Tabu smrti

First topic message reminder :



https://www.youtube.com/watch?v=NoBFhdeR9PE
The Doors - The end
___

Smrt je jekin ( izvjesnost), sigurno saznanje, jedino za što znamo da će nas stići. Izuzetka nema, ni iznenađenja, svi putovi vode do nje, sve što činimo, to je priprema za nju, priprema čim zaplačemo, udarivši čelom u pod, uvijek joj bliže, nikad dalje. Pa, ako je jekin, zašto se čudimo kad dođe? Ako je ovaj život kratak prolazak što traje samo tren, ili dan, zašto se borimo da ga produžimo, još dan ili sat. Zemaljski život je varljiv, vječnost je bolja.
( Ragib Isfihani, islamski mislilac i pjesnik)


Zašto vam srca od straha drhte kad se u predsmrtnim
mukama noge omotaju jedna oko druge?
Smrt je preseljenje iz kuće u kuću.
To nije nestanak, već drugo rođenje.
Kao što prsne ljuska jajeta kad se pile potpuno razvije,
tako dođe vrijeme da se rastave duša i tijelo.
Smrt je nužnost u neizbježnosti prelaska u drugi svijet,
u kome čovjek dostiže svoj puni uspon.
( Ibn-Sina, islamski mislilac i pjesnik)

Ogroman se broj sitnica odbacuje ako vaša smrt učini kretnju prema vama ili ako je samo na trenutak ugledate. Smrt je jedini mudri savjetnik kojeg imamo..
(C.Castaneda)
___

Ne tako davno sam bio na jednom stručnom skupu na kojem je ugledni hr. psihijatar dr.Vladimir Gruden iznio tezu da je moderni čovjek skinuo veo sa mnogih tabua osim jednog tabu smrti. To neriješeno pitanje je preostalo i nalazi se u korijenu mnogih njegovih problema a posebice zabave. Čovjek nije prihvatio smrt i iracionalno se brani sumanutim bijegom u zabavu i hedonizam uopće?

Pitanja:

Smrt i mi? Taj duboki intimni odnos još uvijek ima prirodu - straha u nama? Da li se smrti treba bojati? Bojite li se…smrti?

verujem da ima

Passion je napisao/la:

c-men znam i ja da mi je to sudbina i da mi zacrtano,
pomirena sam ja sa tim, a ko da imam i izbora nekog.
Ali da ga se bojim to ostaje.
Ne vidim zasto bi drugacije zivila i sebe gledala da nije tako,
jer ne mislim na to, samo u nekim situacijama dok nas prisjeti da i ono postoji.
No svjesna sam da smrt moze i spas da bude i oslobodenje.

Mi smo smisao. Možda bismo, jednostavno, trebali prihvatiti da u nama oduvijek postoji nešto što "preskače" taj besmisao smrti, neka - volja za smislom, biološke i duhovne prirode.
Tu se postavlja jedan paradoks: što su vanjski uvjeti za razvoj te volje za smislom, te esencijalne potrebe da se ona iskaže, sazrije, pokaže NEPOVOLJNIJI - ponekad ona eto baš iz prkosa - bude jaka i nesalomljiva.
Možda je tome krivica i u okolnostima, u našem - načinu življenja? U "društvu obilja" zadovoljenje ( gotovo) svih hedonističkih težnji rađa se besmisao - jer unutrašnjost nam je prazna?

Da, Passion - smrt, zaista, može biti oslobođenje...

Citat :

blizanka: Ima li neceg poslije svega? Ima za one koji hoce da vjeruju da ima ...ja vjerujem da ima ....

Nije lako gledati u ponor i znati da nas ponor zove. Lakše je vjerovati da nas dolje u tami čeka spas. Pa makar i ne znali ništa, ne dokazivali ništa, već samo...nadali se i samo..vjerovali...

Ima li nečeg poslije svega...ne znam...nekako i ne razmišljam.Bitno da ovdje i sada napravim koliko je moguće najbolje u okviru svojih mogućnosti.

