa nece pokoravati mehanici, ziva je
dusa podozriva, ziva je dusa nazadna!'' I kada okolina pocinje da
sumnja da je Raskoljnikov ubica, Razumihin trazi argumente da ga
odbrani. Medjutim on tacno rezimira clanak ,,O zlocinu'' i kaze
Raskoljnikovu: ,,Ono sto je stvarno originalno u svemu tome, i sto, na
moj veliki uzas, pripada samo tebi, to je sto ti dozvoljavas covjekovoj
savjesti prolivanje kvi i, oprosti, cak sa fanatizmom''.


Svidrigajlov je amoralist, sladostrastnik i sadista. Prividno, on
je pobijedio jer zivi iznad domena moralnih zakona. Misli da moral
pretvara zivot u dosadu i da ,,moralan covijek mora da se dosadjuje''.
On se odaje razvratu zato sto u njemu nalazi nesto zasnovano na
prirodi, nesto sto kao zeravica gori u krvi. Dok Raskoljnikov ubija u
ime novog i bolje svijeta, Svidrigajlov ubija iz egoisticnih pobuda.
Ali i jedan i drugi ne mogu da nose teret ubistva. Svidrigajlov je
covjek bez vjere i bez nadanja. On kaze: ,,Mi eto, uvijek zamisljamo
vjecnost kao neku ideju koja se ne moze shvatiti, kao nesto ogromno...
I, odjednom, zamislite, mjesto svega toga, samo jedna sobica, nesto
slicno domacem seljackom kupatilu, pocadjavela i po svim coskovima
pauci i to ti je, eto, sva vjecnost''. Kada shvati da ne moze zadobiti
Dunjinu ljubav, izlaz nalazi u samoubistvu.
Likovi


Raskoljnikov je glavni junak romana koji ostavlja na citaoce
dvojan utisak. Na jednoj strani on je covjek koji u toku cjele price
ostaje nepromijenjen i vjeran svojim shvatanjima,a na drugoj strani on
je slozen lik, osjetljiv na spoljasna zbivanja,netrpeljiv prema
drustvu. U njemu je stalno prisutna suprotnost moralnih pogleda i
principa.


Raskoljnikov je mlad covjek bivsi student kome je priroda podarila
ljepotu pamet samopouzdanje ali ujedno on je i covjek kome je zivot
nametnuo siromastvo patnju i usamljenost. Njegov zivot u romanu moze se
podjeliti na 3 faze:

Period prije zlocina

Vrijeme izvrsenja zlocina

Period poslije zlocina.


Period prije zlocina


Raskoljnikov u ovom periodu izrazava racionalnu prirodu, snagu duha
i pripreme za zlocin. Medjutim glavni junak se koleba da li da odustane
ili ne. Posto se ipak odlucuje za zlocin nastupa drugi period.


Vrijeme izvrsenja zlocina


Raskoljnikov je nemiran, zbunjen, preplasen ali samo izvodjenje zlocina je pribrano. Nakon toga nastupa posljednji period.


Period poslije zlocina


Javlja se dvojstvo licnosti, jedan dio zeli da prikrije zlocin a drugi nesvesno ukazuje na sopstveni zlocin.


-U Raskoljnikovu se do izvrsenja zlocina vodila borba da bi se
produzila i na ostale faze zivota i da bi prouzrokovala ne
prijavljivanje vlastima.


Iako je u toku citavog romana Raskoljnikov prikazan kao
hladno,racionalno i sigurno bice to je samo maska i napor da se
prebrodi kriza. Duboko u sebi on prezivljava ono sto je ucinio dusevno
i fizicki je potpuno slomljen.Najvise od svega boljelo ga je sto je
povrijedio sestru i sto mu je majka umrla. Sonju je naveo na
zrtvu-pratila ga je u Sibir. To je bila najgora kazna za njega, jedina
prava kazna, a progon u Sibir i robija nemaju snagu svega sto je
prozivio. Zbog toga to nije smatrao pravom kaznom.

Beleška o piscu:

Rođen je 1821.g. u kući vojnog liječnika. Završio je privatnu moskovsku školu, a zatim se upisuje u inžinjersku školu koja nije odgovarala njegovim sklonostima za književnost.Uskoro završava akademiju, i počinje se baviti pisanjem. ÄŒita razne zabranjene knjige i kreće se u socijalističko - utpističkom krugu. Zbog toga je i skoro pogubljen, ali je u zadnji tren pomilovan i poslan na prisilni rad u Sibir. Nakon kazne vraća se u Petrograd i bavi se književnošću. Putovao je Europom i vraća se u Rusiju s nadom za boljitak. Borio se s bolešću i materjalnim neprilikama.

Poznajemo ga kao ruskog realista i modernista, pisca psihološkog romana, oca modernog romana, pripovedača…

Njegov psihološko roman je studiozno građen, sadrži elemnente kriminalističkog i bulevarskog romana, a likovi su buntovnici, kršćani, robijaši, prostitutke, likovi koji ne nslužbuju radnji već ona njima.



O romanu:

Priča je napeta studija jednog ubojstva, od ideje motiva, načina, plana, izvršenja i kazne. Prikazana je duboka psihološka analiza Raskoljnikova, provedena u samo devet dana koliko traje delo.



Fabula:

Raskoljnikov - glavni junak romana - student prava planira ubojstvo, Aljone Ivanove, lihvarice, čijim novcem bi usrećio ljude u svojoj okolini, a njezin nestanak bi i sam po sebi pomogao ljudima i njenoj okolini. U poččetku postoji unutrašnja borba između jednostavnosti rješenja i gnušanja prema samoj pomisli na takvo delo. Razne okolnosti nagnaju ga na zločin - pismo od majke, Sonjin život, spoznaja da je lihvarica sama. Majka mu piše kako će bogato udati kćer da njemu pomogne. On teško podnosi sestrinu žrtvu, Marmeladovljevu životnu priču, činjenicu da se Sonja prostituira da prehrani obitelj.

Raskoljnikov ostvaruje plan, no usput ubija i Lizvetu, a opljačkani novac skriva pod kamen. Vraća se u sobicu i pada u groznicu, te se bori sa svešću, dok dvoboj vodi s Porfirijem Petrovičem koji sve više steže pswihološki obruč. Na kraju Raskoljnikov priznaje i odlazi sa Sonjom u Sibir na odsluženje kazne. Nakon svega vraća se u život pun nade, koju skuplja od Evanđelja i Sonje.



Likovi:

Raskoljnikov je lijep i stasit bivši student prava, koji živi u maloj tijesnoj sobici, koja ga steže poput oklopa. Bijeda i neimaština mu se gade, te se on otuđuje, postaje zamišljen i općenito nedruštven. Svoju unutrašnju borbu potkiruje mišlju kako bi jedan život mogao spasiti tisuće bjede. Nakon ubojstva ga hvata strah, jeza, izgubljen je i uplašen. Na kraju dela nalazi davno izgubljeni spokoj.

Sonja je prostitutka čistog srca, stidljiva, plaha, ona je religiozna kršćanka, trpi bez prigovora, očito još veću bjedu od Raskoljnikove.

Andrej je nihilist, kritičar društva, prost čovek, radio je kao službenik, koji veruje u budućnost i podržava preljub.



Stil u delu:

Dostojevski najviše koristi unutrašnji monolog, diskusije, pa čak i snove likova, da opiše njihove psihičke probleme, kojih kao ni fizičkih nikad ne manjka.

Pripovedač nije naglašen ni eksponiran, ali se često uživljava u likove i priča iz prvog lica.



Mesto i vrijeme radnje:

Radnja se zbiva u Rusiji u 19. st.