Još su egipatski sanovnici, kako kaže Krleža, znali da vukovi samo o ovcama sanjaju, pa onda i čovjek, svjestan svoje smrtnosti, sanja da bude besmrtan, sve nevjerujuć da to, eto, njegovo "veličanstvo JA", može biti zamijenjeno. "Samo su groblja puna nezamjenjivih", sarkastičan je bio jedan mudrac, a mi bismo ih htjeli napučiti "drugima", jer smo si "nezamjenjivi". Pa su onda i snovi o trajanju - samo i jedino..pusti i utješni ..snovi..

Smrt je zavrsni treptaj zivota....svaka je ista a opet svaka razlicita....koliko god smo je svjesni,uvijek nas iznenadi....uvijek vreba a cesto nam se cini da je nikad necemo vidjeti....dodje i prodje,kao i sve drugo na Zemlji a opet vrti se u krug...

Smrti se ne treba bojati, a od života treba izvuči najbolje kroz konkretna pozitivna djela.
Što se tiče konstatacije i pitanja iz uvoda, tj. citata da je život kratak, pa zašto se boriti za novi sat ili dan; svaka sekunda života je dragocjena za nas i naše bližnje, ovaj oblik života je jedinstven i vjerojatno neponovljiv, zato ni jednu sekundu ovozemaljskog postojanja ne treba shvaćati olako, ali treba biti svjestan ljepote dimenzije koja slijedi.

Ne bojim se smrti

Ne bojim se smrti,niti ikoga osim Boga

A jel imamo izbora? Nemamo, dakle ne bojim se smrti.....

Ja se bojim,pa vi kako hocete!

čega se bojiš Dita??.. :

Smrti valjda,ako nisam bukvalno shvatila temu.

pa zar se takve sitnice plašiš??..

Eh,sta cu..nisam ja bas tako svjesna ni hrabra kao ostali.

Dita nisam ni ja, vec smo dvi

Ma ima njih jos,samo se kriju!

Nije baš da se bojim umrijeti,
samo ne želim biti tamo kad se to desi (W.A.)

Ova ti je dobra Bleky.

Shvatite smrt kao normalnu pojavu..tj pojavu koja nas stalno prati..razmislite koliko zivot nam moze biti kratak ..nikad ne znas kad ces se suociti sa smrcu..zato voli ..uzivaj ...budi svoj ..radi sto ti se radi..zivi ..uzaludno ti je bojati se smrti...bolje vam je iskoristiti je pa razmisljati da vam i ona moze pomoci da malo efikasnije zivite.....

Ne , ne plasim je se...sam cim smrti je vrlo kratak. Ne traje to dugo , bio sam osobno prisutan kada mi je osoba umrla na rukama. Problem i agonija je doci do tog momenta. Da li sa mukom ili u nekom blazenom stanju. Npr.da zaspite i ne budite se ,kazu "najljepsa" smrt. Ali kao sto sam naveo ,sam cin ne traje dugo.Par uzdaha i gotovo. Osim toga bio sam i sam par puta blizu nje , cak sam imao i tzv. klinicku i iz tih razloga je se ne bojim. Naravno nitko od nas ne bi zelio da se pati i da se to ne desi , to je razumljivo. Ali pobjeci ne mozemo , mogu samo reci neka ide po redu...I ne treba da bude tabu...

Slazem se sa Sumrakom, dok ide po redu sve je ok.. Vjerujem u život vječni, zbog toga je se ne plašim.

Ne znam bojim li se smrti, to ću za zbilja saznati tek dok dođem lice u lice s njom, onda ću si znati za pravo odgovoriti na to pitanje. No uvjeren sam kada bih za zbilja došao pred lice smrti, da bi me itekako bilo strah za posljedice, ne bi mi bilo svejedno. Ma što da pričam, ionako pričam napamet kada još nisam došao u takvu situaciju

mislim da nikome nije svejedno. negdje u dubini duše...nikome nije svejedno. bar mrvica straha postoji.

treba bit samo hrabar ko ja pa priznat

Vjerujem u vječni život i kako kaže Anaa sve dok ide po redu dobro je.Jedino što me plaši je pomisao na zemlju ali...od praha smo postali u prah ćemo se pretvorit